Bio je car estrade i muzički otac mnogih zvezda: Sećanje na Docu Ivankovića

"I ova noć je prepuna bola,

ljubavi moja,

Preporučujemo

otkad te nema duša me boli

jer te još uvek volim.

Zašto mi srce rani,

ti roso moga jutra,

zašto mi ostavi tugu

za juče, za danas, za sutra.

Kad čuješ šapat vetra u noći

seti se mene,

jer to je jecaj bolnoga srca

koje za tobom vene.

Sačekaj zoru da lice rosom

umiješ svoje,

biće mi lakše ako ti kažem

da su to suze moje."

(Dobrivoje Ivanković)

16. maja 1998. godine preminuo je Dobrivoje Doca Ivanković, diskografsko-estradni mag i jedan od najplodnijih kompozitora narodne muzike svih vremena. Podigao je Cecu, Marinka, Savu, Eru, Angela, Ljubu Lukića, Miloša Bojqnića, Vesnu Zmijanac, komponovao za Šabana, Miroslava, Tozovca, Bruncliku...

- "Zašto mi srce rani" je mnogo više od običnog hita. To je tužna priča ostavljene žene koju sam dobila kao nagradu od Doce Ivankovića za pobedu na "Kupu pevača" 1971. Zahvaljujući Doci, sninila sam pesmu koja je preko noći postala najveći hit u Jugoslaviji i rasejanju, nastupila sam u seriji "Majstori" u kadru sa Gidrom, Burdušem, Severinom Bijelićem, Mićom Tomićem - pričala je Maja Danilović.

- Već na snimanju moje druge ploče shvatila sam da sam ušla u estradnu mašinu Doce Ivankovića. Estradni vuk je pokušao da od mene napravi megazvezdu, Silvaninu naslednicu. Sav taj pritisak je u meni probudio otpor, htela sam da izbrusim samu sebe u jedan sofisticirani dijamant.

Doca Ivanković je dete sa legendarne Ibarske magistrale. Rođen je 1935. godine u Stepojevcu, sin jedinac od majke Milene i oca Dragutina, osećajno, ranjivo i slabunjavo dete. Bio je rođeni pesnik (prvo se oprobao kao tekstopisac Buce Jovanovića, Ace Stepića i Ilije Spasojevića), a onda je eksplodirao kao kompozitor sa istančanim osećajem za narodnu liru.

Neke od prvih slika koje su mu se urezale u sećanje bile su rabadžije koje tutnje Ibarskom magistralom. Tako je krajem 60-ih nastala jedna od prvih Docinih večitih pesama "Tera kola Mitar rabadžija", a ubrzo zatim i "Lepa vodeničarka", "Uzmi sve što ti život pruža", "Volim te i ako ne smem", "Zašto mi srce rani"...

- Docini stihovi su gotova pesma. Govorio mi je: "Eh, kad bih znao da sviram makar kao ti i da pevam makar kao Gvozden Radičević, ko zna gde bi mi bio kraj." I ovako mu nema kraja. Hvala mu za svaku melodiju i stih, hvala mu i za harmoniku koju mi je poklonio - pričao je Savo Radusinović u Muzičkoj apoteci.

U početku kompozitorske karijere jurio je i otkrivao pevače po kafanama, vašarima i svadbama. Kad je postao jedan od vodećih kompozitora, producent i muzički urednik u najvećim diskografskim kućama, i pevači su počeli da jure Docu

- Svetlanu Veličković, danas veliku Cecu, doveo je Mirko Kodić iz jedne kafanice na moru pravo kod Doce u PGP. Doca je komponovao pesme primerene Cecinom uzrastu ("Cvetak", "Lepotan", "To Miki", "Pustite me da ga vidim" i još dvadeeetak pesama samo za Cecu), obezbedio joj debitantski nastup na "Ilidži" 1988. godine, vodio na prve turneje, pazio kao rođenu kćer - pričala je Docina ćerka Lidija.

Beskrajan je niz Docinih besmrtnih pesama: "Svrati reče čovek", "Na njenom venčanju" (Šaban), "Snegovi beli opet veju", "Možda smo se sreli al poznali nismo", "Odlazi jedno leto", "Sam u sobi u dakekom svetu", "U lepom starom Zemunu" (Marinko), "Pomirenja više nema", "Nismo bili od sreće daleko", "Samo ti možeš da me smiriš", "Ako želiš da me vidiš", "Ko te noćas miluje po ruci", "Moj život je avantura", "Nemoj nikad skitnicu da ljubiš" (Savo), "Ja sam ostavljen", "Sneg je pao, staze zavejao", "Sejo moja, sestrice", "Ne gledaj u meni druga", "Ne lažu ljudi" (Ljuba Lukić), "Hej mladosti, hej živote", "Kad bi znali kako mi je" (Miloš Bojanić), "Ti si žena što nemir donosi", "Čekam i čekaću", "Greh na duši nosim", "Noć jesenja ko godina duga" (Žika Šumac), "Morali smo da se rastanemo", "Grešnicu sam zavoleo", "Nemoj da me tražiš" (Era), "Dva prstena, dva svedoka" (Angel Dimov), "Vetar duva oko kuće" (Vesna Zmijanac), "Noć se sprema" (Sneža Đurišić), "Čičo, Čičo" (Meri Miljković), "Dok živim, hoću da živim", "Vratiće se laste", "Zapevaj danas majko", "Kolibica" (Sveta Pajić), "Oj, Moravo, zelena dolamo" (Miroslav), "Kad pogledam s Kosmaja planine", "Ti si žena nad ženama" (Zoran Jovanović), "U laži su kratke noge" (Darko Perić), "Pusti me da živim" (Milan Babić), "Eh, da imam neku moć" (Jovan Mihaljica), "Što ostavljam nek me i dočeka" (Milenko Živković)...

- Nikad neću zaboraviti kako smo u Docinoj kući u Rušnju, uz roštilj i harmoniku Dragana Stojkovića Bosanca, vežbali pesmu "Ja sam ostavljen". Pod otvorenom nebom smo pripremali moju novu ploču i moj nastup na Ilidži. Sećam se, uoči nastupa na Ilidži, prilazi mi Doca sa rečima ohrabrenja: "Opusti se, imaš dobru pesmu, a eno ti ga i Safet u žiriju." Kad reče Safet, ja se odsekoh. Pesma "Ja sam ostavljen" je lepo prihvaćena od strane publike, prođosmo bez nagrade na Ilidži ali postigosmo megahit - priča Ljuba Lukić

Pisao je muziku sa motivima iz svih krajeva bivše Juge, a preferirao pevače sa Ibarske magistrale. Mnoge je pravo iz kafane vinuo u orbitu.

- Mogu da zahvalim Doci što mi je dao koru ovog našeg estradjog hleba i što me uveo u tu baru punu krokodila i pazio kao svoje dete. Bio mi je i prvi kompozitor i prvi producent, kasnije i kum - kaže Angel Dimov.

(Goran Milošević)