"Prestali smo sa terapijama" Mikica Bojanić kroz suze o borbi sina sa autizmom: "Nažalost nema leka..."
Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:
- Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
- Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
- Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
- Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
- Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
- Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
- NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
<% message.text %>
Sanja
Dragi Mikice autizam nije bolest to je stanje malo vise citajte o tome i informirajte se,treba sa djetetom raditi ne ga samo vuci po doktorima koji samo uzimaju pare i truju djecu tabletama
Bern
Koje terapije su za autizam,gubljenje vremena i novca ako se ide kod privatnika.
Mm
Potpuno vas razumem jer i ja imam odraslog sina sa autizmom. Pakao od života, ali čovek se na sve navikne jer mora. Morate i zbog njega a i ostatka porodice. O autizmu se priča nedovoljno i vrlo često o tome šta sve oni mogu, poneki naravno da, ali vrlo malo o tome kako žive obične porodice sa teškim oblikom autizma. To nije život, to je robija, agresija, autoagresija, ne znate šta je gore. Ali glavu gore, vi ste mladi, možda uspete uraditi mnogo više nego mi koji smo već u godinama.