Čajnik Marijane Brant
Marijana Brant (rođ. Libe), nemačka slikarka, fotografkinja i dizajnerka u okviru škole „Bauhaus“, specijalizovana za metalne radove, rođena je u uglednoj porodici u Kemnicu 1. oktobra 1893.
Studirala je slikarstvo i vajarstvo na Velikovojvodskoj saksonskoj umetničkoj školi u Vajmaru od 1911. do 1917, 1919. se udala za norveškog slikara Erika Branta, a od 1923. do 1929. studirala i predavala na Bauhausu u Vajmaru i Desau, radeći i kao samostalni umetnik.
Laslo Moholi-Nađ je bio impresioniran njenom posvećenošću i radom, i ponudio joj je mesto u bauhauskoj metalskoj radionici, gde je stekla diplomu kao jedina žena, razvivši svoj prepoznatljivi stil, karakterističan po geometrijskim formama i funkcionalističkim pristupima.
Posle odlaska u Berlin i kratkog zaposlenja kod Valtera Gropijusa u njegovom studiju, od kraja 1929. do 1932. bila je šefovica dizajna u fabrici metalnih proizvoda „Rupel“ u Goti, dok nije izgubila posao zbog Velike ekonomske krize. Tokom čitave karijere značajno je doprinela razvoju industrijskog dizajna, kreirajući širok spektar predmeta, od pepeljara do kućnih aparata, poput lampi.
Njeno interesovanje za fotografiju počelo je još 1923, a 1929. je bila posebno produktivna, kada je postala aktivna i u časopisu „Bauhaus“. Nakon dolaska nacista na vlast, pokušala je da pronađe posao van zemlje, ali su je porodične obaveze vratile u Kemnic, gde se razvela 1935.
Kako tokom nacističkog perioda nije uspevala pronaći stalan posao, 1939. je postala članica državne umetničke organizacije (preduslov za zaposlenje na tom polju), ali nije bila član NSDAP, pa nije bilo problema da posle rata ostane u Kemnicu i da pomogne u obnovi porodične kuće.
Od 1949. do 1951. predavala je na eminentnoj Višoj školi likovnih umetnosti u Drezdenu, a zatim je na Akademiji primenjenih umetnosti u Berlinu od 1951. do 1954. Ostala je u DDR, gde je i umrla 18. juna 1983. u Kirhbergu, Saksonija, u 89. godini.
Danas posebno predstavljamo njen „Čajnik“, kao vrhunski primer avangardne estetike i principa Bauhausa, kao i ikoničan primer veze između umetnosti i funkcionalnosti, te oličenje harmonične kombinacije forme i funkcije, koje su u srcu bauhauskog dizajna.
Izrađen od srebra sa detaljima od ebanovine, ima pomalo kubistički dizajn geometrijskog oblika, po čemu se ističe u odnosu na tradicionalno ukrašene čajnike svog vremena, ali čiste linije i jednostavnost izraza — u skladu s principima Bauhausa.
U svakom pogledu, u pitanju je remek-delo industrijskog dizajna, ali takođe i funkcionalni predmet — okrugli oblik tela čajnika omogućava ravnomerno zagrevanje vode, široka drška od ebanovine štiti od vrućine i omogućava bezbedno hvatanje, poklopac ostaje na mestu prilikom sipanja čaja i ne ispada.
Danas „Čajnik“ Marijane Brant ostaje izvanredan primer inovativnih i vizionarskih ideja koje je iznedrio Bauhaus, ali i cenjeni kolekcionarski predmet, izlagan u muzejima i galerijama širom sveta. Danas su dostupne i reprodukcije i replike ovog čajnika, što ljubiteljima bauhaus-dizajna omogućava uživanje u ovom jedinstvenom delu u svojim domovima.
(Telegraf.rs)
Video: Crkva Svetog Marka najveća je posle Hrama Svetog Save: Građena je po uzoru na Gračanicu
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.