Josif Tatić se pre glume bavio ovim sportom: Zvali su ga Tale surovi, a pred kraj života rešio se jedne stvari
Josif Tatić tek je u 57. godini presekao i zauvek ostavio cigarete, porok sa kojim se borio gotovo čitavog života. Iako je publika pamti po ulogama opasnih i autoritativnih likova, poput Jataganca ili Bakija, iza te slike krio se sasvim drugačiji čovek. Nadimak „Tale Surovi“ bio je samo deo njegove glumačke maske.
Njegov blizak prijatelj i kolega Predrag Ejdus govorio je o njemu sa posebnim poštovanjem, ističući da je bio „izuzetno dobar i prijatan čovek“, što potvrđuju i mnogi koji su ga poznavali van reflektora.
Rođen 1946. godine u Novom Sadu, u porodici snažno vezanoj za umetnost, Tatićev put ka glumi delovao je gotovo unapred određen. Ipak, pre nego što je stao na scenu, okušao se u boksu. Ta epizoda nije dugo trajala – nakon treće borbe i teškog nokauta, odlučio je da rukavice zameni pozorišnim daskama.
Upis na Akademiju bio je prekretnica. Studirao je u generaciji koja će kasnije ostaviti dubok trag u jugoslovenskoj kinematografiji, zajedno sa imenima kao što su Branko Cvejić, Tanasije Uzunović, Ivan Bekjarev, Svetlana Bojković i Đurđija Cvijetić.
Prve glumačke korake napravio je još pre dvadesete godine, a potom su usledile uloge koje su obeležile domaću kinematografiju. Od Specijalno vaspitanje i serije Grlom u jagode, preko kultnih ostvarenja poput Tesna koža, Poslednji krug u Monci i Boj na Kosovu, pa sve do novijih projekata kao što su Lavirint i Turneja — Tatić je ostao jedno od najprepoznatljivijih lica domaće scene.
Iza snažnih likova koje je tumačio, stajao je umetnik velike širine i čovek čija je toplina ostajala u sećanju svih koji su ga zaista poznavali.
Video: Da li Srbija podržava zabranu društvenih mreža za mlađe od 18 godina? Evo šta su nam rekli građani
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.