Kako je legendarni Bekim Fehmiu postao prvi glumac sa ovih prostora koji je osvojio Zapad, ali odbio Holivud
Danas, na dan rođenja jednog od najvećih glumaca koje je ovaj prostor ikada imao, sećamo se Bekima Fehmiua. Bio je čovek čija je biografija bila tesna za granice jedne države, glumac koji je govorio na osam jezika i zvezda koja je, uprkos holivudskom sjaju, ostala verna sopstvenom unutrašnjem kodeksu.
Njegovo ime, Bekim, na albanskom znači "blagoslov", a nadimak Fehmi, koji je nosio njegov otac i pretvorio ga u prezime, na arapskom znači "odličan". Rođen u Sarajevu, odrastao u Skadru i Prizrenu, a glumačku akademiju završio u Beogradu, Bekim je bio simbol jugoslovenskog kosmopolitizma.
Svojevremeno, u emisiji "SFRJ za početnike", brojni saradnici su govorili o legendarnom glumcu.
Čovek sa kodeksom
Oni koji su ga poznavali i radili sa njim, opisuju ga pre svega kao gospodina. Pozorišna kritičarka i novinarka Aleksandra Glovacki ističe:
"On je jedan istinski gospodin u duši bio... On je bio apsolutno fascinantan. On je čovek za koga pouzdano znamo da je rekao 'ne' Holivudu, i to ne iz kakve poze. Njemu to prosto nije odgovaralo. On je zaista bio gospodin, to svako ko ga zna govori. To je prvo što kažete, što pomislite o njemu."
Glumica Vladica Milosavljević dodaje emotivnu dimenziju njegovom liku:
"Ja sam ga doživljavala kao jako, jako velikog glumca, kao nešto potpuno izuzetno. Kao pravog frajera. Mislim da je to jedna vrsta u izumiranju. Biti čovek, biti čestit, biti gospodin, biti šmeker, biti frajer. Umeti da igraš i iz kukova... on je umeo da igra onako kako se igra zapravo, iz kukova, iz karlice."
Svetska slava i "Trenutak istine"
Bekim Fehmiu je bio prvi glumac iz istočnog, socijalističkog bloka koji je ostvario zapaženu karijeru na Zapadu. Njegov uspeh u filmu "Skupljači perja" Aleksandra Saše Petrovića otvorio mu je vrata svetske kinematografije. Njegova supruga i životna saputnica, glumica Branka Petrić, priseća se kako je Silvana Mangano, supruga čuvenog producenta Dina De Laurentisa, preporučila Bekima za ulogu Odiseja:
"Silvana Mangano vidi njega u 'Skupljačima perja' i preporučuje ga Dinu. Uvek je neka žena bila tu koja je imala to neko čulo. Kaže: 'Hajde Dino, pogledaj, ovaj ti je odličan za Odiseja'."
Iako je igrao sa Avom Gardner, Dirkom Bogartom i Klaudijom Kardinale, Bekim je u glumi tražio suštinu, a ne samo slavu. Glumac Branislav Lečić podelio je lekciju koju je naučio od Bekima tokom snimanja filma "Specijalno vaspitanje":
"Dobili smo šamar, i to vrlo ozbiljan šamar, s druge strane, neočekivano. Taj trenutak me je šokirao. Kad se sve završilo, prišao sam Bekimu i pitao ga zašto je bilo potrebno da udarac dobijem s druge strane, a ne s one s koje smo vežbali. On je rekao: 'Pa vidiš, to ti je film. Mora da se uhvati trenutak istine. Navikao si da šamar čekaš s jedne strane, dobio si ga s druge, i sigurno ćeš biti dobar u kadru'."
Tišina kao najglasniji otpor
Krajem osamdesetih godina, u predvečerje raspada Jugoslavije, Bekim Fehmiu donosi drastičnu odluku – povlači se iz javnog života i prestaje da glumi. Bila je to njegova demonstracija protiv antialbanske propagande i mržnje koja je počela da izbija na površinu.
Njegov kolega Radko Polič je svojevremeno primetio tu tugu koju je Bekim nosio:
"Bekim je bio nešto posebno. Imao je neku harizmatičnu tajnu. Stalno se kod njega vrtela politika. On je u biti bio nesrećan čovek, takav osećaj sam ja imao."
Glumac Svetozar Cvetković objašnjava težinu te tišine:
"Mislim da se u tom čoveku sigurno urušila ta ideja neke zemlje u kojoj je živeo i da je sa svim tim on mogao da izađe na kraj jedino sa ćutanjem. To je bila njegova najžešća i najogorčenija borba. Svojim ćutanjem ućutkao je sve protivnike. On od njih nije želeo da napravi svoje neprijatelje, ma koliko oni možda bili neprijatelji prema njegovom narodu."
Bekim je tada rekao: "Osećao sam se kao Hamlet kad kaže: 'Ovo je vreme izašlo iz zgloba'. Osećao sam se kao junak pesme Dušana Vasiljeva 'Čovek peva posle rata' koji kaže: 'Ja sam gazio u krvi do kolena i nemam više snova'."
Blistavo i strašno
Svoj literarni talenat pokazao je u memoarima "Blistavo i strašno", pisanim na srpskom jeziku, gde je opisao detinjstvo i život svoje porodice. Branka Petrić se priseća reakcije jedne koleginice na tu knjigu:
"Jedna naša vrlo poznata glumica mu je rekla kad je pročitala knjigu: 'Zašto si se ti bavio glumom? Ti si trebao stalno da pišeš'. A ja kažem: 'Čekajte gospođo, on je tako sjajan glumac, o čemu vi pričate?'."
Bekim Fehmiu je otišao tiho, u junu 2010. godine, oduzevši sebi život "kao kakav samuraj", ostavljajući iza sebe prazninu koju je nemoguće popuniti. Njegova supruga Branka, sa bolom i ponosom, zaključuje:
"Pazili smo jedno drugo. Ako imate nekog pored sebe ko može da bude... ja to zovem pajtos. To je na kraju najvažnije. Čuvajte pokrete vaših mladih duša, čuvajte ih dobro, posle ih više nikada nećete naći."
Bekim Fehmiu ostaje upamćen ne samo kao glumac svetskog glasa, već kao čovek koji je svojom etikom i dostojanstvom nadrastao vreme u kojem je živeo. Njegova senka i danas stoji nad Balkanom kao podsetnik na to šta znači biti "istinski gospodin u duši".
(Telegraf.rs/izvor: Emisija "SFRJ za početnike")
Video: Ovde se dogodilo ubistvo
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
S
Najlepsi, najbolji glumac onog vremena, a nazalost, danas takvih i nema! Gospodin-smeker! Gospodin-mangup! Takvi su izumrli!
Podelite komentar