"Devojka u plavom" je najtužnije delo Đure Jakšića: Zbog neuzvraćene jubavi hteo je i da se zamonaši

Kada se Jakšić napokon usudio da prizna ljubav lepoj konobarici Mili, na njenoj ruci već je blistao verenički prsten

  • 2

Veliki srpski pisac, pesnik, slikar, dramaturg i patriota, Đura Jakšić, rođen je na današnji dan 1832. godine. Na dan kada obeležavamo 187 godina rođenja ovog srpskog velikana, koji nas je napustio 1878, podsećamo vas na priču o jednoj od njegovih najpoznatijih slika - "Devojci u plavom".

Godine 1855. mladi slikar školovan u Beču dolazi u Kikindu i zakupljuje jeftinu sobu pretvarajući je u atelje. Dane provodi samujući, a noći u krčmi Lazara Popovića, Kod belog krsta. Uvek sedi sam, za stolom u uglu i retko razgovara sa gostima. Odbija da ga iko drugi usluži, osim konobarice Mile, čiji lik crta po stolu i salvetama, sada već napamet.

"Pitaću je", obećava sebi iz noći u noć. "Zaprosiću je", ponavlja tokom dana. Ali, kada uveče, u krčmi njenog oca, jedva izbroji onoliko novčića koliko je dužan, proklinje sudbinu siromašnog umetnika i vraća se večnom preslikavanju njenog lika, koji mu nikada neće uzvratiti razočaranim pogledom.

Jedne se večeri nije pojavila. U delićima tuđih razgovora načuo je da je otišla u goste, ne želeći da zna šta je to zapravo moglo značiti. Deset dana, i više, piće vino koje mu je sipala njena sestra, polako gubeći nadu da će ikada više videti Milu. Tih večeri umesto njenog lika na salveti je zabeležio stihove: "Ana toči, Ana služi, al' za Milom srce tuži…"

Mila

"Vina, Mila!" orilo se

Dok je Mila ovde bila,

Sad se Mila izgubila.

Tuđe ruke vino nose.

Ana toči, Ana služi,

Al’ za Milom srce tuži.

Nema nama Mile više!

Ono malo veselosti,

Što imaše dobri gosti,

To kod Mile ostaviše.

Ana toči, Ana služi,

Al’ za Milom srce tuži.

Iz Milinih ruku malih,

– Ma se rasto bela sveta –

Meto čaše od bermeta

Otrova bi progutali –

Ana toči, Ana služi

Al’ za Milom srce tuži.

Ko da igra, ko da peva,

Ko da žedni, ko da pije,

Ko li brigu da razbije…?

Nesta Mile, nesta ćeva!

Ana toči, Ana služi,

Al’ za Milom srce tuži.

Mila će se vratiti u krčmu svog oca, ali će ubrzo za njom u grad stići pozorišna trupa iz Novog Sada koju je vodio reditelj i dramaturg Đura Rajković. Mladi slikar pokazao mu je svoju pesmu Mila u nadi da će u drugom umetniku naći saveznika, podršku i prijatelja. Umesto toga, pronašao je rivala.

Objavivši pesmu u listu Sedmica, slikar je mislio da je njegova ljubav izašla iz sene, te ju je potpisao pseudonimom. Dok je štamparska presa utiskivala njegovu ispovest u stihu, vođa glumačke trupe razgovarao je sa Milinim ocem. Kada je pesma Mila stigla u ruke svoje imenjakinje, stigla je u ruke na kojima je blistao verenički prsten. Mila je već bila tuđa.

I pošto nje više nije bilo, nestala je i potreba mladog slikara za životom ili radom. On odlazi u manastir Krušedol u nameri da se zamonaši i u tom periodu piše pesmu Iskušenik. Ipak, put ga je odveo dalje, u sela stare Srbije gde je dobijao službe učitelja, a jednog dana, dok je stanovao u Požarevcu, upoznao je Hristinu, svoju buduću suprugu.

Mila je za to vreme pristupila pozorišnoj trupi svog muža, ali će u istoriji ostati zapamćena kao nesuđena ljubav mladog umetnika koji joj je posvetio pesmu Mila i sliku Devojka u plavom. Njegovo ime bilo je Đura Jakšić.

Đura Jakšić Đura Jakšić/ Foto: Wikimedia

Priču o ovoj nesuđenoj ljubavi prvi put je ispričao Branislav Nušić, 1907. godine, dan pre nego što će posmrtni ostaci Đure Jakšića biti preneti sa Starog tašmajdanskog groblja na Novo groblje.

Oni koji su prisustvovali prenosu njegovog tela imali su priliku da tog 21. oktobra 1907. godine, u posmrtnoj povorci vide sedamdesetogodišnju konobaricu Milu i ko zna, možda u njenom licu prepoznaju devojku koju je Jakšić naslikao mnogo godina ranije.

Devojka u plavom je nakon toga otputovala u Rusiju, u kojoj će umreti 1916. godine u dubokoj starosti. Đuru Jakšića nadživela je čitavih 38 godina, a svog muža 14.

Pričalo se da nikada nije ozbiljno shvatala ljubav koju je mladi slikar osećao prema njoj. Priča se i da ga je posmatrala kao pijanicu i boema i da se time tešila što nije pošla za njega. Ono što se sigurno zna je, da je nekada davno, u zimu 1855. godine, služila vino u krčmi Kod belog krsta i da je nosila plavu haljinu sa crnom mašnom oko vrata.

Ako želite "Devojku u plavom" da vidite uživo, danas, 8. avgusta u Narodnom muzeju biće upriličeno vođenje kroz izložbu "Đura Jakšić, između mita i stvarnosti".

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA