≫ 

Duda Bezuha: Što si dublje u muzici, ona te dublje uzima

 ≫ 

Sećam se, bili smo negde sedmi ili osmi razred osnovne škole i odemo u tadašnji Dom sindikata gde sviraju grupe: Septembar, YU grupa, Time i Korni grupa po sat vremena. Mi klinci, sedimo u osmom redu, vidimo Les Paul Custom, bubnjeve, Hammonde, Fender Stratocaster... Na kraju svega izašli smo kao drogirani. I onda pomisliš: "To je to čime ja želim da se bavim u životu, to je rokenrol". Izašli smo sa tog koncerta onako zaneseni potpuno. Kao i danas, kada te neko "pomiluje" pravom muzikom

Komentari

  • Žika

    23. februar 2022 | 19:57

    Zaista lep tekst. Vrhunski muzičar. Moj prvi kontakt sa njim kao muzičarem je bio na Tašu, na koncertu Atomskog skloništa. Tada sam mislio da je on u njihovoj stalnoj postavci. A onda je na red došao Đole. Svaka čast na umetnosti.

  • salko

    23. februar 2022 | 19:00

    Interesantan vremeplov sa sjajnim muzicarem kojeg je bilo zadovoljstvo uzivo slusati.Lijep intervju da se starije generacije podsjete nekih zaboravljenih imena i pjesama uz koje smo odrasli.I da malo odmorimo od Ukrajine i teskih tema.Cestitke redakciji!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA