Poslušajte pesmu "Još ne svića rujna zora" u izvođenju Danice Crnogorčević

Printskrin: Youtube/Даница Црногорчевић

Danica Crnogorčević objavila je spot za pesmu "Još ne sviće rujna zora". Autor projekta je đakon Ivan Crnogorčević, aranžman je uradio Aleksandar Đorđević, kamerman je Zoran Pilipović režiser Boško Krljaš, montažer Zoran Puzić, a prateći vokal Suzana Branković.

“Nigdje se tišina tako raskošno ne osjeća kao na Rijeci Crnojevića.Ta tišina, i zove i mami, uvodi u tajanstvenu nit naše istorije. Pokušava stidno da sakrije svu svoju ljepotu, ali koliko god je čovjek gledao, posmatrao, sve više postaje dio nje, dio njenog veličanstvenog pejzaža. Naizgled mala, ali svojom tokom ulazi u jezero, a preko jezera ide dalje do beskrajnih mora. Pjesma “Još ne sviće rujna zora”, koja pjeva o tišini, kao da je nastala baš tu, u ranom maglovitom jutru, kada se priroda tako božanstveno budi, i kada sve postaje “poezija”.”

Preporučujemo

Đakon Ivan Crnogorčević

Imate priliku da je čujete u jednom potpuno novom aranžmanu, gdje smo pokušali da povežemo ono što je autentično i što je čini tužbalicom u svojoj suštini, a sa druge strane da ostane prijatna i milozvučna, pjesma za koju smo svi posebno vezani.

Nadam se da ćete uživati!", navodi se u objavi na Jutjubu, koja se nastavlja.

"Tekst iz 1846.godine napisao: Vasilije Vasa Nikolić

U muzeju u Kikindi, nalazi se pjesmarica koju je svojom rukom na slavenosrbskom jeziku u Mokrinu 1846. godine ispisao tamošnji učitelj Luka Davidović. Pjesma "Jošt ne sviti bela zora" Vasilija Nikolića nalazi se pod rednim brojem 99.

Košulja, suknja i pojas: ATELjE KRALj

Želim samo napomenuti da mi je posebno draga ova košulja od crvenog pliša sa crnogorskim vezom, koja je rođendanski poklon mojE ETNO GRUPE "GORICA" !

HVALA vam još jednom na velikoj ljubavi", navedeno je objavi na Jutjubu.

"Još ne svića rujna zora"

JOŠ NE SVIĆE RUJNA ZORA

JOŠ NE TREPTI LIST SA GORA

NE ČUJE SE GLAS SLAVUJA

ZORU DA NAJAVI

NE ČUJE SE NI ZEFIRA

NITI SVIRKA OD PASTIRA

TIŠINA JE SVUD OKOLO

SVE ŽIVO POČIVA

NEKA CVJETA ROSNO CVIJEĆE

NEK’ SE KITI S’NjIM PROLjEĆE

JA GA NEĆU VIŠE BRATI

JER NIJE ZA MENE

JA GA NEĆU VIŠE BRATI

JER GA NEMAM KOME DATI

KOME SAM GA DARIVALA

ZEMLjA GA POKRIVA

SVAKA TRAVKA U POVOJU

SAD OSJEĆA RADOST SVOJU

A OD MENE RADOST BJEŽI

DALEKO… DALEKO

DALEKO…. DALEKO

(Telegraf.rs)