≫ 

Vreme čitanja: oko 6 min.

Ploče i grupe koje vredi spasiti od zaborava - priča o jednom izuzetnom gitaristi i titogradskoj grupi Vaga

Vreme čitanja: oko 6 min.

Ako se malo dublje "zagrebe" po prašini koja već uveliko pada na neke rokenrol priče, ali i na neke živote, možemo videti da nije mali broj onih koji su iz nekih manjih, pa čak i seoskih sredina, došli u velike gradove i napravili ozbiljne karijere. Za takav primer možemo navesti Rajka Kojića koji je rođen u selu Jarkovac i već je odavno ušao u legendu, ali ima i sjajnih muzičara koji su nažalost već odavno zaboravljeni. Kroz ovu priču prisećam se jednog takvog gitariste koji je rođen na obali Velike Morave.

  • 0
Albumi Foto: Goran Živanović

Kako sam dugogodišnji kolekcionar vinila, često sam tragao za nekim pločama koje se nisu mogle naći u onim uobičajenim, svakidašnjim kolekcijama.

Danas su neki od tih albuma, veći ili manji rariteti, no nikada ih nisam posmatrao na taj način. Ponekad je to bio i svojevrsni "putokaz" i potreba da saznam i nešto više o tim izvođačima koji su neretko sasvim neopravdano marginalizovani i danas već uveliko zaboravljeni.

U periodu 1978. do 1980. godine objavljena su tri interesantne LP ploče sa Večeri rok muzike Opatijskog festivala.

Zašto kažem interesantne?

Pa iz tog razloga što se na tim vinilima nalaze neke kompozicije naših afirmisanih grupa koje nisu objavljene na nekim drugim izdanjima, a takođe je prisutno i nekoliko grupa kojima su to i jedini snimci koji su ostali iza njih.

No pođimo redom.

Na prvom LP-iju (Veče rok muzike Opatija '78 PGP RTB) zastupljena je YU grupa sa kompozicijom "Spali svoja sećanja" koju nećete pronaći u njihovom redovnom katalogu, a tu su još i Indexi, Septebmar, Leb i sol i novosadska grupa Cvrčak i mravi. Pored pomenutih, tu se takođe nalazi kompozicija "Šta da mislim o njoj" prištinske grupe Kosovski božuri sa vokalnom solistkinjom Milicom Milosavljević. Interesantno je da je tu grupu predvodio klavijaturista Sinan Alimanović, koji će se kasnije preseliti u Sarajevo i tamo u dva navrata biti član Indexa, a danas je u evropskim okvirima priznati džez muzičar.

Takođe, na ploči se nalazi i kompozicija "Srednji vijek", sjajne titogradske grupe Vaga.

Na drugom LP-iju (Rock veče - Opatija '79 Jugoton), takođe ima dosta zanimljivog materijala. Tu je Generacija 5 sa kompozicijom "Ponekad poželim i ja da se vrate jutra", iz njihove početne, džez rok faze, dok je u grupi još uvek bio njihov prvi pevač Jova Rašić (nije zastupljena u njihovom redovnom katalogu), zatim Drago Mlinarec sa pesmom "Trkalište", takođe još jedan snimak maloprepomenute grupe Kosovski božuri, Vatreni poljubac, Den za den, a tu je i kompozicija "Fly By Jat", grupe Meta sekcija iz Novog Sada, u kojoj su između ostalih svirali Boris Kovač, koji danas ima uspešnu internacionalnu karijeru i Aleksandar Dujin koga se mnogi sećaju po njegovoj saradnji sa Đorđem Balaševićem. Meta sekcija je možda jedna od najtalentovanijih novosadskih džez-rok grupa, a ovo im je jedini objavljen snimak.

I na ovoj ploči se nalazi jedna kompozicija grupe Vaga iz Podgorice, ovog puta to je "Sunčev sjaj".

Na trećem LP-iju (Rock veče JRT - Opatija '80 PGP RTB), nalazi se, pored ostalih, i snimak kompozicije "U naručju samoće", prištinske grupe Kosseleksioni, u kojoj je gitaru svirao Nedžat Maculja koji će kasnije biti u jednoj od postava YU grupe, tačnije onoj iz perioda njihovog albuma "Među zvezdama." Tu se nalaze i kompozicije grupa Makadam, Tetka Ana, Den za den, Tunel, Aerodrom, Boomerang, novosadskog sastava Pečat i Dušana Prelevića.

Dakle nekoliko grupa, od nabrojanih, ovde su se prvi i jedini put našle na nekoj ploči, ali ja ću se sada zadržati na grupi Vaga iz (tadašnjeg) Titograda.

Priča o ovoj grupi skup je talenta, posvećenosti, ali i niza nesrećnih okolnosti, a i samo formiranje ovog benda bilo je pomalo neoubičajeno jer su trojica članova u stvari bili deo tamošnjeg vojnog orkestra koji je funkcionisao pri Domu JNA, dakle nešto slično kao i u slučaju sarajevskih Ambasadora. Ali to je i jedina sličnost sa ovom grupom, jer su za razliku od njih, svirali vrlo kompleksne kompozicije u maniru simfo-rok muzike. Sa radom započinju 1977. godine, pod prvobitnim imenom Vaga za tačno merenje, potom je ime skraćeno na Tačna vaga, da bi ga konačno potpuno skratili i preinačili u Vaga. Od petorice članova, trojica su u Titograd došli iz Vojnomuzičke škole u Zemunu kao stariji vodnici I klase: gitarista Radosav Rale Jovanović, klavijaturista Milan Šime Ukić i bubnjar Amir Ibrahimbegović. Njima  se pridružuju pevač Zoran Marinković i basista Budo Leković. Na samom početku gitaru je svirao Mirčeta Popović ali ga brzo zamenjuje Rale Jovanović.

Grupa je imala niz nastupa u Crnoj Gori, na kojim su privukli popriličnu pažnju, kako svojim interesantnim kompozicijama, koje je uglavnom pisao Šime Ukić, tako i sviračkim umećem. Posebno se to odnosilo na njihovog gitaristu Rala Jovanovića za koga će i danas mnogi Podgoričani reći da je najbolji gitarista ikada u Crnoj Gori. Rale je rođen na obali Velike Morave, u selu Maskare kod Varvarina, 1955. godine, a nakon osnovne, upisuje Vojnu muzičku školu u Zemunu gde su mu instrumenti bili klarinet i fagot. Međutim, paralelno je svirao i gitaru koju je sa velikom posvećenošću vežbao. Po završetku srednje muzičke škole, sa još devetnaest pitomaca prekomandovan je u titogradski Vojni orkestar, gde je pored tih obaveza počeo svirati i u "Titogradskoj rok selekciji", da bi ubrzo postao član novoformirane Vage. Oni koji se sećaju njegovih svirki, kažu da je sa lakoćom izvodio i najkomplikovanije deonice slavnih imena poput Džona Maklohlina, Di Meole, ili Larija Korijela. Takođe, pamte i da se Vlatko Stefanovski, prilikom svakog gostovanja grupe Leb i sol u glavnom gradu Crne Gore, raspitivao za Raleta, a neretko bi i razmenjivali svoja iskustva, pa i zasvirali zajedno. Bio je obdaren apsolutnim sluhom, izuzetnim smislom za improvizaciju, ali i sposobnošću da sa neverovatnom preciznošću odsvira zadate teme. Miran, tih i povučen, prihvatio je Titograd svim srcem zavolevši ljude u njemu, iako je svo to njegovo umeće nadilazilo okvire grada pa i muzičare sa kojima je tu mogao mogao ostvariti saradnju. Ipak, verujem da najveći hendikep predstavljala činjenica da je tadašnji Titograd, uz Skoplje, jedini glavni grad ondašnjih jugoslovenskih republika koji nije imao svoju izdavačku kuću. Za bilo kakvu ozbiljniju priču, bilo kakvo izdanje, moralo se ići u Beograd, Zagreb, Sarajevo ili Ljubljanu, a to je bendovima sa ovog podneblja u velikom broju slučajeva bila nepremostiva prepreka.

Kroz grupu Vaga prošli su još neki muzičari, a svakako su vredni pomena basista Dejan Ćosović, pevač Slobodan Tošić i bubnjar Momica Glomazić.

Prestali su sa radom krajem 1979. godine, a jedini snimci, ako ne računamo one koji su ostali u arhivama Radio Titograda, su dve kompoziciji na albumima Rok večeri Opatijskog festivala.

Nakon razlaza grupe, nenadano su se dogodile neke zaista teške stvari. U martu 1981. Rale Jovanović je sa suprugom koja je bila u drugom stanju, pošao u svoj rodni kraj. Negde kod Kolašina dogodila se saobraćajna nesreća u kojoj su oboje izgubili život. Rale je imao samo dvadeset devet godina.

1983. godine, autor i klavijaturista Milan Ukić Šime izvršio je samoubistvo i tako je na najteži mogući način stavljena tačka na rad grupe Vaga.

Njihova sudbina me u nekom delu podseća i na jednu grupu sa britanskog ostrva, ali o svemu tome možda nekom drugom prilikom.

Ono što možemo reći na kraju ove priče jeste da je velika šteta što grupa Vaga nikada nije dobila priliku da snimi album.

Neki pregovori su vođeni sa ljudima iz Slovenije, ali na kraju od toga nije bilo ništa.

Da je bilo drugačije, ubeđen sam da bi dobili značaj i na jugoslovenskom nivou.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Teme

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA