Bio nezamenljiv deo umetničke elite, pomagao španski građanski rat: Ko je bio Dida de Majo iz Senki

   
Čitanje: oko 3 min.
  • 3

Kada se u popularnoj seriji "Senke nad Balkanom" pojavi lik Dide de Maja (lik tumači Petar Benčina), on otelotvoruje duh međuratnog Beograda – on je vešt, opasan, elegantan i povezan sa najdubljim slojevima podzemlja. Međutim, istorijski David Dida de Majo bio je ličnost čija biografija nadmašuje čak i najsmelije scenarije Dragana Bjelogrlića. On nije bio samo kralj opijuma sa ekrana; bio je umetnik, falsifikator sa idealima, borac pokreta otpora i žrtva svih velikih ideologija 20. veka.

Od dunavske Jaliјe do pariskog "Mulen ruža"

Rođen 1906. godine u srcu jevrejskog Dorćola, na dunavskoj Jaliji, Dida je od malih nogu bio predodređen za velike domete. Sin trgovca Solomona i učiteljice Lenke, školovao se u beogradskoj Realki, ali njegov buntovni duh rano je isplivao na površinu – zbog učešća u studentskim demonstracijama izbačen je iz gimnazije.

Dok u seriji Didu vidimo u zadimljenim krčmama Jatagan male, stvarni Dida je osvajao evropske metropole. U Beču je učio crtanje, a u Parizu postao nezamenljiv deo umetničke elite. Radio je scenografije za filmske gigante poput Luisa Bunjuela i Žana Renoara, osmišljavao kostime za legendarni Mulen ruž i sarađivao sa avangardnim nadrealistima. Njegova ruka je crtala dezene za najfinije pariske tekstilne kuće, dok je u sebi nosio žar revolucionara.

Umetnik sa "opasnim" darom

Serija nam ga prikazuje kao čoveka koji trguje informacijama i opijumom, ali u stvarnosti, Didin najveći „greh“ bila je veština njegove ruke. Kao ilegalac Komunističke partije, svoje umetničko obrazovanje stavio je u službu revolucije – postao je vrhunski falsifikator dokumenata.

Njegov rad u podzemlju nije bio holivudski glamur. Godine 1935. završio je u ozloglašenoj Glavnjači, gde je nakon desetodnevnog mučenja pokušao samoubistvo. Ipak, preživeo je robiju u Sremskoj Mitrovici samo da bi po izlasku nastavio opasnu igru: izradio je čak 150 lažnih pasoša za jugoslovenske dobrovoljce koji su odlazili u Španski građanski rat.

Ratni heroj i spasitelj Andrea Malroa

Dok su u seriji „Senke“ opasnosti lokalne, u Didinom životu one su postale globalne. Drugi svetski rat zatekao ga je u Francuskoj, gde se pridružio Pokretu otpora. Njegov najblistaviji trenutak bila je akcija oslobađanja čuvenog pisca Andrea Malroa iz gestapovskog zatvora u Tuluzu. Dok je spasavao druge, njegova porodica u Beogradu je nestajala – niko od njegovih najbližih nije preživeo užas Holokausta.

Povratak u domovinu: Od oslobodioca do sužnja

Kraj rata doneo je Didu nazad u Beograd, ali sloboda je bila kratkog daha. Umesto zasluženih počasti, dočekala su ga nova hapšenja. Paradoksalno, čovek koji je preživeo gestapovske potrage i francusku ilegalu, stradao je od svojih.

Zbog optužbe da je pristalica Rezolucije Informbiroa, 1949. godine poslat je na Goli otok. Tamo, u paklu Petrove rupe, gde su mučeni najistaknutiji zatvorenici, Dida de Majo je proveo četiri godine poniženja i patnje.

Poslednje poglavlje

Nakon puštanja na slobodu, ovaj nekadašnji pariski dekorater i borac pokreta otpora, tiho je radio kao tehnički urednik u "Ošišanom ježu" i „Žurnalu“. Preminuo je 1964. godine, noseći sa sobom tajne koje nijedna serija ne može do kraja da odgonetne.

Dida de Majo iz "Senki nad Balkanom" je možda simbol korupcije i moći jednog vremena, ali stvarni Dida je simbol tragičnog 20. veka – čovek koji je crtao modu u Parizu, falsifikovao pasoše za slobodu i na kraju završio na kamenom ostrvu, ućutkan sistemom za koji se borio. On ostaje najautentičnija senka nad Balkanom.

(Telegraf.rs)

Video: Održano Brainfinity takmičenje u ITS školi: Đaci iz cele Srbije rešavali zabavne izazove

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Pantagruel

    19. april 2026 | 06:59

    1. Није он "помагао шпански грађански рат", него је помагао борби против фашизма у том грађанском рату у ком су другу страну подржавали Хитлер и Мусолини. 2. Није био "са Дорћола", него са Јалије (Турска реч за обалу реке, каква постоји и у Сарајеву). То је назив за део града између Дорћола и обале Дунава, који је временом престао да се користи. А лако му је било оцртати Грачаницу. Обухватао је све од Дунавске улице и реке Дунав (онај део где су сада бројна стоваришта, затим до недавно железничка пруга која се претвара у Линијски парк, стару електричну централу, Марину "Дорћол" и цело "ново" насеље из осамдесетих које се протеже десно од Спортског центра 25. мај (Милан Гале Мушкатировић) све до старе централе. Крај који данашњи помодари зову Дорћолом и деле га на "горњи" и "доњи", заправо су некада чинила три одвојена краја: Зерек (на турском - видиковац) - између данашње Васине и Улице цара Душана. Дорћол - од Душанове до Дунавске и Јалија - од Дунавске улице до саме Дунава. А бочне границе биле су им улице Тадеуша Кошћушка и Француска, као и њен доњи део који се данас зове Жоржа Клемансоа. У неким схватањима, источна граница се помера до улице 29. новембра (Булевара деспота Стефана). А има и оних који западну границу скраћују до Улице краља Петра.

  • Lenka

    19. april 2026 | 15:14

    To što radi Bjelogrlić u Senkama je čista komercalizacija istorije, kao i sva njegova dela...

  • Tanja

    20. april 2026 | 17:40

    Memoari Dide de Maja su dostupni na Internetu. Dao je slikovit opis Golog otoka. Preporucujem za citanje.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA