Bio nezamenljiv deo umetničke elite, pomagao španski građanski rat: Ko je bio Dida de Majo iz Senki
Kada se u popularnoj seriji "Senke nad Balkanom" pojavi lik Dide de Maja (lik tumači Petar Benčina), on otelotvoruje duh međuratnog Beograda – on je vešt, opasan, elegantan i povezan sa najdubljim slojevima podzemlja. Međutim, istorijski David Dida de Majo bio je ličnost čija biografija nadmašuje čak i najsmelije scenarije Dragana Bjelogrlića. On nije bio samo kralj opijuma sa ekrana; bio je umetnik, falsifikator sa idealima, borac pokreta otpora i žrtva svih velikih ideologija 20. veka.
Od dunavske Jaliјe do pariskog "Mulen ruža"
Rođen 1906. godine u srcu jevrejskog Dorćola, na dunavskoj Jaliji, Dida je od malih nogu bio predodređen za velike domete. Sin trgovca Solomona i učiteljice Lenke, školovao se u beogradskoj Realki, ali njegov buntovni duh rano je isplivao na površinu – zbog učešća u studentskim demonstracijama izbačen je iz gimnazije.
Dok u seriji Didu vidimo u zadimljenim krčmama Jatagan male, stvarni Dida je osvajao evropske metropole. U Beču je učio crtanje, a u Parizu postao nezamenljiv deo umetničke elite. Radio je scenografije za filmske gigante poput Luisa Bunjuela i Žana Renoara, osmišljavao kostime za legendarni Mulen ruž i sarađivao sa avangardnim nadrealistima. Njegova ruka je crtala dezene za najfinije pariske tekstilne kuće, dok je u sebi nosio žar revolucionara.
Umetnik sa "opasnim" darom
Serija nam ga prikazuje kao čoveka koji trguje informacijama i opijumom, ali u stvarnosti, Didin najveći „greh“ bila je veština njegove ruke. Kao ilegalac Komunističke partije, svoje umetničko obrazovanje stavio je u službu revolucije – postao je vrhunski falsifikator dokumenata.
Njegov rad u podzemlju nije bio holivudski glamur. Godine 1935. završio je u ozloglašenoj Glavnjači, gde je nakon desetodnevnog mučenja pokušao samoubistvo. Ipak, preživeo je robiju u Sremskoj Mitrovici samo da bi po izlasku nastavio opasnu igru: izradio je čak 150 lažnih pasoša za jugoslovenske dobrovoljce koji su odlazili u Španski građanski rat.
Ratni heroj i spasitelj Andrea Malroa
Dok su u seriji „Senke“ opasnosti lokalne, u Didinom životu one su postale globalne. Drugi svetski rat zatekao ga je u Francuskoj, gde se pridružio Pokretu otpora. Njegov najblistaviji trenutak bila je akcija oslobađanja čuvenog pisca Andrea Malroa iz gestapovskog zatvora u Tuluzu. Dok je spasavao druge, njegova porodica u Beogradu je nestajala – niko od njegovih najbližih nije preživeo užas Holokausta.
Povratak u domovinu: Od oslobodioca do sužnja
Kraj rata doneo je Didu nazad u Beograd, ali sloboda je bila kratkog daha. Umesto zasluženih počasti, dočekala su ga nova hapšenja. Paradoksalno, čovek koji je preživeo gestapovske potrage i francusku ilegalu, stradao je od svojih.
Zbog optužbe da je pristalica Rezolucije Informbiroa, 1949. godine poslat je na Goli otok. Tamo, u paklu Petrove rupe, gde su mučeni najistaknutiji zatvorenici, Dida de Majo je proveo četiri godine poniženja i patnje.
Poslednje poglavlje
Nakon puštanja na slobodu, ovaj nekadašnji pariski dekorater i borac pokreta otpora, tiho je radio kao tehnički urednik u "Ošišanom ježu" i „Žurnalu“. Preminuo je 1964. godine, noseći sa sobom tajne koje nijedna serija ne može do kraja da odgonetne.
Dida de Majo iz "Senki nad Balkanom" je možda simbol korupcije i moći jednog vremena, ali stvarni Dida je simbol tragičnog 20. veka – čovek koji je crtao modu u Parizu, falsifikovao pasoše za slobodu i na kraju završio na kamenom ostrvu, ućutkan sistemom za koji se borio. On ostaje najautentičnija senka nad Balkanom.
(Telegraf.rs)
Video: Održano Brainfinity takmičenje u ITS školi: Đaci iz cele Srbije rešavali zabavne izazove
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Pantagruel
1. Није он "помагао шпански грађански рат", него је помагао борби против фашизма у том грађанском рату у ком су другу страну подржавали Хитлер и Мусолини. 2. Није био "са Дорћола", него са Јалије (Турска реч за обалу реке, каква постоји и у Сарајеву). То је назив за део града између Дорћола и обале Дунава, који је временом престао да се користи. А лако му је било оцртати Грачаницу. Обухватао је све од Дунавске улице и реке Дунав (онај део где су сада бројна стоваришта, затим до недавно железничка пруга која се претвара у Линијски парк, стару електричну централу, Марину "Дорћол" и цело "ново" насеље из осамдесетих које се протеже десно од Спортског центра 25. мај (Милан Гале Мушкатировић) све до старе централе. Крај који данашњи помодари зову Дорћолом и деле га на "горњи" и "доњи", заправо су некада чинила три одвојена краја: Зерек (на турском - видиковац) - између данашње Васине и Улице цара Душана. Дорћол - од Душанове до Дунавске и Јалија - од Дунавске улице до саме Дунава. А бочне границе биле су им улице Тадеуша Кошћушка и Француска, као и њен доњи део који се данас зове Жоржа Клемансоа. У неким схватањима, источна граница се помера до улице 29. новембра (Булевара деспота Стефана). А има и оних који западну границу скраћују до Улице краља Петра.
Podelite komentar
Lenka
To što radi Bjelogrlić u Senkama je čista komercalizacija istorije, kao i sva njegova dela...
Podelite komentar
Tanja
Memoari Dide de Maja su dostupni na Internetu. Dao je slikovit opis Golog otoka. Preporucujem za citanje.
Podelite komentar