"Uvijek je neka luda energija": Maksim Mrvica o Beogradu, koncertu u Srbiji, kako postati vrhunski pijanista

Jedan od najčuvenijih crossover pijanista na svetu, sa više od pet miliona prodatih albuma u 57 zemalja širom sveta i zlatnim i platinastim tiražima u mnogim zemljama, Maksim Mrvica će po prvi put nastupiti u Beogradu, 10. decembra u MTS Dvorani u okviru aktuelne turneje "World Tour Segmenti".

Poznat je po inovativnom pristupu muzici i energičnim koncertima. Nastupao je na prestižnim mestima i događajima kao što su Hammersmith Apollo u Londonu, Palais des Congrès u Parizu, United Palace u Njujorku, Suntory Hall u Tokiju, Velika dvorana naroda u Pekingu, Opera u Sidneju, Mercedes-Benz Arena u Šangaju, CCTV Prolećni gala festival i mnogi drugi.

Preporučujemo

Povodom prvog nastupa u Beogradu, imali smo priliku da uradimo i intervju sa Maksimom.

• Šta publika može očekivati na koncertu? Kakav repertoar nam pripremate? Da li ćete biti sami na bini ili će biti gostiju?

Moj prvi koncert u Beogradu koji će biti održan 10. prosinca (decembra) u MTS Dvorani je dio moje svjetske turneje koja se zove Segmenti. Sad smo na pola turneje i baš me raduje da mogu kompozicije sa albuma Segmenti predstaviti belgradskoj publici, tako da će osim crossover kompozicija, najvećih hitova u mojoj karijeri, koje inače sviram na koncertima diljem sveta, moj bend i ja svirat ćemo šest kompozicija s novog albuma. Nemam gostiju, ali imam svoj orkestar, koji su uvijek uz mene na stejdžu.

• Kako ste se "zaljubili" u sviranje klavira i odlučili da postanete pijanista? Da li neki poseban koncert iz Vaše karijere posebno pamtite?

Kad sam imao osam godina, moj najbolji prijatelj Aleksandar, imao je neki svoj pianino i ja sam bio vrlo zaintrigiran sa tim instrumentom i stalno sam nešto pokušavao svirati na njemu i onda sam mamu izgnjavio da me upiše u glazbenu školu i od onda je sve to krenulo. Prekretnica u toj mojoj klasičnoj karijeri je bila 1993. kad sam pobjedio na državnom natjecanju učenika glazbe i kad sam dobio apsolutno prvu nagradu. Do onda, kako sam živio u malom gradu Šibeniku, nisam imao nikakvih kontakta sa kolegama, pa nisam ni znao koliko vrijedim. Kad sam dobio tu apsolutno prvu nagradu, onda je to sve nekako poprimilo drugi izrečaj i onda mi je kasnije bilo puno lakše.

• Tonči Huljić, kao i mnogi i drugi, Vas mnogo hvale. Da li nam nešto više reći o vašem poznanstvu?

Pa Tonče je bio jedna ključna karika u mom prelaženju u crossover, jer on je poznavao Mel Buša, kasnije mog menadžera, koji je najveći impresario za crossover glazbu onda bio u svijetu. On je tražio pijanistu pet godina, a Tonče je mene vidio u Hrvatskoj i prišao mi i rekao bi li ja bio zainteresiran. Ja sam rekao da. U tom trenutku sam imao crnu kosu sa nekom srebrnom prugom, jer sam uvijek eksperimentirao sa odjećom i kosom. On je mislio da bi taj moj modni aspekt bio interesantan za crossover, što se svidjelo i mom menadžeru Mel Bušu. Prijateljstvo između mene i Tonča traje od tada. Mi smo jako dobri prijatelji i obiteljski.

• Mnoge Vaše kolege širom sveta su klasični pijanisti, a Vas nazivaju crossover pijanistom? Zašto ste odlučili baš za ovu tehniku i koliko je bliska Vašem senzibilitetu?

Ja u principu i jesam klasični glazbenik, jer ja sam se školovao za klasičnu glazbu do 27. godine i onda sam krenuo raditi crossover. Uvijek u sebi osjećam da sam klasični glazbenik, jer i dalje sviram za sebe klasičnu glazbu. Ali crossover je nekako dinamičniji, nešto što više možda meni odgovara svirati u arenama ispred 14.000 ljudi sa svojim bendom i orkestrom na stejdžu sa light show-om i dizajnom stage-a koji izgleda kao pop koncert je više bliži mom senzibilitetu. U isto vrijeme volim i intimniju atmosferu koncertne dvorane na koju sam navikao cijeli život, tako da volim balansirati jedno i drugo.

• Koja kompozicija Vam je omiljena, koja najzahtevnija za izvođenje? Šta je potrebno da neko postane vrhunski pijanista? Koliko često vežbate? Verujem da je vežba nepohodna da biste bili na vrhu...

Baš na novom albumu, smo snimili kompoziciju koja se zove Prokofiev Fantasy. Prokofijev je jedan od mojih omiljenih kompozitora. Kompozicija je napravljena kao fantazija odnosno medley tri Pokofijeve kompozicije, i jedan segment je

Coda iz Trećeg klavirskog koncerta Sergeja Prokofijeva, koji je moj omiljeni koncert od kad sam bio dijete. Coda je u suštini nešto najteže, gotovo nesvirljivo, tu je sve satkano, cijeli elementi tog klavirskog koncerta u tih dvije minute i to je toliko kompleksno, toliko teško. Ali eto, mene to toliko raduje i obožavam to svirati uživo. Mislim, za postati dobar pjanist treba jako puno elemenata. Naravno, treba imati talent s kojim se rađa, ali taj talent se ne može nadoknaditi naknadno.

Foto: Filip Koludrović

Jako puno truda, odricanja, moraš biti opušten na stejdžu, moraš imati nekako sposobnost da možeš komunicirati sa publikom. Trema, ako imaš prevelike treme, teško je biti aktivni pijanist, tako da puno toga treba za biti koncertni pijanist, ali po najviše vrlo puno truda i discipline.

• Kako birate šta će se naći na Vašem repertoaru?

Uvijek za ovaj moj crossover koncert pazim da budu pjesme koje moja publika uvijek želi čuti. Znači, to su moji najveći hitovi koje sviram već dugo i koje najviše žele čuti. A onda u nekom aspektu, na primjer na ovoj turneji, trebam predstaviti bar šest ili sedam kompozicija sa novog albuma. Tako da uvijek nekako tražim taj balans, nešto novo i dosta tog starog i poznatog što publika uvijek želi čuti.

• U Beogradu ste snimili spot. Kako Vam se čini Beograd? Šta volite kod njega?

Do sada sam snimio dva spota u Beogradu, od kojih je i ovaj posljedni spot za Prokofiev Fantasy. Bilo je sjajno iskustvo, bio sam dosta puta u Beogradu, imam dosta prijatelja, čak smo jednu Novu godinu slavili u Beogradu. Uvijek je neka luda energija, super su ljudi koji stvaraju tu energiju, uvijek je neka dinamika, dosta dinamično okruženje.

• Izvodite razne svetske kompozicije. Da li postoji neka sa prostora bivše Jugoslavije koja je rado deo Vašeg repertoara? Da li biste možda uvrstili neku srpsku kompoziciju koja Vam je posebno draga? Ako ima takvih...

Pa ne. Obično glazbu koju obrađujem, biram iz svijeta ili klasične glazbe ili svjetske pop i rock industrije koje su jako popularne i koje su čak i više generacija čule. Na primjer, uvijek biram kompoziciju koja nije hit samo za jednu ljetnu sezonu, nego nekako timeless. Na primjer, Dancing Queen, pa Clocks, pa Show Must Go On od Queen-a, tako nekako biram te pjesme koje su duže vrijeme prisutne i koje su dotakle puno ljudi širom svijeta, pa gdje god na planeti da sviram da ljudi mogu uživati.

• Ko je, zapravo, Maksim Mrvica? Kako biste sebe opisali? Da li možda nešto sebi zamerate? Šta najviše volite kod sebe?

Volim samoću odnosno biti sa svojim prijateljima kad ne radim, jer moj posao je dosta intenzivan, ja to već dugo radim i stalno sam okružen sa jako puno ljudi na koncertima i jako puno putujemo, aerodromi, vlakovi. Tako da kad sam na odmoru, kad sam sam, onda volim biti okružen sa obitelji, prijateljima. Ne volim baš previše pažnju, više sam nekako introvertan.

• Za kraj, kakvi su Vam planovi posle beogradskog koncerta. Planirate li neki novi album, saradnju...? Da li postoji nešto što posebno želite da ostvarite?

Sad smo negdje na pola svjetske turneje Segmenti. Tijekom prošle turneje Collection, sam imao 109 koncerata u preko 20 zemalja svijeta i bili smo skoro dvije godine na turneji. Tako da bar još ovu cijelu sezonu ću biti na turneji sa Segmentima. Do kraja godine imamo još Evropu i Aziju i onda sljedeće godine idemo u Sjevernu Ameriku i Kanadu, Australiju i još neke veće gradove u Evropi. Takođe po prvi put idem u Baku i Dubai i uvijek me raduju neka mjesta gdje nikad nisam bio i svirao. Predstavljam sebe i svoju glazbu, pa ima još dosta posla sa albumom Segmenti.

(Telegraf.rs)