≫ 

Srpski manastir koji krije čudotvoran kamen: Čuvao se od pamtiveka, a i dan danas privlači turiste

Da li ste ikada posetili ovaj manastir?

  • 3
selo Stubal

foto: printscreen/youtube/Milica Mihailović

Na obroncima Gledićkih planina u Raškom okrugu, u neposrednoj blizini Kraljeva, Trstenika i Vrnjačke Banje, nalazi se selo Stubal u kome živi tek nešto više od hiljadu ljudi. A u blizini tog sela je i ostatak rimskog utvrđenja poznatog kao Jerinin grad.

Selo sa Svetim kamenom

 

Pretpostavlja se da naziv ovog sela potiče od Svetog kamena, koji podseća na stub, a koji se danas nalazi u kapelici u okviru manastira Svete Petke.

Reč je o čudotvornom kamenu, koji se od pamtiveka nalazio u selu i to na njivi koja je pripadala nekom Arseniju, za koga se zna da je bio rođen polovinom 19. veka. Taj Arsenije je bio oženjen izvesnom Rumenom, koja je bila udovica i imala je sina Tihomira Milosavljevića.

Dogodilo se jednom prilikom da je Arsenije, besan što mnogi dolaze na njegovu njivu zbog čudotvornog kamena odlučio da ga odnese i baci u obližnji potok. Kada se vratio kući, zatekao je Tihomira u teškom stanju i odmah se zbog svog dela pokajao. Otišao je po Sveti kamen i vratio ga na svoju livadu, posle čega je i Tihomir ozdravio.

Početkom 20-og veka su Arsenije i njegov pastorak na toj livadi sagradili omanju crkvu od dasaka, kako bi Sveti kamen bio zaštićen.

Kako ljudi nisu prestali da pohode Sveti kamen i da na njemu ostavljaju novac, to se sada Tihomir, kao vlasnik nije mogao dogovoriti sa crkvenim vlastima, pa je odlučio da proda tu livadu.

Monah Sava iz sela Ravanice

 

Posebno je interesantan podatak da je manastir Svete Petke u Stubalu novijeg datuma, budući da je njegova gradnja započeta 70-ih godina prošlog veka.

Stojan Komatović je bio bogobojažljiv čovek iz obližnjeg sela Ravanica, koji je i zaslužan za gradnju manastira. Upravo on je od Tihomira 1965. godine kupio livadu. Na mestu crkvice od dasaka je želeo da podigne manastir, pa je zato strpljivo sakupljao sav novac koji su ljudi na Svetom kamenu ostavljali. Taj novac je zatim nosio u Čukojevačku crkvu, a za sve to vreme je on sam živeo u vrlo lošim uslovima i često je bio na meti zluradih ljudi, koji su ga čak i fizički maltretirali.

Ipak, Stojan je uz Božiju pomoć istrajao u svom naumu.

U neposrednoj blizini crkvice je kamen temeljac za današnji manastir postavljen 1972. godine. Gradnja je trajala 2 godine, a glavna crkva je završena 1978. godine.

Manastir Svete Petke u Stubalu je bio muški i u njemu su bili monah Sava, odnosno Stojan Komatović pre zamonašenja i pojedini stariji monasi koji su učestvovali u gradnji. Kada se bratstvo manastira rasulo, u njemu je ostao samo monah Sava, a manastir biva proglašen ženskim.

Rang manastira je stekao nakon odluke naroda, a na poziv monaha Save, 28. jula 1978. godine. Zvanično je tadašnji episkop Stefan osveštao crkvu i celokupan prostor blagoslovio, te je dobio status manastira i to na praznik Prepodobne mati Paraskeve.

Spas zahvaljujući Svetoj Petki

 

selo Stubal

foto: printscreen/youtube/Milica Mihailović

Odluku da manastir posveti ovoj Svetiteljki je doneo episkop Stefan u dogovoru sa narodom. Budući da je najveći broj meštana u manastir dolazio na Veliki Petak, to je bila prvobitna ideja da on bude tom Prazniku posvećen. Ali budući da je u pitanju jedan od najtužnijih dana u godini, a uz to i pokretan praznik, zajedno su narod i episkop zaključili da je bolje da manastir bude posvećen Svetitelju koji je rođen u petak. Tako je doneta odluka da to bude Sveta Petka.

Zanimljiv je podatak o izgradnji kapele, u kojoj se i danas čuva Sveti kamen. Inače, crkva koju su Arsenije i Tihomir podigli od dasaka je izgorela 1986. godine u požaru, koji je na Veliki Petak te godine izbio. Od tada, pa do 1988. godine je Sveti kamen bio opet na otvorenom.

Na Kosovu je u to vreme živeo i Dragiša Gojković, inače rodom iz Kolašina. Jednom prilikom su Šiptari provalili u njegovu kuću, naređujući mu da se iseli. Kako nije želeo da napusti svoj prag, Dragiša se sakrio na tavanu svoje kuće. Krenuli su da ga traže, a Dragiša je ispred sebe ugledao ženu u crnom, koja ga je oslovila po imenu i rekla mu da nema čega da se plaši, jer će ga ona zaštititi. Kada su došli do tavana, Dragišu tamo nisu videli i ostavši u čudu, napustili su kuću.

Nedugo nakon toga se Dragiša preselio u Vrnjačku banju, ali svoje imanje na Kosovu ipak nije prodao. Vrlo brzo posle požara, u kome je izgorela crkvica koja je štitila Sveti kamen, on je došao u manastir Svete Petke u Stubalu i svoju priču podelio sa monasima, napominjući da u znak zahvalnosti ovoj Svetiteljki želi da podigne novu crkvu o svom trošku.

Prema njegovoj želji, ta omanja crkva je posvećena Prepodobnoj mati Paraskevi, koju svake godine 27. oktobra praznuje Srpska pravoslavna crkva.

(Aleksandra Blažević/Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Vucica

    18. septembar 2020 | 00:32

    Prosle godine sam miloscu Svete Petke, nedaleko od manastira izbjegla udes.Hvala joj i slava.

  • Drasko

    18. septembar 2020 | 00:32

    I Valjevska Gracanica u svom Oltaru je krila panj cudotvorne lipe o cemu mozete procitati na google pa je potopiše neki koji sebe zovu Pravoslavnim Srbima i slave Krsnu Slavu !

  • Rile

    17. septembar 2020 | 21:29

    Sta kaze Dodik, sta kaze Dodik.....

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA