KOLUMNA, MILOJKO PANTIĆ: FK Partizan - kako je stvaran lažni šampion!

Sve počinje oktobra 1945, kada Kontraobaveštajna sužba (KOS) Narodnooslobodilačke vojske (NOV) i Partizanskih odreda Jugoslavije (POJ) osniva Jugoslovensko sportsko društvo i FK Partizan

Pred očima svih prijatelja fudbala u Srbiji gasi se i nestaje najpopularnija igra na planeti.

Profesionalni amateri koji vode srpski fudbal, svojim činjenjem i još više nečinjenjem, neznanjem i nekompetentnošću, suludim odlukama i pljačkom, kolaboracijom sa organizovanim kriminalnim navijačkim grupama, uz prećutno saglasje nepravne države Srbije - do temelja su razorili naše vrhunsko loptanje.

Razaranje, međutim, nije od juče, već ima svoje više nego duboke korene. Znam da se mnogi neće složiti, mnogima će to i zasmetati, ali kao svedok vremena, hroničar i analitičar zbivanja, najpre u jugoslovenskom, potom u srpskom fudbalu, dužan sam da izložim genezu beščašća koje prelazi u beznađe.

IZ USTAŠKOG U CRNO-BELI DRES

Sve počinje oktobra 1945, kada Kontraobaveštajna sužba (KOS) Narodnooslobodilačke vojske (NOV) i Partizanskih odreda Jugoslavije (POJ) osniva Jugoslovensko sportsko društvo i Fudbalski klub Partizan, sa zadatkom da budu najbolji i najjači, ne samo na prostoru bivše države, kako bi se i na taj način manifestovala snaga novog poretka.

Za ostvarenje tog cilja ništa nije bilo sveto, ništa nemoralno. Nisu se birala sredstva, pa su takoreći direktno iz ustaškog dresa reprezentacije Nezavisne države Hrvatske (NDH) u Partizan prekomandovani više nego talentovani igrači Franjo Glazer, Miroslav Brozović, Florijan Matekalo, Zlatko Čajkovski i Stjepan Bobek. To njihovo fudbalsko poreklo (pogledajte zvanični sajt NSH) novim komunističkim vlastima u Beogradu nije smetalo, ali im je smetala Crvena zvezda jer je, po njihovom mišljenju, bila simbol reakcije u Srbiji. Izdata je direktiva za opštu i neprestanu borbu protiv te i takve reakcionarne Srbije. I zbog toga, ali više zato što je Jugoslavija, i kao kraljevina i kao komunistička, bila višenacionalna država, pa se jugoslovenstvo nije moglo primiti u narodu. Partizanova obaveza bila je praktično nemoguća misija, i on je ostao strano telo u srpskom fudbalu.

Za 45 godina postojanja komunističke Jugoslavije, C. zvezda je osvojila 19 titula prvaka, Partizan 11, Hajduk (Split) 7, Dinamo (Zagreb) 4, Vojvodina dve a Sarajevo i Željezničar po jednu. To je, međutim, lažna statistika. Jer Partizan je na "partizanski" način osvojio tri titule, "otevši" po jednu splitskom Hajduku, C. zvezdi i skopskom Vardaru. Kako?

U sezoni 1982/83. splitski Hajduk i Partizan su do poslednjeg kola vodili "mrtvu" trku za naziv prvaka.

U poslednjem kolu Hajduk je na Karaburmi igrao sa OFK Beogradom nerešeno -1:1. U Ljubljani su u isto vreme igrali Olimpija i Partizan, s tim što je sudija, kad se saznao rezultat iz Beograda, produžio utakmicu za desetak minuta (tada nije bilo sudijske nadoknade), da bi Partizan pobedio i bio prvi. A u sezoni 1985/86. zbog snažnog pritiska javnosti, zbog sumnje u regularnost, Predsedništvo FSJ poništava celo poslednje kolo prvenstva, nalaže odigravanje novih utakmica i kažnjava 12 klubova oduzimanjem po šest bodova u narednom prvenstvu. Usprotivio se jedino Partizan. Nije odigrao novu utakmicu pa je ona registrovana sa službenim rezultatom 3:0 za protivnika (Željezničar). Šampion je postala C. zvezda. Pošto propisi FIFE jasno kažu da se o fudbalskim sporovima ne može odlučivati na redovnim sudovima, Partizan je do titule došao na partizanski način. Nije tužio FSJ redovnom sudu nego sudu Udruženog rada, instituciji koja nije postojala niti će postojati, ni u jednom pravnom poretku na planeti. U međuvremenu je završeno i prvenstvo u sezoni 1986/87. Zahvaljujući oduzetim bodovima Partizanu, prvak je postao skopski Vardar, ali ne zadugo. "Izmišljeni" sud Udruženog rada Srbije, 29. jula 1987, poništava odluku Predsedništva FSJ iz predhodne sezone i nalaže da se Partizanu dodele dve titule prvaka. Tako su "Jugosloveni" postali i ostali jedini klub na svetu koji je sudskim putem promovisan u šampiona!

Vrhunac fudbalskog beščašća počinje, međutim, devedesetih godina prošlog veka, kada se u vihoru rata raspada komunistička Jugoslavija i kada C. zvezda u Bariju i Tokiju ostvaruje neponovljiv uspeh. Kažu da je jedan od tvoraca Zvezdinih titula prvaka Evrope i sveta tada rekao: "Ovo nam "Jugosloveni" nikad neće oprostiti." I zaista, 1992. raspada se Jugoslavija, ali jugoslovenski Partizan u tzv. skarćenoj Jugoslaviji kreće svim institucionalnim i vaninstitucionalnim sredstvima da ostvari ono zbog čega je i osnovan - da bude najbolji i najjači. Sve okolnosti mu idu naruku. Na čelo Vlade Srbije dolazi Mirko Marjanović, do tada predsednik Partizana, poznat kao jedini stanovnik Knina koji je navijao za "crno-bele". Na volšeban način klub dobija prostor u srcu Zemuna i gradi velelepni fudbalski centar.

Osniva se štab, na čijem čelu je glavni urednik TV Srbije Slobodan Novaković, čovek koji je voleo Partizan više nego oči svoje. Štab ima dva osnovna zadatka: "okupirati" sve beogradske redakcije štampe, radija i TV-a, kako bi se marginalizovali svi Zvezdini dotadašnji uspesi i dobila adekvatna medijska pratnja za ostvarenje drugog cilja, a to je zauzimanje ključnih rukovodećih pozicija u fudbalskom sportu radi obezbeđivanja potpune dominacije u osvajanju titula. Do pada Miloševićevog režima, Partizan uzima šest, a Zvezda jednu titulu. Ako bi neka neutralna komisija pogledala snimke "šampionovih" utakmica iz tog perioda, ustanovila bi da je u svakoj drugoj imao igrača više a u svakoj trećoj pobeđivao iz penala. Štab funkcioniše besprekorno. Nacionalna TV ignoriše Zvezdine istorijske uspehe i stavlja se u službu "Jugoslovena", tako što sa njima i za njih stvara pool "Sponzori šampiona" čiji su članovi najjača javna preduzeća Srbije. Pogledajte naslovnu stranu zvaničnog godišnjaka Saveza za sezonu 1991/92. Na njoj su potpuno ravnopravno predstavljeni pobednik Kupa SRJ i prvak Evrope. Međutim, tada su još bili milosrdni.

"JUGOSLOVENI" KRADU TITULE ZVEZDI

"Partizanska" fudbalska ofanziva zaustavljena je samo za trenutak padom Miloševića 2000. Vrlo brzo, međutim, kako su se stabilizovale i vratile na političku scenu tada poražene snage, tako se vraća i dominacija "Jugoslovena" u srpskom fudbalu. Zapravo postaje još izrazitija. Pod rukovodstvom današnjeg prvog čoveka srpskog fudbala, aprila 2008, u samo dve utakmice, Partizan bukvalno krade Zvezdi i Kup i Prvenstvo. Pogledajte snimak i uverite se. Nasred "Marakane", u polufinalu Kupa, sudija poništava potpuno regularni pobedonosni gol Zvezde, da bi, bajagi, zbog griže savesti prestao da sudi, a u stvari do starosne granice delilo ga je smo dva meseca. Nekoliko nedelja kasnije, na stadionu "JNA", u odlučujućoj utakmici za titulu prvaka sudija pokazuje penal za Zvezdu, ali pod pritiskom "Jugoslovena" menja odluku.

I tako pet godina uzastopce. U Srbiji "Jugosloveni" gube samo one utakmice koje, kako se to u

žargonu kaže, "ne pokrivaju". Naravno , i u Partizanu su u međuvremenu stasavale i časno i pošteno

osvajale titule neke generacije igrača ("Partizanove bebe", npr.), trenera i rukovodilaca. U celini uzevši, međutim, "Jugoslovene" nikada nije krasilo fudbalsko poštenje i sportska čast.

Posle toliko nečasno osvojenih titula, beščašće prirodno prelazi u beznađe, jer na evropskoj sceni nisu u stanju ni gol da daju, a kamoli da nekoga pobede. Evropa im zapravo svake godine jasno i glasno poručuje: "Vi ste lažni šampioni."

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • grobar

    13. novembar 2012 | 14:45

    Ovde iznete su iskljucivo argumentovane cinjenice, dokumentovana imena i brojke. Upoznajte se sa jednim od 2 najtrofejnija sportska kolektiva u nasoj zemlji Crvenom Zvezdom, iz onog ugla koji se medijski ne propagira, ali je deo i proslosti i sadasnjosti Crvene Zvezde. Ovde je odgovor da li je C.Zvezda “Stub Srpstva” i da li je najtrofejniji sportski kolektiv u nasoj Srbiji. Odgovor na drugo pitanje je NE. pogledaj link Odgovor na prvo pitanje je u nastavku texta, odvojite par minuta za neobojenu istinu. N A S T A N A K Crvena Zvezda je osnovana 4.marta 1945, formalno od antifašisticke omladine Srbije. FK C.Zvezda nastaje na tlu ugasenog kluba FK Jugoslavija, a novoformiranoj C.Zvezdi dekretom komunistickih vlasti dodeljuje se u vlasnistvo stadion FK Jugoslavija. Glavni i idejni osnivac C.Zvezde bio je Slobodan Penezic KRCUN (covek koji je prema analizama istoricara novijeg vremenana licno streljao djenerala Dragoljuba Mihailovica, detalji toga se nalaze se u mnogim clancima, a detaljno u knjizi Vuka Draskovica “Noc Djenerala”). Prvobitno je bilo planirano da se klub nazove imenom “Plava Zvezda”, madjutim tada Titov covek od poverenja, Krcun, izrice i krsti klub cuvenom recenicom “Ako je vec Zvezda, neka bude Crvena”! Ova recenica danas se pripisuje nekim drugim osoboma, ili se cak kaze da se navodno ne zna ko ju je izgovorio!? Ali se zna da je jedino Krcun od svih na osnivackoj skupstini “Plave Zvezde”, imao tu snagu autoriteta da ime preinaci. Formirano je ime, zatim boja dresova i grb u skladu sa imenom. Tada nastaje Crvena Zvezda. Simbolicno, prvi mec Zvezda je odigrala protiv Prvog bataljona Druge brigade KNOJ-a. Ko je zaista bio Slobodan Penezic Krcun dostupno je na mnogim internet stranicama, kao i u bezbroju istorijskog stiva. Ono sto je nekoretno prema ovom coveku i istini (ma kakav on bio), je da se godinama marginalizuje njegovo ucesce u formiranju i odrzavanju uspeha C.Zvezde. Tako da ga na danasnjim jubilejima Crvene Zvezde, samo stidljivo pomenu (primer). A dok je kao ministar policije SFRJ, svesrdno pomagao klub, agitovanjem na sve nacine (cesto i fizickom pretnjom svog ministarstva) da se igraci po svaku cenu privole u klub, bio je slavljen od svih! S T A D I O N Kao sto je navedeno stadion C.Zvezde je bivsi stadion FK Jugoslavije, ime je kasnije promenio u stadion FK Crvena Zvezda. Do 1963. godine primao je svega nesto vise od 15.000 gledalaca pa je C.Zvezda svoje bitnije meceve igrala na Partizanovom stadionu JNA. Izgradnja stadiona C.Zvezde, odnoso nadgradnja stadiona FK JUGOSLAVIJA pocela 1959 god, i izazvala je mnogo buke u to vreme, u stadion nije ni planirano da se ulaze s obzirom da je stanovnistvo Beograda zivelo na ivici gladi. Medjutim, Slobodan Penezic Krcun, jos jednom je odigrao kljucnu ulogu po Zvezdinu istoriju, i stvar preuzeo u svoje ruke. Krcun se oko gradnje Zvezdinog stadiona pravio da nista ne zna, a svaka cigla je ugradjena sa njegovim znanjem. Pare je republicka Vlada davala Fondu za fizicku kulturu, ciji je sam Krcun bio predsednik (zamislite paradoks), a Fond je uplacivao Zvezdi da niko ne zna. To je dovelo do pobune masa ljudi u Beogradu, posebno siromasnog a debelo oporezovanog stanovnista. Radnicke plate tih godina u Beogradu iako vec mizerne, bile su josh nize, a porez dodatno povecan zbog shto veceg upliva novca u fond za razvoj. Medjutim, sam Krcun (poznat kao najtvrdja pesnica komunizma u zemlji) i njegov polozaj (ministara “narodne milicije” SFRJ) bila je garant da ce se sve stishati, manje milom, a vishe silom, i projekat je sproveden do kraja. (Potvrda) Inache, ime “Marakana” je zargonskog karaktera (Marakana je stadion u Brazilu, na kom igraju FK Botafogo i FK Flamengo), i nazivanje stadiona Zvezde tim imenom je olicenje nepismenosti novinara, i degradira pre svega pravo ime stadiona. U svim zvanicnim dokumentima, UEFA, FIFA, Domace lige, stadion se naravno naziva iskljucivo stadion FK Crvena Zvezda. N A V I J A C I Navijaci C.Zvezde od 1989. godine sebe nazivaju “Delijama”. Delije su poslednja navijacka grupa osnovana u velikoj cetvorci SFRJ (pre njih su nastali: Hajdukova “Toricida” 1950, Partizanovi “Grobari” 1970, Dinamovi “BBB” 1986). Naravno, Crvena Zvezda je imala svoje simpatizere na severnoj tribini i pre formiranja “Delija” 1989.god. Do tada su bili poznati pod navijackim imenom “Cigani”. Pravi i iskreni navijaci Zvezde i danas se na severu ne libe toga da zapevaju cuvenu kovanicu koja je mnogo starija od osnivanja “Delija”, a koja glasi “Najjaci smo najjaci, mi smo cigani”. Delije su osnovane su 1989. A covek koji se smatra za osnivaca “Delija” i jedan od prvih vodja istih, bio je pokojni Zeljko Raznatovic-Arkan. Nekada komandant paravojnih snaga u ratu u BiH, vlasnik FK Obilic, suprug estradne umetnice Svetlane Cece Raznatovic. ARKANOVO prisustvo na zvezdinom severu, imalo je puno svojih prica. Medjutim danas 20 godina kasnije, poznate su mnoge stvari koje u to vreme nisu smele biti objavljenje. Naime, Arkan se nije na severu nasao vodjen svojom navijackom strascu prema C.Zvezdi, vec po rasporedu drzavnih tajnih sluzbi, sa kojima je bio u tesnoj vezi u tom periodu. Sever je trebalo disciplinovati u politickom smislu, rat je bio pred vratima, a nacionalizam koji je krajem 80ih vec bio prisutan na Severu je samo trebalo ispravno kanalisati. Jos pre Gazimestana i Milosevicevog cuvenog govora na istom `89, na zvezdinom severu iz hiljda grla klicala je pesma: “Zvezda, Zvezda, to je srpski tim, SLOBODAN MILOSEVIC ponosi se s njim”. Bio je to prvi poklik na nekom od stadiona u SFRJ buducem dugogodisnjem predsedniku SRJ i RS. (pogledaj link) Medjutim, nesto kasnije, pesma je ostala ista, ali je ime iz pesme promenjeno i umesto dotadasnjeg poklika Milosevica, ubaceno je ime Vuka Draskovica, vodje tadashnje opozicije. Osoba koja je bila od autoritea za armiju zvezdinih navijaca na tribini, a koja bi taj snazan nacionalizam kanalisala bio je upravo Zeljko Raznatovic ARKAN. Pesme o Draskovicu su prestale, sto je i bio cilj. Dogovoreno je da se vise nikome ne klice osim Srbiji. Sto je za rezim( kada se vec prestalo sa poklicima slave Milosevicu), svakako bilo bolje nego da se klice opozicionaru. (pogledaj link) Inace, ostaje pitanje, otkuda naziv “DELIJE”. Istorijski rec “Delije” je turskog porekla, i oznacava ime turskih konjanika placenika, iz perioda Osmanlijskog carstva, toliko korumpiranih, da su za novac umeli da promene stranu za koju se bore. I G R A C I Crvena Zvezda, kao jedan od 4 najpopularnija kluba u SFRJ kroz istoriju je imala puno igraca sa prostora tadasnje Jugoslavije, svih vera i nacionalnosti. Najbolji tim zvezde u njenoj istoriji iz `91, imao je svega nekoliko Srba, ostatak su cinili: I.Najdovski (MAK), Radinovic (C.Gora), R.Sabanadzovic (C.Gora-BiH), Marovic (C.Gora) M.Belodedici (Rumunuja), D.Savicevic (C.Gora), R.Prosinecki (HRV), D.Pancev (MAK). Kroz istoriju su za C.Zvezdu su nastupali: *MUSLIMANI: Zufer Avdija, Husref Musemic, Sanibal Orahovac, Sead Susic, Sulejman Halilovic, Refik Sabanadzovic, Mirnes Sisic, Ardijan Djokaj, Elvir Bolic, Miralem Zjajo, Enes Besic, Muhamed Aval Isah… *HRVATI: Robert Prosinecki, Kazimir Gajdos, Ivan Toplak, Srebrenko Repcic, Tomislav Ivkovic, Vladimir Beara, Ivan Jurisic, Goran Juric, Zlatko Krmpotic… *MAKEDONCI: Ilija Najdovski, Dragi Kanatlarovski, Darko Pancev, Kiro Dojcinovski, Mitko Stojkovski, Blaze Georgijevski, Ivan Trickovski… Autor ovog teksta, ne smatra da nacionalnost i veroispovest ovih igraca ima ikakve veze sa njihovim ljudskim kvalitetima. Naprotiv, za veliki broj igraca, smatra da su cinili C.Zvezdu kroz istoriju mnogo kvalitetnijom igracki i ljudski. Vec zeli da istakne novinarsku nekorektnost u Srbiji, i nekorektnost ljudi u upravama FK C.Zvezda koji vecinu ovih igraca ni ne pominju. Svesno ili ne, deo svoje poroslosti kao da zele da zaborave, iz kog razloga!? “Zvezde kao Stuba Srpstva mozda?!” T R O F E J I Najveci broj titula C.Zvezda je osvojila za vreme vlasti KPJ i zivota Josipa Broza. Od osnivanja 1945. do smrti Josipa Broza Tita 1980. godine FK C.Zvezda je bila najtrofenijni tim u tadasnoj SFRJ. U tom periodu zvezda je osvojila 13 titula, gradski rival Partizan svega 8. Medjutim, od kada je J.Broz Tito preminuo 1980. Komsijski tim Partizana preuzima dominaciju po broju domacih titula, zakljucno sa ovom sezonom Parizan je od te 1980. godine osvojio 13, a C.Zvezda 12 titula. *12 tutula C.Zvezde posle smrti J.Broza Tita: 1981, 1984, 1988, 1990, 1991, 1992, 1995, 2000, 2001,2004,2006,2007. *13 titula Parizana posle smrti J.Borza Tita: 1983, 1986, 1987, 1993, 1994, 1996, 1997, 1999, 2002, 2003, 2005, 2008, 2009. Dakle, zanimljivo da Zvezda kao “srpski demokratsko NEkomunisticki” klub je jedino za zivota Tita i procvata komunizma imala vise titula od Partizana. Cak i od “demokratskih” promena 5.oktobra 2000. Zvezda takodje ima manje titula (4), a veciti rival Partizan (5)” * Cesto pominjanja recenica da je” C.Zvezda najbolji i najtrofejniji FK na Balkanu i u Istocnoj Evropi”, nazalost nije tacna! Daleko najuspesniji klub ove regije je rumunska STEAUA iz Bukuresta, koja je igrala 2 finala kupa sampiona. Jedno osvojila, drugo izgubila. Osvojila je i Superkup Evrope, bila 23 puta prvak Rumunije, 20 puta pobednik kupa Rumunije, uz 5 super kupova Rumunije. Uz to STEAUA je vec 4 puta uspela da udje u Ligu Sampiona, za razliku od C.Zvezde kojoj to nijednom do sada nije poslo za nogom od kada Liga Sampiona postoji! (potvrda) Kada je rec o ukupnim trofejim, zbirno najveci broj na Balkanu ih ima CSKA Sofia (Bugarska), 31 titula prvaka, 23 kupa (10+13), plus 3 super kupa. (potvrda) * Da li je Crvena Zvezda samo uz puno srece dosla do titule u Bariju `91 ostace vecna tema prepucavanja navijaca Partizana i C.Zvezde. Ali cinjenice kazu sledece: *Te godine u Kupu Sampiona nisu imali pravo takmicenja klubovi iz Engleske i Holandije. Danas je tesko uopste zamilsliti LS bez Manchestera, Arsenala, PSV, Ajaxa, Celsea, pa i Fejnorda. Takodje Crvena Zvezda je jedini tim u istoriji kupa sampiona koji je titulu prvaka Evrope uspeo da osvoji a da nije igrao NIJEDNU utakmicu protiv nekog tima iz tri najjace lige Sveta, ITALIJE, ENGLESKE i SPANIJE. * Iste godine Zvezda je osvojila i interkontinentalni kup u Tokiju, koji mnogi KVAZI novinari pogresno nazivaju titulom prvaka Sveta. Nazalost Zvezda NIKADA nije bila prvak Sveta, da li bi bila ,to niko ne zna. Jedno je sigurno, utakmica izmedju prvaka Evrope i Juzne Amerike ne moze biti utakmica za prvaka Sveta. Prvi zvanicni sampion Sveta je bila ekipa KORINTIJANSA (iz Brazila), koja je na svetskom prvenstu klubova 2000. (ucestvovali su sampioni svih kontinenata) osvojila prvu zvanicnu titulu prvaka Sveta. Radi lakseg razumevalja, sledi: Ako je pobednik interkontinentalnog kupa isto sto i prvak Sveta, svetsko prvenstvo u Juznoj Africi 2010. ne bi ni trebalo da se igra, vec bi bilo potrebno da se sastanu sampion Evrope SPANIJA i sampion J.Amerike BRAZIL, i ko trijumfuje postao bi sampion Sveta! To celnim ljudima FIFA nije imalo logike pa su i doneli odluku da se pobednik klupskog inerkontinentalnog kupa NE naziva Sampionom Sveta (o tome u nastavku teksta). Sto se tice kvaliteta ostalih kontinenata u klupskom fudbalu, danas aktuelni i zvanicni sampion Sveta je Mancester Junajted, koji je taj naslov morao da osvoji igrajuci npr i protiv prvaka Azije Gamaba Osake i primili su cak 3 pogotka (3:5). O snazi Azijskog fudbala govori i podatak da je svega 10ak godina nakon Barija, C.Zvezda porazena od Japanske Nagoje sa 6 : 0, sa sve Nemanjom Vidicem u timu! (podsecanje) Taj poraz je drugi najubedljiviji poraz C.Zvezde u njenoj istoriji, a najubedljiviji dozivela je od najljuceg rivala Partizana u 13.vecitom derbiju, bilo je 7 : 1. INTERKONTINENTALNI KUP - ZABLUDA DOMACIH MEDIJA Interkontinentalni Kup je takmicenje koje osim mizerne zarade (u zapadnoevropskim okvirima) i dodele jednog automobila najboljem igracu, zvanicno nije nudilo nista. UEFA I FIFA nikada nisu dozvolile da naslov pobednika tog kupa bude zvanican naslov Prvaka Sveta! Medjutim, uprkos tome nasi mediji su zeleli to tako da predstave (donekle je to razumljivo, s obzirom da je jedan tim iz nase zemlje taj kup uspeo da osvoji). *Ali ako cemo gledati istini u oci, stvari su sledece, 1960. kada je osnovan ovaj kup, FIFA I UEFA su doneli odluku da to NIJE titula Sampiona Sveta, vec samo komercijani kup, kojim bi se Juznoamericki fudbal doveo na profesionalniji nivo. Tog momenta i tom odlukom pre svega FIFE je marginalizovano takmicenje, sto je za POSLEDICE imalo sledece: 7 (SEDAM) Evropskih sampiona je bez razmisljanja odbilo da igra to takmicenje! Siguran sam da 99 posto stanovnistva Srbije to NE ZNA! A iskljucivo zbog ovdasnjih medija, naravno. Za sportske sladokusce i ljubitelje istnitih podataka, sledece: 1971. Evropski sampion AJAX odbija da igra to takmicenje, jer su u klubu smatrali da je to nepotrebno umaranje igraca, odnosno predug put do Urugvaja (tada se igrao dvomec). Umesto njih poziv je dobio grcki Panatinaikos! Da je kojim da slucajem pobedio ekipu Nacionala (URU), po racunici nasih OBJEKTIVNIH novinara PAO bi postao Sampion Sveta, a da nikada ni Evropski prvak nije bio! 1973. Evropski sampion AJAX, iz istih razloga kao i 1971. ne odlazi da igra taj dvomec. Umesto njega poziv prihvata Juventus, pokusavajuci da sebi napravi dobru reklamu ucestvovanjem u tom mecu, jer u tom trenutku nije imao nijedan trofej osvojen van Italije. 1974. Evropski Sampion BAJERN MINHEN, takodje iz razloga neumaranja igraca, i zgusnutog rasporeda bitnijih utakmica odbija da igra intekontinentalni kup. Umesto Bajerna poziv dobija Atletiko Madrid, koji pobedjuje predstavnika J.Amerike ekipu Indepedientea , i postaje kako bi nasi kvazi novinari rekli “Prvak Sveta”!? Atletiko-Prvak Sveta, a nikada ni prvak Evrope nije bio…zanimljiv “Biser” nasih medija. 1975. Evropski prvak je ponovo BAJERN MINHEN, i iz istih razloga odbija da igra Interkontinentalni Kup kao i godinu ranije, jer su “Bavarci” ponovo ovaj trofej smatrali irelevantnim, i prevelikim zamaranjem igraca. Organizatori nisu mogli ni vicesampiona Evrope (sada engleskog treceligasa) ekipu LIDS JUNAJTEDA da ubede da predstavlja Evropu na ovom mecu. Pa se `75 Interkontinentalni kup cak nije ni odigrao! 1977. Evropski prvak LIVERPUL, takodje odbija da igra taj kup, zbog prevelikog puta i vaznijih meceva u napornoj sezoni Engleskog sampionata. Umesto njih poziv je dobila nemacka ekpa B.Menhengladbah. Takodje tim koji nikada nije bio prvak Evrope. 1978. Evropski Sampion LIVERPUL iz istih razloga kao i godinu ranije, ponovo odbija da igra Interkontinentalni Kup. Ovoga puta organizatori kupa, nisu uspeli da nadju protivnika juznoamerickom timu, jer je cak i vicesampion Evrope tada jos neafirmisani Belgijski BRIZ, odbio da igra taj mec Interkontinentalnog kupa. Tako da se ni `78 ovaj kup nije ni igrao. 1979. Evropski Sampion NOTINGEM FOREST, takodje odbija da igra Interkontinentalni Kup, ne videvsi svoj interes u igranju meca koji bi ih vodio nekoliko hiljada kilometara od kuce, a koji bi im doneo naslov samo jednog kupa koji je komercijalnog karaktera. Umesto njih poziv je dobio maleni svedski MALME! Da je kojim da slucajem pobedio ekipu Nacionala (URU), po racunici nasih OBJEKTIVNIH novinara i MALME bi postao “Sampion Sveta”! Sva finala ovog takmicenja. Toliko o ovom internacionalnom kupu. Da li je on marginalno takmicenje u odnosu na ostala takmicenja (Kup-Ligu Sampiona, Kup UEFA, Kup Kupova, Kup Libertadores) prosudite sami. Ono medjutim, o cemu nema mestu samostalnom prosudjivaju je cinjenica da ovo nije bio trofej namenjen Sampionu Sveta. O jedinom zvanicnom trofeju Prvaka Sveta je bilo reci iznad u textu. DRZAVNI POKLON – KUP SAMPIONA 1986 * Interesantno je da je Crvena Zvezda 1986. predstavljala zemlju u Kupu Sampiona iako je gradski rival Partizan osvojio titulu! O ovome kao i o mnogo cemu tesko da cete cuti u medijima, a rec je o goloj ISTINI! U sezoni 1985/86, kolo pre kraja prvenstva Partizan i Zvezda imali su isto bodova, ali Partizan za 1 gol bolju gol razliku, tako da je Zvezdi trebalo da u zadnjem kolu pobedi sa vise golova razlike svog rivala, nego Partizan svog. Sta se deshava, Zvezda odlazi u Sarajevo na stadion Koshevo, koji je poznat kao jedno od najtezih gostovanja za klubove iz Srbije i pobedjuje sa cak 4:0! Partizan je igrao na svom “JNA” laganu utakmicu protiv Zeljeznicara i ocekivano ubedljivo slavio takodje sa 4:0. Na stadionu i u Beogradu naravno radost! Medjutim desava se seledece, sutradan Slavko Sajber (Hrvat, u tom trenutku uz Miljanica inace legende C.Zvezde, prvi covek SFRJ fudbala) donosi dekret kojim PONISTAVA celo poslednje kolo! Takodje kaznjava vecinu 12 timova (medju njima i Par i C.Zv) sa minusom od 6 bodova i nalaze da se kolo ponovi, zbog navodnog namestanja rezultata u tom kolu! Ta kleveta bila je samar svim klubovima u ligi, i svi do jednog osim C.Zvezde su se pobunuili, i resili da ne igraju ponovljeno poslednje kolo. Medjutim, dan pred utakmice od sraha i naloga iz vrha drzave svi klubovi naprasno resavaju da ipak odigraju utakmice, osim Partizana koji je ostao decidan i dosledan u stavu. Desava se sledece: Sajber odlucuje da registruje mec Partizana i Zeljeznicara sa 3:0 za Zelju, i Zvezdi za zelenim stolom se dodeljuje titula! PARTIZAN je ulozio zalbu Ustavnom sudu, kod UEFA i FIFA, i nakon 2 godine borbe u tim insitucijama donosi se pravedna odluka da se Partizanu vrati ta titula! Medjutim, koliko je uteha to Partizanu kada jedna sjajna generacija, odlican tim (rezultatski najbolji u ligi te godine) nije igrao Kup Sampiona, a mogao je mnogo da pokaze. Primera radi C.Zvezda koja je otisla umesto njega te sezone u Kup Sampiona (a imala je za nijansu slabiji tim od Partizanovog) stigla je do 1/4 finala i ispala zamalo od Reala! Utisak svih u zemelji da je to “zamalo” bilo upravo ono koliko je gradski rival Partizan te godine bio bolji od Zvezde. Da li bi Partizan postigao taj JEDAN gol vise protiv Reala, koji je u prethodnom prvenstvu postigao vishe od Zvezde, nazalost nikada necemo saznati… Mladjim generacijama ovo je sigurno velika novost, i zvuci im neverovatno, ali to se zaista dogodilo, dovoljno je konsultovati nekog starijeg, ili pogledati zvanicne dokumente u fudbalskom savezu, kao i clanke koji su posle ove sramne odluke pisani. Ili jednostavnije pogledajte wikipediu. Inace jako malo textova je na ovu temu zvanicno pristupacno, pa ih je lakse naci na engleskom jeziku (toliko o srpskim objektinim i neobojenim novinarima). Za kraj, namestanja, podmicivanje, pustanja protivnika, svega toga je uvek bilo u poslednjih 60 godina, radili su to i Zvezda i Partizan i dva Hrvatska kluba, ali posle ovoga vise nista nije bilo isto, prvi put je jedan jedini covek, jednim potpisom prvom klubu oduzeo, a drugom dodelio titulu. Nije ovim Zvezda mnogo dobila, niti je Partizan izgubio (mada je ostao dosta uskracen), najvise je izgubio sam Srpski fudbal, i uneto je mnogo vise razdora izmedju navijace nego sto bi trebalo. U P R A V A Od osnivaca Slobodana Penezica Krcuna, inace visokog funkcionera komunisticke partije Jugoslavije i ministra policije (1946-1963), FK Crvena zvezda je cesto u svojoj upravi imala ljude iz ovog resornog ministarstva (pogledaj link). Zato je cesto nazivana “policijskim I udbaskim klubom”, kao sto je klub sa druge strane topciderskog brda Partizan, nazivan “vojnim” klubom, jer je osnovan od strane JNA i samim tim po statutu imao vojne funkcionere u svojoj upravi. Sto se tice politicke obojenosti, kao veliki klub Zvezda je konstantno u svojoj upravi imala ljude iz politickog vrha, prvo komunistickog, a zatim i socijalistickog. * Slobodan Penezic Krcun, (KPJ) ministar policije SFRJ, prvi covek UDBE. Osnivac C.Zvezde *Nikola Bugarcic (KPJ) islednik na golom otoku, dugogodisnji predsednik C.Zvezde (pogledaj link) * Dragan Tomic, predsednik Skupštine Srbije (SPS) Clan UO C.Zvezda * Radmilo Bogdanovic, ministar policije (SPS-JUL) clan UO C.Zvezda * Vlajko Stojiljkovic, ministar policije (SPS) ) clan UO C.Zvezda * Vladimir Cvetkovic, ministar sporta (SPS), gen.sekretar C.Zvezda * Tomica Raicevic, potpredsednik savezne vlade (SPS) clan UO C.Zvezda Sve informacije u ovom tekstu su proverene i tacne. Za svaku od njih postoji obilna zvanicna dokumentacija.”

  • Igi

    13. novembar 2012 | 13:18

    Alkoholičar našao da pametuje...

  • Pelegrino

    13. novembar 2012 | 13:11

    Milojko objasnio!!!!! Ima tu jos stvari,jos istine ....

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA