Ispovest fudbalera koji je igrao protiv Eskobara u njegovom kućnom zatvoru!

Neverovatna priča bivšeg kolumbijskog fudbalera Oskara Parehe, koji je tokom karijere morao dva puta da igra protiv Pabla Eskobara i njegovih telohranitelja u privatnom zatvoru narko-bosa

  • 0

Oskar Pareha, trener Kolorado Rapidsa u američkoj MLS, u svojoj igračkoj karijeri odigrao je dva puta utakmicu života, ali bukvalno. Protivnik mu je bio legendarni kolumbijski narko-diler Pablo Eskobar, od čije smrti se navršilo punih 20 godina, a koji je, pored ostalog, gajio veliku strast prema fudbalu.

Na pomen neke utakmice koja nosi veliku tenziju, Pareha se samo nasmeje, jer ako neko zna šta to stvarno znači, to je Pareha.

Početkom devedesetih godina u Kolumbiji je vladao strah i trepet koji je širio Pablo Eskobar. U to vreme Oskar Pareha je bio kapiten i zvezda fudbalskog kluba iz Eskobarovog Medeljina, Indepedijentea. Jednog dana 1991. godine Pareha je dobio privatnu poruku.

Eskobar je želeo da Oskar i njegovih šest saigrača dođu u luksuzni zatvor "La Katedral", koji je specijalno napravljen za narko-bosa, i odigraju utakmicu koju Eskobar neće gledati, već će igrati protiv njih.

Pareha je otišao, morao je da ode. Odbijanje Eskobarovog poziva bi tada značilo potpisivanje smrtne presude. U to vreme Eskobar je naručio hiljade ubistva, a nije bilo bitno ko su ljudi koje je ubijao. Eskobar je izricao smrtne presude kapetanima policije, privrednicima, sudijama, pa čak i političarima:

- Morali smo da odemo. Iako je to bilo usred sezone, trener je morao da otkaže trening, nije mogao ništa drugo da uradi. Svi smo znali da nas poseduje - kaže sada četrdesetčetvorogodišnji Pareha.

"La Katedral" se uzdizao iznad Medeljina kao Olimp. Bio je to raskošan zatvor sa đakuzijima, teretanom, luksuznim nameštajem i terenom za fudbal. Iako je to navodno bio zatvor, odatle je Eskobar nastavio da posluje sa drogom, koja mu je donosila profit koji se merio milijardama dolara.

- Kada smo stigli u čekaonicu naišli smo na lep nameštaj, televizor i grickalice. Bili smo strašno nervozni, ipak smo čekali najkrvavijeg čoveka u istoriji Kolumbije. A onda su u sobu ušli telohranitelji i Eskobar. U tom trenutku sam se pitao ko je ovde zatvorenik u stvari.

Seo je pored mene i nazvao me po nadimku "El guapo" (lepotan). Nikada neću zaboraviti taj dan. Sat vremena je sa neverovatnom strašću i znanjem pričao o fudbalu, a onda se obratio meni. Rekao mi je da moram manje da se svađam sa sudijama, da on njih plaća i da to što radim nije dobro - priseća se Pareha.

Nakon toga, kada je već pala noć, svi su izašli na fudbalski teren da odigraju utakmicu − Pareho i saigrači protiv Eskobara i telohranitelja. Eskobar je igrao levo krilo, iako je bio desnonog. Pareha se priseća da je u najvećem problemu bio Karlos Alvarez, koji je morao da čuva Eskobara:

- Eskobar je bio sudija, a Karlos je bio u velikom problemu. Ako ga ne bude čuvao svom snagom, Eskobar će osetiti manjak poštovanja, a ako ga bude čuvao maksimalno, Eskobar će se osetiti poniženim. U oba slučaja stradaće. Sećam se da mu je Eskobar rekao da će, ako ga udari, ostati u "La Katedralu" sa njima. Alvarez Eskobaru nije oduzeo nijednu loptu. Igrali smo meč od 90 minuta, a mi smo pobedili uz dosta muke, s obzirom na to da su Eskobar i njegovi momci igrali poprilično dobro. Zahvalili su nam se i ispratili me - prepričava Pareha.

Oskaru i njegovim saigračima moglo je da se desi bilo šta unutar tih zidina. Nije bilo policije, nije bilo kontrole, svi čuvari u "La Katedralu" su bili Eskobarovi ljudi. Pareho je još jednom prilikom odigrao ovakvu utakmicu gde je sve proteklo kao i prvi put.

Naredne godine Eskobar je zbog mučenja i ubijanja četiri poručnika morao da pobegne iz "La Katedrala", jer je kolumbijska vlada tražila da se transportuje u normalan zatvor. A danas posle toga 2. decembra 1993. godine, Eskobar je ubijen blizu Medaljina.

Malo posle toga jedan od Parehinih saigrača iz Indepedijentea je takođe završio mrtav zbog umešanosti u posao sa drogom. Andres Eskobar (nije bio rođak Pablu) Parehov kolega iz reprezentacije je ubijen 1994.godine od strane narko-dilera, jer je postigao autogol protiv Amerike na Mundijalu.

Pareha se 1998. godine preselio u Ameriku kada je prešao u Nju Ingland Revolušn. Tamo je odigrao jednu sezonu, da bi narednih sedam odigrao u dresu Dalasa. Nakon završetka igračke karijere, Kolumbijac se posvetio trenerskom poslu, takođe u Dalasu. Bio je pomoćni trener, a od januara 2012. godine Pareha je samostalni trener Kolorada. I dan danas Pareha proganjaju dani za vreme Eskobara:

- Nismo reagovali na ono što se dešavalo oko nas. Nismo znali. Mi pobedimo utakmicu i dobijemo 8.000 dolara bonusa. Od koga ? Nismo znali, ali nismo ni pitali. Sedeo sam sa čovekom koji je toliko zla naneo mojoj zemlji. Bili smo naivni - kaže Pareha.

Pareha gaji planove da se po završetku trenerske karijere vrati u Medeljin, da sa svojim ocem živi na ranču:

- Želim da dovedem moje američke prijatelje.  Da vide moju zemlju, da vide da to nije zemlja droge i ubistva. Mi smo dobar narod iz prelepe države. Loši dani su gotovi - zaključio je Pareha

Sportske vesti iz zemlje i sveta možete pratiti i na našoj Fejsbuk stranici Telegraf.rs!

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA