Golman Jugoslavije udavio svog druga dok se šalio: Najveća sportska misterija Beograda

Foto-ilustracija: Shutterstock, Pixabay

Jedan od najbizarnijih događaja u srpskom sportu, tačnije fudbalu desio se 1936. godine u Beogradu. Ova zanimljiva priča bila je najveća misterija prošlog veka u tadašnjoj kraljevini Jugoslaviji

Franjo Glazer (1913.-2003.) jedan od najboljih čuvara mreže u istoriji sa ovih prostora, legenda beogradskog BSK-a i zagrebačkog Građanskog, kasnije prvi golman i trener FK Partizan, te reprezentativac Kraljevine Jugoslavije i Nezavisne Države Hrvatske, dobio je dve godine zatvora zbog ubistva.

Preporučujemo

Život golmana dostojan filmskog platna

Vodio je buran i uzbudljiv život, dostojan filmskog platna. Nažalost, mladalačke dane slave zasenila mu je mračna epizoda sa Savskog kupališta, tj, ubistvo 17-godišnjeg Radomira Stokića u leto 1936. godine.

2. juna 1936. na kupalištu na Savi, Franjo Glazer je sa splava u reku gurnuo levog beka podmlatka BSK, Rada Stokića.

Stokić nije znao da pliva i udavio se. Glazer je na suđenju negirao krivicu i tvrdio je da je Stokić sam pao u vodu. Sud nije uvažio ovu odbranu, i osudio ga je na dve godine zatvora.

Nije pokazivao kajanje

Svedoci su ispričali da je Glaser samo sat pre tragedije Stokića počastio ručkom, ali i kako zbog svoga čina nije pokazao nimalo kajanja.

Na sudiju je loš utisak ostavilo Glaserovo negiranje krivice i lažno svedočenje nekih njegovih drugova, a kao otežavajuća okolnost mu je uzeto što se „ravnodušno ponašao i nije ni pokušao da spase druga“, kao i to što je već sutradan otišao u Novi Sad na utakmicu „bez interesovanja za mrtvog druga“.

Printskrin/Politika

Bio je prvi trener i golman FK Partizan

Izricanje dvogodišnje zatvorske kazne u beogradskoj sudnici dočekao je sa osmehom. Uspeo je da isposluje da kaznu služi u nekom hrvatskom zatvoru, iz kojeg je bio pušten puno pre isteka kazne, pa je već u januaru 1937. stao na gol zagrebačkog Građanskog.

Do maja 1945. čuvao je mrežu zagrebačkog HŠK Građanski na ukupno 623 utakmica i osvojio titulu prvaka Jugoslavije 1940. godine. Boje reprezentacije Zagreba branio je 41 put. Za nogometnu vrstu Banovine Hrvatske nastupio na sve četiri odigrane utakmice, a za reprezentaciju NDH nastupio 7 puta.

Od osnivanja beogradskog Partizana 1945. pa do avgusta 1947, kao član “crno-belih” branio je 91 put i osvojio titulu prvaka Jugoslavije 1947,  a na početku je bio i prvi trener u istoriji crno-belih, posle čega se preselio u Split gde je kao trener i golman Mornara ostao u ovom klubu (odigrao je 84 utakmice) sve dok nije rasformiran 1949, kad je prestao s aktivnim igranjem.

Bavio se trenerskim pozivom i radio u Splitu, Mostaru, Osijeku, Rijeci, Smederevu i Zagrebu. Preminuo 1. marta 2003. u Zagrebu.

(Telegraf.rs/Izvor: FSS)