Maradona bi bio presrećan: Pogledajte u šta se pretvorila njegova rodna kuća
Ulica Azamor 523, u trošnom predgrađu Vilja Fiorito, tamo gde je pre više od šest decenija počeo uspon "Zlatnog dečaka", danas je ponovo mesto gde se piše istorija. Ali, ovog puta ne fudbalska, već ljudska. Rodna kuća Dijega Armanda Maradone, mesto gde je legenda svetskog fudbala odrasla u ekstremnom siromaštvu, pretvorena je u narodnu kuhinju.
U jeku teške ekonomske krize u Argentini i rigoroznih mera štednje predsednika Havijera Mileija, Dijegov dom postao je utočište za one koji više nemaju ni za osnovni obrok.
U dvorištu u kojem je Dijego nekada sanjao o svetskom tronu, danas vriju veliki kazani. Volonteri pripremaju pileći paprikaš i kuvana jela, dok se sa zvučnika čuje kumbija – omiljeni muzički žanr neprežaljenog asa.
Komšije iz naselja od oko 50.000 stanovnika, koje je i dalje prepoznatljivo po muralima sa brojem 10, dolaze sa plastičnim posudama po svoj obrok.
– Dijego bi rekao da ima mnogo gladi i da moramo pomoći, jer je potreba ogromna – kaže Dijego Gavilan, čovek koji se bavi sakupljanjem starog gvožđa i kartona, a koji je redovan posetilac ove kuhinje od kada je inflacija "pojela" kućne budžete.
Situacija u Argentini je dramatična. Iako statistike pokazuju blagi pad siromaštva zbog smanjenja inflacije, realnost na terenu je drugačija – preko 20.000 preduzeća je zatvoreno, a potrošnja je drastično opala.
– Ne možete sastaviti kraj s krajem. Dijego je ovde kao dete patio od gladi. Zato je za ljude iz kraja poseban osećaj kada dobiju tanjir hrane baš iz njegove kuće – dodaje Gavilan.
Kuhinja radi bez klasične trpezarije. Hrana se deli na ulazu, a ljudi odlaze svojim kućama noseći tople obroke pripremljene na otvorenoj vatri.
Ova plemenita akcija dolazi u trenutku kada je u utorak počelo suđenje sedmočlanom medicinskom timu optuženom za nemar prilikom lečenja Maradone nakon operacije mozga. Dok pravosuđe traži odgovorne za njegovu smrt 2020. godine, njegova zajednica nastavlja njegovu misiju saosećanja.
Maradona nikada nije krio svoje skromno poreklo – odrastanje bez tekuće vode i popločanih ulica. Danas, 66 godina nakon njegovog rođenja, ta ista kuća ponovo pruža nadu onima koji su, baš kao i on nekada, ostavljeni na margini društva.
– Ljudi su gladni. Mislim da bi Dijego bio srećan što se njegova kuća koristi na ovaj način – zaključila je Marija Tores, jedna od kuvarica u ovom nesvakidašnjem centru.
(Telegraf.rs)
Video: Grobari zapevali himnu Partizana na sahrani Duška Vujoševića
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.