POMIRITELJ SRBA I HRVATA: Sve o preminulom mitropolitu Jovanu! (FOTO)

Bio je pravi simbol mira između Hrvata i Srba, zbog čega je izuzetno poštovan od strane rimokatoličke crkve i državnog vrha Hrvatske. Prvi je Srbin koji je posle rata bio na sastanku sa Franjom Tuđmanom, a sadašnji predsednik Ivo Josipović izrazio je duboko žaljenje zbog smrti mitropolita Jovana

  • 5

Sinoć je u Zagrebu preminuo mitropolit Jovan Pavlović, a mali broj ljudi zna nešto o njegovom životu i misiji u Hrvatskoj.

Bio je pravi simbol mira između Hrvata i Srba, zbog čega je izuzetno poštovan od strane rimokatoličke crkve i državnog vrha Hrvatske. Prvi je Srbin koji posle rata bio na sastanku sa Franjom Tuđmanom, a sadašnji predsednik Ivo Josipović izrazio je duboko žaljenje zbog smrti mitropolita Jovana.

ŽIVOTNI PUT

Blaženopočivši Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan je rođen 22. oktobra 1936. godine. u slavonskom selu Medincima, kod Podravske Slatine, od roditelja Save i Julke Pavlović.

Osnovnu školu je završio u rodnom mestu, a nižu gimnaziju sa malom maturom u Podravskoj Slatini. Posle toga se upisuje u Bogosloviju Svetog Save u manastiru Rakovici. Kao učenik njene prve posleratne petrorazredne generacije, stiče srednjoškolsko obrazovanje u vremenu od 1951. do 1956. godine.

Na Bogoslovskom fakultetu Srpske Pravoslavne Crkve u Beogradu diplomirao je 1963. godine, posle čega odlazi na postdiplomske studije u Nemačku, gde je na Evangelističkoj akademiji u Šlezvigu i Teološkom fakultetu u Kilu proučava evangelističku teologiju, a na Ludvig-Maksimilijan Univerzitetu u Minhenu studira rimokatoličku teologiju i vizantologiju kod znamenitog profesora Beka.

Boravio je i u Belgiji u benediktinskom manastiru Šefton, a u Nemačkoj u benediktinskom manastiru Maria Lah kod Koblenca i u Nideraltaihu kod Minhena, gde se bogosluženja obavljaju po vizantijskom i zapadnom latinskom obredu.

Po završetku postdiplomskih studija vraća se u otadžbinu i stavlja na raspolaganje svojoj Crkvi. Sveti Arhijerejski Sinod ga postvlja za suplenta Bogoslovije u Prizrenu, gde je radio u toku školske 1966/67. godine.

Pored nastavničke dužnosti i dužnosti glavnog vaspitača u Bogosloviji, kao i redovnih manastirskih poslušanja, o. Jovan je sve do izbora za Episkopa uspešno rukovodio školskom i manstirskom bibliotekom. Profesorski ispit iz praktične grupe bogoslovskih predmeta polaže 16. marta 1972. godine i nedugo po tom Sveti Arhijerejski Sinod postavlja ga za profesora ove Bogoslovije.

Sveti Sinod imenuje ga za člana Komisije za preuzimanje sakralnih crkvenih predmeta koji su za vreme Drugog svetskog rata odneti i od tada se nalazili u Povijesnom muzeju i drugim kulturnim ustanovama u Zagrebu.

 

Pored toga, biva na sastanku Komisije Svetskog saveta Crkava za međucrkvenu pomoć održanom 4. decembra 1967. u Beogradu. Zatim učestvuje na internacionalnim crkvenim konferencijama, prvo u Vodicama kod Šibenika, od 3. do 7. septembra 1973. i u Belgiji od 19. do 26. jula 1976. Sa episkopom Stefanom prisustvovao je jubilarnoj proslavi Rimokatoličke crkve održanoj u Splitu i Solinu septembra 1976. godine.

Najveća ocena njegovog dosadašnjeg rada jeste odluka Svetog Arhijerejskog Sabora od 21. maja 1977. kojom je izabran za Episkopa Srpske pravoslavne Crkve.

Mitropolit Joavn je bio član Svetog Arhijerejskog Sinoda u više mandata. Administrirao je Slavonskom eparhijom posle smrti vladike Emilijana, od 1982-1985. godine. Posle upokojenja Episkopa gornjokarlovačkog Simeona administrirao je eparhijom do izbora episkopa Nikanora. U patrijaršijskom preduzeću "Dobročinstvo" bio je na dužnosti direktora. U Pećkoj Patrijaršiji 1990. godine predsedavao je Svetim Arhijerejskim Saborom.

Odlukom Svetog Arhijerejskog Sabora od 20. maja 1992. godine izabran je za predsednika Episkopskog saveta Srpske Pravoslavne Crkve u Republici Hrvatskoj, pa je u tom svojstvu potpisao Ugovor sa predsednikom Vlade Ivicom Račanom o odnosima Srpske Pravoslavne Crkve i Vlade Republike Hrvatske.

Odlukom Svetog Arhijerejskog Sabora od 23. maja 1995. g odine umoljen je da privremeno, u cilju pomoći izbeglim arhijerejima sa ratnih područja, preuzme duhovno staranje o vernom narodu i Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi u Republici Hrvatskoj.

Radi negovanja odnosa sa Rimokatoličkom crkvom mitropolit Jovan je više puta bio delegat Patrijarha srpskog Pavla i imao priliku da pozdravi papu Jovana Pavla II. Mitropolit je posebnu pažnju poklanjao manastiru Lepavini i manastirskom bratstvu sa arhimandritom Gavrilom na čelu, kao titularni Episkop lepavinski i vikarni episkop Patrijarha srpskog Germana, a od 1982. godine kao Mitropolit zagrebački.

Mitropolit Jovan je kao najstariji član Svetog Arhijerejskog Sinoda bio mestobljustitelj Patrijaraškog prestola (locum tenens) u vreme dok se tadašnji Patrijarh srpski German lečio na Vojnoj medicinskoj akademiji u Beogradu (gde je i umro 26. avgusta 1990.), i to od 29. juna 1989. do izbora patrijarha Pavla 1. decembra 1990. godine.

Za sve ovo vreme Mitropolit je, po službenoj dužnosti, sa Svetim Arhijerejskim Sinodom rukovodio brodom Srpske Crkve. Za vreme izbora novog patrijarha, i mitropolit Jovan je bio jedan od kandidata.

Mitropolit je ukazivao veliku pažnju crkvenoj štampi i, uopšte, sredstvima informisanja, zalagao se na izdavanju časopisa, kalendara i, naročito, knjiga versko-prosvetne i naučne sadržine. Izdao je mnoge knjige, a za naučne svrhe priredio je, sa stručnjacima po pitanjima rukopisa, Varaždinski Apostol, sa iscrpnom naučnom akribijom.

Lično je napisao mnoge članke koje je objavljivao u crkvenim listovima i časopisima, a pisac je i knjiga: Iz moje đačke torbe, Mesijanska mesta u Starom Zavetu, Rimske pape (istorijski pregled s biografijama) i dr.

Na njegovu inicijativu, izdan je zbornik naučnih radova Jasenovac. Ranije, u skromnim finansijskim uslovima, obnovio je dvomesečnik Glas Svetih Ćirila i Metodija, da bi taj list prerastao u Eparhijske vesti Zagrebačko-ljubljanske eparhije.

Budući svestan ogromnog značaja prosvete pod okriljem Crkve, mitropolit Jovan je u Zagrebu, na Svetom Duhu, u saradnji s Gradom Zagrebom i Republikom Hrvatskom, i uz njihovu finansijsku pomoć, osnovao Srpsku pravoslavnu gimnaziju Katarina Branković Kantakuzina, remek-delo arhitekture, s kapelom, duhovnim centrom i sportskim terenima.

SASTANAK SA TUĐMANOM

U novembru 1996. godine mitropolit Jovan i vladika šumadijski Sava posetili su hrvatskog predsednika Franju Tuđmana, što je bio prvi susret tadašnjeg glavnog čoveka Hrvatske i neke delegacije SPC-a.

Mitropolit Jovan zastupao je uverenje da je svaka vlast od Boga, pa je u vreme vlasti Slobodana Miloševića u Srbiji 1996. odbio je da potpiše saopštenje Sabora Srpske pravoslavne Crkve kojim se osuđuje krađa na lokalnim izborima u Srbiji.

IVO JOSIPOVIĆ: Ostali smo bez mudrog i dobrog čoveka

Predsednik Republike Hrvatske Ivo Josipović uputio je sinoć saučešće Mitropoliji zagrebačko-ljubljanskoj povodom smrti mitropolita zagrebačkog-ljubljanskog Jovana Pavlovića.

- U ovim trenucima tuge, izražavam iskreno saučešće svim vernicima Srpske pravoslavne crkve i svima koji su cenili mitropolita Jovana kao duhovnog vođu, kao dobrog i mudrog čoveka - navodi se u saučešću predsednika Josipovića.

Josipović je izrazio uverenje da će svi građani Hrvatske, posebno pravoslavni vernici mitropolita Jovana pamtiti kao osobu koja je javni i duhovni život oplemenila istinskom ljudskošću, prenela je Hina.

Predsednik Hrvatske ocenjuje da je „mitropolit Jovan u teškim ratnim i posleratnim vremenima promišljeno, mudro i hrabro svojim svetlim primerom trasirao put za miran i dostojanstven život u Hrvatskoj, posebno naših sugrađana Srba i Srpske pravoslavne crkve”.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Snežana

    4. april 2014 | 19:48

    Sa mojim ocem je išao u Bogosloviju u Rakovici, i poznajem ga lično, što je za mene velika čast, Njegova mudrost i smirenost me je opčinila još prilikom prvog susreta, a kasnije kako sam sazrevala trudila sam se da iz svakog razgovora sa njim upijem deo te duhovnosti kojom je zračio. Neka Vam je večna slava i laka zemlj!

  • Šibenik

    4. april 2014 | 23:23

    Pametan,pošten,iskren i od srca mu laka zemlja.Veliki gubitak za Hrvatsku,jer je ljude i jedne i druge vjere činio boljim.

  • Bengazi

    4. april 2014 | 20:30

    Svaka čast

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA