OVAJ IZRAELAC JE NAUČIO AMERE ŠTA JE SRPSKA HRANA! U Njujorku sada jedu ĆEVAPE, PUNJENE PAPRIKE, AJVAR, PREBRANAC, GIBANICU...

Saro bistro na Menhetnu, čiji je Elhalal vlasnik, služi internacionalna jela, ali su srpski specijaliteti uvek glavna, a po njegovim rečima i najtraženija stavka iz menija

  • 4

Američki restoran na Menhetnu, izraelski vlasnik i glavni kuvar, a srpska jela na meniju. Eran Elhalal je Izraelac koji je Amerikance naučio šta su ćevapi, đuveč, ajvar, pasulj prebranac, Karađorđeva šnicla, gibanica, burek, pite sa sirom, mesom i zeljem, punjene paprike, reforma torta, krofne sa džemopm od šljiva i kajsija...

EGZOTIKA, GURMANLUK I DOBRA MUZIKA: Ako želite da posetite Izrael, dođite za vikend u Mikser haus! (FOTO)

Saro bistro na Menhetnu, čiji je Elhalal vlasnik, služi internacionalna jela, ali su srpski specijaliteti uvek glavna, a po njegovim rečima i najtraženija stavka iz menija.

ONI MEŠAJU HEVI METAL I IZRAELSKI FOLK i stigli su u SRBIJU! Bićemo popularniji od Ofra Haze! (FOTO) (VIDEO)

- Moji baba i deda su živeli u Sarajevu sve do 1949. godine. Iako nisam odrastao na Balkanu, baka mi je uvek pravila jela koja se tradicionalno jedu u Srbiji i Bosni. Miris balkanske kuhinje je nešto što me i dalje vraća u detinjstvo. Još kao dete sam uz baku naučio prve kuvarske veštine, a kasnije sam kroz školovanje postao profesionalni šef kuhinje - pričan Eran za Telegraf.

Eran je redovan gost Beograda u kome mu i danas živi i radi otac. Međutim, krivac za to što se u njegovom restoranu Amerikancima serviraju srpska jela je njegova baka.

- Moja baka je umrla 2005. i strašno mi je žao što nikada nije videla restoran koji je nazvan po njoj. Ona se zvala Sara i zato sam restoran nazvao Saro bistro. Sećam se kako joj je deda na srpskom pevao: "Saro dušo, Saro lepa, laj, la, la..." To je jedino što i danas znam da kažem na srpskom, osim imena jela (smeh). Ona mi je prenela ljubav prema balkanskoj kuhinji. U mojoj kući se i dalje kafa kuva u džezvi. Uvek volim da odem u neku od srpskih kafana kada god dođem u Beograd. U Srbiji obožavam da jedem bilo koju vašu nacionalnu hranu. Obožavam da jedem ćevape, mada umem i sjajne da napravim.

Eran je Saro bistro otvorio 2010. godine, a Amerikanci su brzo prihvatili njegove specijalitete.

Foto: Marko Todorović Foto: Marko Todorović

- U Njujorku ima koliko god hoćete francuskih bistroa i italijanskih tratoria, kao i grčkih taverni. Želeo sam da otvorim nešto drugačije, da ponudim nešto potpuno novo, što ljudi još nisu imali prilike da vide i probaju. Bio je to veliki izazov, znao sam da će kod mene u restoran dolaziti ljudi koji su poreklom iz Srbije ili Hrvatske, ali nisam imao predstavu da li ću time uspeti da zaintrigiram Amerikance. Gostima pravim ćevapćiće, ajvar, gibanicu, obavezan desert je reforma torta, pa krofne, ali ne američke sa čokoladom već vaše sa džemom od šljiva ili kajsija, gibanicu... Prebranac redovno služim uz šnicle ili meso. Onda su tu ajvar, sataraš, đuveč, punjene paprike...

ĆEVAPI SU UVEK NA MENIJU

Uživanje u hrani sa ovih prostora nije jedini Eranov specijalitet. Ovaj Izraelac čak Amerikance uči i geografiji!

-Svojevremeno sam u Knez Mihailovoj kupio neke stare mape Balkana, na kojima su ucrtane i drevne države poput Austro-Ugarske, kao i prostor koji su zauzimali Kelti i Dačani. Onda na tim mapama svojim mušterijama u Njujorku pokažem odakle tačno potiče neko jelo, na primer ovo vam je iz Srbije, to vam je tu preko puta Italije na istok, pa malo severno, ali ispod Mađarske, ili ovo vam je drevno jelo koje je prvi put napravljeno u Habzburškoj monarhiji, a ona vam je bila ovde, zauzimala je i prostor današnje Bosne i Hercegovine... 

Kao i u većini restorana u Njujorku, tako se i u Saro bistoru skoro kompletan meni menja na svaka tri meseca, odnosno sezonski.

Foto: Marko Todorović Foto: Marko Todorović

- Iako meni menjam na svaka tri meseca kompletno, ipak ostavljam neka jela koja jednostavno ne smem da izbacim. Na meniju uvek, ali baš uvek, imam ćevape, burek, gibanicu, ajvar... Nisu to uvek isti ćevapi, pravim različite varijante, ali su oni uvek prisutni. Na primer imam porciju od deset ćevapa na tanjiru, pa onda sledeća tri meseca služim ćevape sa kajmakom preko njih, pa onda pet ćevapa u lepinji, u vidu sendviča... Karađorđevu šniclu isto uvek imam na meniju.

IZNENADIĆE VAS SLIČNOST IZRAELSKE I SRPSKE KUHINJE

Beograđani će u čarima Eranove kuhinje moći da uživaju ove subote i nedelje na Danima Izraela u Mikser hausu u okviru manifestacije "From Israel With Love" (Iz Izraela s ljubavlju).

- Za vikend nećemo praviti hranu po košer pravilima. Izbeći ćemo upotrebu svinjetine jer nije tradicionalna izraelska hrana, ali nećemo se pridržavati košera. U modernoj izraelskoj kuhinji malo ko se toga stalno pridržava. To je više tradicija za neke praznike. Pridržavaćemo se nekih košer stvari, ali ne potpuno, sigurno je da ćemo na primer mešati mlečne proizvode sa mesom što recimo nije po košeru. Ljudi možda ne znaju, ali većina top restorana u Izraelu nisu košer. Prave košer restorane danas najpre možete naći u Jerusalimu, a u ostatku Izraela teže. Košer je danas više stvar tradicije i religije.

Foto: Marko Todorović Foto: Marko Todorović

Eran poručuje i da ćemo se iznenaditi kada vidimo koliko je sličnosti između srpske i izraelske kuhinje.

- Ovde sam u Beogradu da bih pokazao kakva je izraelska kuhinja, pa i koliko je u nekim stvarima slična sa srpskom. Turci su vekovima vladali celim mediteranom, uključujući Izrael i Srbiju. Upravo je taj turski uticaj na Mediteranu spojio izraelsku i srpsku kuhinju. Na primer pijenje jogurta i kefira uz burek i pite je uobičajena stvar u Srbiji i Izraelu, iako to nije slučaj u ostatku sveta.

KUVANJE SE NE UČI, ONO JE STVAR OSEĆAJA

Na pitanje da nam otkrije neki od svojih recepta, Eran poručuje da će nam odati tajnu svakog svog jela, ali da to ne znači da ćemo umeti isto da ga napravimo.

Foto: Marko Todorović Foto: Marko Todorović

- Najbolje jelo ne može da vam napravi ni jedan školovani kuvar. Najbolje jelo može da vam napravi samo majka, baka, tetka, koja nešto pravi poslednjih 50 godina, koja napamet zna kako joj se ponaša koja šerpa, tiganj, kako joj peče rerna... Možete dati najbolji recept najboljem kuvaru sveta, ali nikada nećete dobiti jelo kao kada baka kaže stavite malo soli, a to malo je onako između prstiju, nema tačne mere. Moji prsti su možda veći ili manji od njenih i ja nikada neću pogoditi tu količinu. Nema u pravom receptu 100 grama ovoga ili onoga. Kuvanje je stvar osećaja koji ili imaš ili nemaš. Bakini recepti su: staviš jedno jaje, a onda vode preko. Koliko vode? Pa, onoliko koliko ti jaje traži, mešaš i gledaš, pa kada osetiš da je dosta staneš. Eto, to su pravi recepti, a taj osećaj ne može svako da stekne. Ona ne može da ti kaže decilitar ili dva vode jer se to razlikuje od jaja do jaja, da li je veće, manje, duže stoji, kraće stoji...

(Vlada Živanović)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Lule

    26. novembar 2015 | 16:18

    I ovaj odaje priznanje turskoj kuhinji. Ovde neki zaboravljaju poreklo mnogih jela u kojima uzivamo.

  • Šou

    27. novembar 2015 | 01:43

    Kaže i dalje se kod njega u kući kuva kafa u džezvi... Cccc mi od prilike za drugo i ne znamo

  • E

    26. novembar 2015 | 16:15

    Ovo nije zapoceo Izraelac. Bilo je nasih balkanskih restorana I mnogo ranije. Secam se restorana koji je pravio pre 40 godina sve ove iste specijalitete. Drzao ga je pevac Hasim Kucuk Hoki.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA