ČOVEK KOJI NIKAD NIJE GLASAO DANAS BI NAPUNIO 102 GODINE: Sve o životu patrijarha Pavla koji i dalje živi u nama!

Rano je ostao bez roditelja, školsku klupu je delio sa muslimanom i Hrvatom, iz veronauke je imao dvojku, zvali su ga pjevalica, borio se protiv opijanja i pušenja, iako slabašan radio je na građevini da bi preživeo, sam je šio i krpio odelo i cipele, uvek je pešačio, često se vozio gradskim prevozom skoro nikad autom

Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
Ime je obavezno
E-mail adresa je obavezna
E-mail adresa nije ispravna
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • Brus li

    12. septembar 2016 | 19:30

    On je bio tako sladak ko moj deda

  • Жељко☦

    11. septembar 2016 | 15:53

    Једном, по својој лењости, касним на Литургију. И не знам да Његова Светост служи Литургију. Прилазим целивајућој икони, испред мене нико. Чиним два поклона и целивам икону, спремам се за трећи и подижем главу. Видим светитеља како лагано силази са солеје и стаје на амвон. У рукама држи крст, лице му сија нестварном светлошћу. Ту је, а није ту. Кроз главу ми пролазе речи Апостола Павла: "Не живим више ја, него Христос живи у мени". Подиже крст и благосиља народ. Остајем укопан и не могу да се померим. Осећај је нестваран. Не знам са чим бих то упоредио.... Сигуран сам да и данас чује наше молитве као што је чуо наш глас док је ходио међу нама. Светитељу српски помози нам молитвама својим. Ми недостојни просимо молитве твоје и заступништво твоје пред Господом и молимо твој благослов, као што смо га молили и добијали док си пролазио поред нас и волео као своју децу.

  • MM

    11. septembar 2016 | 15:25

    Ne kažu uzalud da čovek živi onoliko, koliko ga se ljudi sećaju.Blagopočivši patrijarh Pavle je pravi primer te mudrosti.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA