Do 18. godine je živeo u sirotištu, kasnije se oko pesme tužio sa Mikijem Jevremovićem: Dobri duh Nikšića rođen je pre 83 godine
Prve knjige poezije koje Vito Nikolić objavljuje su Drumovanja i Sunce, hladno mi je
Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:
- Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
- Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
- Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
- Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
- Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
- Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
- NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
<% message.text %>
Podgorica
Sve zaboraviti...I kafanu...I pjesme...I nesne...Sve...Pa opet voljeti...Neku Anu...Iz prve klupe...Petog ce...Pa opet...Sanjati...Negdje uz kisu...Gladan...I zedan...Go i bos...Velike ljude...Kako pisu...I zarko zeljeti...Da budes...To...Pa opet...Citati...Robinzona...I vjerovati...U sve price...Pa opet...Biti...Divni siromah...Koji sem srca...Nema niceg.....( pjesma Vitomira N. ,,Zaboraviti" , posvecena pjesniku B. Petrovicu ).
Podgorica
Pjesnik Bude ponekad tesko covjeku Kada ga nekakva patnja skoli, Pa ode da teazi rijec neku Ko travu od koje manje boli. I ne vrati se nikad vise Iz svoje duse ko iz gore, Ostane tamo svijeta lisen Trazeci trave cudotvore. Probira smilje i kovilje Iako dobro zna taj patnik, Da je nemocno svo to bilje, Da ga je manje nego patnji. A kada jesnom ode s kisom Kad svene ko avgust, kao ljeto, Osjetis kako je sa njim otislo Nesto lijepo i svijetlo.
Zihuatanejo
Idem kuda me oči vode,u san u pjesmu u čovjeka, jednom ću tako i u smrt da odem,pa ako slučajno umrem - neka.