POTRESNO PISMO DEDA MRAZU: Traži da njegovom bratu vrati sluh!

Dvogodišnji Kosta ne čuje i hitno mu je potrebna pomoć kako bi mu se ugradili implanti koji će mu omogućiti da konačno spozna svet sa svih šest čula. Njegov stariji brat Mihajlo poslao je pismo Deda Mrazu, a majka Danijela apeluje na ljude dobre volje da pomognu da se prikupi novac koji bi omogućio da Kosta ponovo čuje

  • 2

Dvogodišnji Kosta Marinković obožavano je dete u kraju, neodoljiv je šarmer, a svi koji ga vide zaljube se u njega, jer im se na nenametljiv način uvuče pod kožu.

Ovaj dečak-junak nalazi se u velikom problemu, jer ne čuje i hitno mu je potrebna pomoć kako bi mu se ugradili implanti koji će omogućiti ovom mališanu da konačno spozna svet sa svih šest čula.

Cena ovih aparata kreće se od 5.ooo do 10.000 evra u zavisnosti od funkcija i osetljivosti, otpornosti i mogućnosti da kanališe više vrsta zvukova. Svi koji žele da pomognu mogu to da urade uplatom novca na žiro račune koji se nalaze na www.pomozitekosti.rs.

PISMO DEDA MRAZU!

Kostin stariji brat, osmogodišnji Mihajlo, svake Nove godine napiše pismo Deda Mrazu i ostavi ga ispod jelke, a tako je i ove godine uradio sa samo jednom jedinom željom - da Kosta pročuje!

"Dragi Deda Mraze, meni ne moraš ništa ove godine da donosiš od poklona. Ja bih samo želeo da ljudi pomognu mom bratu da čuje. I ja i Kosta smo bili dobri ove godine!", napisao je mali Mihajlo!

Majka malog Koste, Danijela, kaže za Telegraf da je njen sin došao na svet kao plod velike želje njenog drugog sina, osmogodišnjeg Mihajla, koji je želeo brata.

- Mihajlo svake godine napiše pismo Deda Mrazu, a ja mu odgovorim u njegovo ime i ostvarim ono što je poželeo. Ovaj put mu nisam odgovorila, jer ne znam šta da mu napišem - kaže na početku razgovora za Telegraf Mihajlova majka Danijela.

U potresnoj ispovesti za naš portal ona objašnjava koliko je vremena doktorima bilo potrebno da uopšte ustanove da joj dete ne čuje.

- Razlika između mojih sinova je šest godina. Nikako nisam mogla da ostanem trudna posle prvog porođaja, a moj tada jedini dečak je silno želeo brata. Bila sam očajna i baš kada sam odustala desio nam se Kosta. Izgurasmo do kraja i teškim carskim rezom rodila sam Kostu. Bio je u inkubatoru sedam dana i napokon smo došli kući. Podarila sam Mihajlu željno iščekivanog brata - počinje svoju priču o malom Kosti ova hrabra majka.

Danijela kaže da Kosta ni nakon napunjenih godinu dana nije pričao, ali da su svi mislili da je tvrdoglav i da će na kraju popustiti i progovoriti.

- Kada je napunio godinu dana bilo mi je vrlo čudno, jer nikako nije pričao. Tako smo mu nadenuli osobinu da je svoj i da radi samo ono što on hoće. Meseci su odmicali, a on je od slogova imao samo A. Ono što me najviše brinulo je što nije znao nijedan nalog da ispuni. Odvela sam ga u Zavod za govornu patologiju jer su oni stručnjaci, a i ne treba uput na pregled kod logopeda. Svi su imali istu dijagnozu - "disfazija", ništa strašno, samo mu se malo sporije razvija centar za verbalnu komunikaciju u mozgu. Vremenom će doći na svoje - seća se naša sagovornica.

POGREŠNE DOKTORSKE DIJAGNOZE

Danijela kaže da ih je logoped savetovao da mu se ubaci neki vid frustracije i da će tada progovoriti.

- Na tretmanima je vladala strogoća - pokaži gde je glava, reci daj, reci to, gde je oko itd. Morala sam da izlazim napolje i ostavljala sam ga tamo da plače dok oni viču na njega ne bi li shvatio da mora da sarađuje, makar je tako doktorka pričala. Kod kuće mu nismo davali ni vodu, iako sam znala da je žedan dok ne pokuša da kaže. On se ubrzo snašao i počeo rukicom da pokazuje: "Daj, daj", kada nešto hoće. Za mene je to bio korak više, ali ne dovoljan - prepričava ova nadasve neustrašiva žena.

Ona kaže da su odlučili da Kostu pregleda još neki doktor, pa su ga odveli u Dečju kuću na Zvezdari.

- Jedva sam uspela da dobijem uput, bukvalno sam molila i plakala. Odradili su mu skrining sluha koji nije prošao, ali nam doktorka reče da ne brinemo jer to nije baš precizan aparat, a on se uopšte ne ponaša kao dete koje ima oštećen sluh. Zakazala nam je BERA test za dva dana. Uspavala sam svog dečaka, prikačili su ga na te elektrode, a pregled je trajao oko 45 minuta. U toku pregleda doktorka ustaje, gleda da li mu je to sestra dobro stavila, pričvrstila... Tu mi već postaje malo sumnjivo. Doktorka kreće da priča: "Znam da ovo ne biste voleli da čujete, ali"... Posle toga moj život se ruši - vidno potresenim glasom priča majka malog Koste.

Danijela kaže da je njenom malom anđelu ustanovljeno stopostotno oštećenje sluha za razvitak govora i da je on je gluvo dete.

- Nisu mu se razvili nervi u kohlei koji šalju impuls mozgu. On živi u svetu tišine i tako se dobro provlači kroz njega. Suze mi naviru, srce mi kuca, nemam vazduha, a doktorka i dalje priča. Setim se i kažem doktorki: "On zna par kratkih reči, naučila sam ga, kako je moguće da ne čuje". "Mama, čita vam sa usana, on je jedan vrlo spretan dečak", odgovara mi doktorka.

Danijela kaže da je sve vreme imala podršku supruga Saše koji je neprestano tešio i da je u početku bilo jako teško izboriti se s tim.

- Kosta šest meseci ima pogrešnu dijagnozu. Mi gluvog dečaka nervirajući se učimo da progovori. Kada ga pogledam, želim da mu kažem da je moje sunce, moj anđeo, moje sve, a znam da me ne razume jer me ne čuje... Kada me pogleda počne da se nervira, jer bi mi rekao šta želi i šta oseća, a ne može jer me ne čuje. Možda je srećan, pa želi to da podeli sa mnom. Teško je. Njemu je važan dodir, on sve oseća i kada sam srećna i kada sam tužna i kad hoću i kad neću. Dosta je tužnog, hajmo na nešto veselije jer sam vesela mama veselog dečaka - u dahu izgovara Danijela.

OPERACIJA KRAJEM FEBRUARA

Ona kaže da sada Kosta nosi slušne aparate koje neće da skine ni kada spava.

- Kao da se rodio s njima, pa kad zaspi mi mu ih skinemo i čeka na listi za ugradnju kohlearnog implanta. Sa aparatićima ima savršene rezultate, kako kaže njegov terapeut, s obzirom na to da ima tako veliko ostećenje. Naravno, to je nedovoljno da bi se razvio normalan govor, zato čekamo tu operaciju. Ona bi trebalo da se obavi što pre, jer je već izgubio dosta vremena. Lekari i terapeuti u Dečjoj kući tvrde da je Kosta retko intelegentan dečak i da očekuju velike rezultate sada posle druge godine. Implant će mu omogućiti da krene u redovnu školu, da bude sa svojim vršnjacima, da ih čuje, da priča, igra, peva i ima lepo detinjstvo. Operacija bi trebalo da se obavi krajem februara ili početkom marta, u zavisnosti od toga kad skupimo novac za doplatu za bolji implant - kaže ona i dodaje:

- Nadam se da ćemo uspeti u akciji koju smo organizovali za prikupljanje donacija za njegov bolji implant i da će moj medeni dečak vrlo brzo ući u naš svet. Svet nas koji čujemo jer i on ima pravo da čuje. On je jedan poseban dasa - veruje u svoje reči ova hrabra žena.

Danijela nam kaže da su se mnogi dobri ljudi već javili na njihov poziv za pomoć i da ona stiže sa svih strana.

- Ljudi se javljaju, ima i uplata. Organizuju se školske predstave, svirke i mnogi drugi vidovi pomoći za mog Kostu, a obratili smo se i ministarki zdravlja Slavici Đukić Dejanović - kaže ona.

Na kraju, Danijela poziva sve ljude, ukoliko su u mogućnosti, da dođu 16. januara u "CHOPER CAFFE" gde bend "Dva i po čoveka" organizuje humanitarnu svirku za malog Kostu.

(D. Zlojutro)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • nada

    3. januar 2013 | 18:45

    tacno znam kako se ova majka osjeca,sve sam to prosla,, sve isto,sad zanam da joj je najveca zelja da njena beba cuje i bude kao ostali samo mi je zao sto ona nije svijesna koliko njeno dijete vec osjeca sve to sto ona zeli da cuje...mora prihvatiti stvari onakvr kakve u voljeti ga upravo takvog i ne misliti da i kad mu ugrade imlante da ce sve biti u redu jer ne bude postoje veliki rizici i treba na prvo mijesto staviti zdravlje dijeteta i hoce li imati s tom operacijom vise koristi ili stete...sve sam nalaze radila i bila spremna na operaciju ali eto srecom nisam i njemu je drago zbog toga,on prica,snalazi se bolje od mnoge dijece...on je sad veliki momak ima normalan zivot ide u skolu...a moj savijet za majku je prije operacije dobro razmotri sve sto u tome ima negativno..imaju literature u kojima ce pronaci mnogo toga sto i nije dobro za njenu bebu ako se odluci za operaciju..ipak treba staviti zdravlje bebe u prvi plan a ne da cuje i bude kao ostali ...ali i ako se odluci za operaciju zelim njenoj bebici sve najbolje....pozz od <3

  • nada

    3. januar 2013 | 18:34

    zalosnooooo !!!!!!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA