OVO SU NAJNEVEROVATNIJI SRBI U ISTORIJI: 1976. su u svom brodiću krenuli na put oko sveta koji je trajao 31 GODINU!

Kojadinovići su pre 39 godina isplovili u nepoznato, sa svojim trinaestomesečnim sinom Vanjom. Osam godina kasnije dobili su ćerkicu i novog člana posade, Mila Moana rodila se na Tahitiju. Plovili su sve do 2007. godine

Komentari

  • Zoran Milanovic

    5. januar 2022 | 10:48

    Moj kafić koji je otvoren 1980 god.i tada bio jedan od prvih, dobio je naziv bas po jedrenjaku i celoj toj prici.Voleo bih da stupim u kontakt sa Kojadinovicima i da mi posalju po koju interesantnu fotografiju sa jedrenjakom,hvala

  • Mala

    18. maj 2015 | 09:20

    Sećam se njihovih putopisa iz "ilustrovane politike". Verujem da su me "zarazili" željom da jednog dana obiđem svet :)

  • Vladeta

    4. maj 2015 | 10:35

    Pročitao sam ovu neverovatnu priču.Nisam u priči našao nešto što me veoma zanimalo a to je kako su obezbeđivali novac za putovanje?

  • Dragan Kostic

    2. maj 2015 | 19:44

    Pozdrav za porodicu Kojadinovic.Dokazali su sebi i drugima da je sve moguce ako se nesto zeli.Ovakve su nam price potrebne jer daju pozitivan primer i veru da se moze.I danas se secam clanaka iz Ilustrovane i to je na mene ostavilo utisak veci nego avanture Tarzana a tada sam imao samo 15 godina.Zeleo bih da upoznam Kojadinovice jer bi mi znacilo njihovo iskustvo za ,ako Bog da,ostvarenje mojih snova.Hvala im za primer i neka im Bog da zdravlja da uzivaju u secanju i svojoj porodici.

    • 26. april 2016 | 15:41

      Vesna Radojcic

      @Dragan Kostic

      Izvanredna zivotna prica jedne hrabre i mastovite porodice.Hvala sto ste obnovili secanja na njihova divna putovanja.Mladjim generacijama dali nove vidike koji su im potrebni.Poslednji decenija nasi mladji narastaji ne znaju za ovakve pustolovine ni iz knjiga i casopisa pa ni sa interneta.Puno srece zelim porodici u prosirenom izdanju Sve najbolje i pisite memoare da se nista ne zaboravi SRECNI BILI

  • Никола Бошковић

    2. maj 2015 | 14:03

    Храброст је када човек одлучи да крене сам у нови начин живота, а када то учини са целом породицом као Којадиновићи онда је то много, много више од храбрости. Нека вас Бог чува. Срдачан поздрав

  • Tanja Stanisic

    2. maj 2015 | 12:31

    Moje duboko postovanje ovoj porodici...... Treba biti hrabar, jedinstven i pre svega slobodan! Ova porodica je imala sve to....na zalost mnogi od nas nisu videli ni s od slobode, ne zato sto ne znamo vec zato sto se plasimo da rizikujemo a to ne valja!

  • mm

    1. maj 2015 | 14:59

    Ako se ne varam,davao se i dokumentarac u okviru skolskog programa `Vanja sa okeana`.Kao dete gledala sam svaku apizodu. :-)

  • Bokelj

    30. april 2015 | 18:44

    =) ovog ljeta idem da slikam taj jedrenjak =)

  • draleRS

    30. april 2015 | 11:50

    zaista hrabar potez ,za divljenje.procitao sam ovo vise puta i odusevljen sam

  • Filip

    29. april 2015 | 01:45

    Predivni ljudi!

  • Vanja

    28. april 2015 | 12:40

    Hvala vam na ovom divnom tekstu i porodici Kojadinović što su podelili svoje iskustvo sa nama. Inspirišuće, veoma hrabro i iskreno. Volela bih da smo u mogućnosti da više ovakvih tekstova čitamo.

  • dr

    28. april 2015 | 08:33

    Pored lepote njihove toliko dugogodišnje avature koju je toliko lepo čitati u ovim članu, hvala za to, poseban ošećaj, veoma topli i veoma veliki, mi je dao onaj deo njihovog izkustva gde smo po gostoprimstvu isti na celom svetu, ljudi, ali svaka kultura na svoj način. :))

  • Sima

    27. april 2015 | 12:26

    Koliko su ovi ljudi bogati, posle ovakve avanture! Neprocenjivo!

  • srem

    27. april 2015 | 07:55

    Ilustrovaanunu politiku sam jedno vreme kupovala upravo radi Kojadinovica.Kako je lepo i umirujuce citati o takvim ljudima.Ne osecas nikakvu frustraciju i nervozu,kao kad citamo ono sto nam se danas servira.Pozdrav Kojadinovicima.

  • Marike

    27. april 2015 | 04:01

    Svaka cast!! Nesto normalno da procitam :)

  • Mila2

    27. april 2015 | 00:10

    E ovo je pravi tekst!! Volela bih kada bi ih imalo vise, nemojte samo o ajfonkama i orovima ljudi molim vas!

  • Milanka

    26. april 2015 | 23:04

    Bravo. Hvala za priču o hrabroj porodici Kojadinovic. Sećam se jedne emisije iz školskog programa "Vanja sa okeana", i tada sam prvi put čula nešto o njima. Život ti bude ono što uspeš da učiniš - ovo je VELIKO.Bravo

  • Marija

    26. april 2015 | 22:43

    Svaka cast ovim ljudima na hrabrosti, i Telegrafu na clanku.

  • Partizan

    26. april 2015 | 22:30

    Gde su deca zavrsile skolu?

    • 28. april 2015 | 12:46

      Zvezda

      @Partizan

      Nadam se da nisu završili tamo gde ste je vi završili, imajući u vidu da ste nepismeni. Takođe, ne mogu da verujem da je posle ovakvog članka, vama jedina impresija - gde su deca završila školu. I da nisu završila školu, to ne bih smatrala nedostatkom, jer obrazovanje i bogatstvo duha koja su ta deca stekla na jednom ovakvom putu ne može nijedna škola da obezbedi.

  • Branko Djordjevic

    26. april 2015 | 22:20

    Svaka cast! Da je vise ovakvih tekstova...

  • ooooo

    26. april 2015 | 20:54

    Hvala vam za ovaj divan tekst, dugo bolji ne procitah. Ovi ljudi znaju zasto zive! Svaka cast! Moj naklon!

  • Knele

    26. april 2015 | 20:17

    Pipnuo sam korito Kli-Klia u Tivtu dok je bio na suvom vezu,u tom trenutku sam se sav najezio jer sam znao kuda je sve prosao..neverovatan osecaj!

  • Look

    26. april 2015 | 20:15

    Svaka cas na hrabrosti i odvaznosti ovih ljudi. Bravo za telegraf.

  • misirac

    26. april 2015 | 17:02

    Auu, neverovatna priča. Kakvih ljudi ima, svaka čast.

  • Zlobica

    26. april 2015 | 16:48

    Predivni ljudi! Moja inspiracija. Sećam se jednog filma o njima od pre jedno deset godina. Neki dokumentarac. Predivno

  • Dr_sokrates

    26. april 2015 | 16:15

    E to je život. Pun uzbuđenja ,upoznavanja novih ljudi, novih kultura... svačega nečega. .. bravo!!!

  • Zzz

    26. april 2015 | 15:41

    Sećam se njihovih putopisa ,bila je to Nacionalna geografija mog detinjstva i mladosti.Sjajna,hrabra porodica.

  • F..

    26. april 2015 | 15:23

    Bravo, bravo, bravo!

  • BG

    26. april 2015 | 15:20

    Preveliki izazov! SVAKA CASY

  • Sudbina

    26. april 2015 | 15:19

    Svaka cast!

  • Xs

    26. april 2015 | 15:17

    E svaka im čast!

  • Damjan

    26. april 2015 | 15:10

    Odlicna prica, svaka cast ovim ljudima ali bi volio da ste jos napisali od cega su zivjeli 31 godinu na brodu

    • 26. mart 2017 | 10:00

      Dejan Subakov

      @Damjan

      Ziveli su od svog dostojanstva , plemenitosti i naravno od milosti Gospoda !

  • Nnidza

    26. april 2015 | 15:05

    Svaka čast na hrabrosti pomorcima. Svaka čast i redakciji na divnom tekstu!

  • Ludi Milojko

    26. april 2015 | 15:04

    Pa gdje zaradiste penzije pored tolikog vucanja?

    • 26. april 2015 | 17:36

      SBC

      @Ludi Milojko

      Kažeš vucanja? A možda i nemaju neke penzije,možda traže od tebe,e moj družbobrižniče!

  • Kengur

    26. april 2015 | 15:02

    Svaka čast

  • Ajzak

    26. april 2015 | 14:54

    Gdje tacno u Tivtu je jedrenjak? Volio bih da ga vidim jer zivim u Tivtu.

  • Parker

    26. april 2015 | 14:34

    Da li sam propustio deo koji se tiče finansiranja života i puta tokom tih 30-tak godina?

    • 26. april 2015 | 15:44

      Pax

      @Parker

      I od svega iz ovog članka tebi je najzanimljivije odakle im novac?

    • 26. april 2015 | 22:19

      Natasa

      @Parker

      To i mene interesuje... Divno je sve, cela prica... Ali odakle bre pare za sve to???

    • 1. maj 2015 | 13:32

      Раде Јечинац

      @Parker

      >> О овој теми одговори су у њиховим књигама. Веома поучни примери, нарочито за данашње млађе генерације. Књиге се могу наћи, што код антиквара (преко интернета), што код издавача. Читајте њихове путописе и видите њихове примере. Нема много Срба који су писали наутичку путописну литературу. Наутички слатководни поздрави Којадиновићима и читаоцима, Раде Јечинац (Бгд).

    • 15. septembar 2018 | 20:01

      Anja

      @Parker

      Kao dobri prijatelji moje porodice, Mogu da vam otkrijem kako su Kojadinovici ostajali u mestima neko vreme, zapošljavali se i radili. Srba je popravljao i aerodromsku pistu posle zemljotresa u nekoj od zemalja do kojih su dosli, s obzirom da je bio gradjevinar. I tako su se snalazili. Tada je bilo malo sponzora kao danas za finansiranje ovakvih poduhvata.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA