≫ 

Vladan iz Kruševca postao je budistički monah: Svratio sam u Južnu Koreju i tamo ostao 20 godina. Sad se zovem Okvang Sunjim (FOTO)

Budizam je filozofija, stanje duha. I ova daleka kultura, pomirljiva, nežna i puna altruizma privukla je i našeg Kruševljanina, koji se pre mnogo godina upoznao s njom i potpuno joj se predao. Mnogi koji su išli u budističke zemlje kažu da je to jedina vera slična pravoslavlju

  • 13

Kada je Okvang Sunjim (55) započeo predavanje o zen budizmu u Beogradu, sva mesta su bila popunjena, a oni koji su sedeli na podu, prekrštenih nogu, uglavnom bosi, netremice su posmatrali njima neobičnog budističkog monaha. Okvang je Srbin iz Kruševca, koji skoro 20 godina živi u Južnoj Koreji. Njegovo ime znači Svetlost Prosvetljenja, kako ga je, kaže, učitelj nazvao.

Pre nego što je postao budistički monah zvao se Vladan Velimirović. Ovo je njegova priča koju možete čitati samo na portalu Telegraf.rs:

5 VELIKIH RELIGIJA U KRATKIM CRTAMA: Otvorite srce i priznajte koja vam se najviše dopada (FOTO)

Za sebe kaže da se zainteresovao za budizam kada se u svojim dvadesetim godinama, kao student filozofije, zapitao odakle dolazi sva njegova patnja. A bio je, kaže, veliki egoista.

- Budizam je jedan pristup životu, to se vežba na neki svoj način. Ja to doživljavam kao neku vrstu eksperimenta sa samim sobom - priča i pominje svog učitelja Sung San Sunjima, s kojim je, kaže, pričao na engleskom. Savladao je osnove korejskog i snalazi se, ali je prednost što je bio deo međunarodne zajednice gde se govori engleski jezik.

Foto: Telegraf Foto: Telegraf

- Da bi razumeo sebe, moraš da zaboraviš sebe, govorio je Dogen, japanski učitelj zena. Zen je introspekcija. A koncept ega je veštački, niko nije oslobođen ega u potpunosti. Ego opterećuje čoveka, pa je oslobađanje od ega jedan od glavnih ciljeva budizma - kaže Okvang Sunjim.

Budisti, prema rečima Okvang Sunjima, nisu naročito zainteresovani da propagiraju svoje učenje.

Ispričao je zanimljivu priču o tome kako jedan korejski umetnik vidi budizam u odnosu na druge religije.

Foto: Telegraf Foto: Telegraf

- Dovoljno je da samo promolite glavu u protestantsku crkvu i odmah će vas pozvati da uđete, ponuditi vas kafom, čajem, kad krenete daće vam gomilu brošura i posle će, makar vi i ne pokazivali zanimanje, bar još godinu dana slati obaveštenja na vašu adresu.

- A da uđete u budistički hram, posebno ako je popodne, svi su u svojim sobama, nigde nikog nema. Možda bi se samo iz neke prostorije promolila neka ćelava glava i zapitala vas: "Šta radiš ovde!?"

Foto: Daniel Martini Foto: Daniel Martini

MLAĐI MONASI MORAJU DA BUDU OBRIJANI DO GLAVE, MUSLIMANI SU ME MAMILI KURANOM, ALI NISAM SE DAO

A kad smo kod ćelavih glava, Okvang Sunjim kaže da mlađi monasi moraju da budu obrijani do glave, a stariji mogu kako hoće.

U staroj Indiji su postojale kaste, pa su tako bramani nosili perčin, a kad monah obrije glavu, to je kao da kaže da ne pripada više ni porodici ni društvu. U budizmu i hinduizmu, monasi nisu vezani za mesto, imaju malo poseda, jednu torbu i zdelu i to je sve.

Kakav je vaš odnos sa islamom?

Jednom prilikom kada je prosio hranu u Šri Lanci, namamili su ga muslimani hranom. Odmah su mu, kaže, "utrapili" Kuran, ponesi, čitaj, rekli mu. Samo im se zahvalio. Ali, kaže, dalje od toga nije dolazio u kontakt sa islamom.

Kaže, učenje o introspektivnoj prirodi uma je jedino bitno, sve dugo je laž.

I hramovi i monasi.

Foto: Privatna arhiva Foto: Privatna arhiva

- Čak i kad bi se ispostavilo da je Buda fikcija, meni to uopšte ne bi smetalo. Jer čim se negde pojave pare i moć, ljudi se trude da to prigrabe, bez obzira da li su hrišćani ili budisti - smatra Okvang.

KOREJA IMA MNOGO PROTESTANTSKIH CRKAVA

U Koreji, priča on, ima mnogo protestantskih crkava i hrišćana i to ekstremista. Zanimljivo je da su katolici i budisti u Koreji bliži jedni drugima nego katolici i protestanti. Čudan je to sukob, kaže Okvang, čovek bi očekivao da se hrišćani bolje slažu, a u ovom slučaju je obrnuto.

Sve vreme tokom predavanja u centru Beograda, Okvang Sunjim je pokazivao fotografije  i objašnjavao, a njegove reči su nekoliko puta nasmejale prisutne. Na jednoj fotografiji videlo se nekoliko monaha kako nazdravljaju. Skoro kao u kafani, kaže Okvang, ali nije.

Foto: Vladimir Simovic Foto: Vladimir Simovic

- Bilo je to na sahrani - rekao je on, što je izazvalo salve smeha u sali.

- Umro je neki značajni monah, srelo se nas nekoliko, jedan monah iz Litvanije, drugi iz Poljske, dugo se nismo videli, pa smo se ispričali, a našli smo vremena i za sahranu.

Dolazio je, priča Okvang Sunjim, u manja ili veća iskušenja da se vrati. A kada je otišao 1989. godine, jedva je, priča, sakupio pare da stigne do Pariza. Tamo je u jednom budističkom hramu ostao godinu dana, a potom se zaputio u Englesku.

Posle Evrope, zaputio se u Aziju, pa sa severoistoka Tajlanda, gde su značajniji hramovi, otišao u Šri Lanku, gde je planirao da ostane 15 dana, a boravio je čak tri i po godine. Na pitanje kako je dolazio do novca za karte, kaže da se snalazio, uglavnom su mu kupovali drugi, bolje stojeći monasi.

- Tada mi u Šri Lanci niko nije platio kartu za dalje - našalio se.

Foto: Telegraf Foto: Telegraf

- Pitali su me šta mislim kad ostarim, ako se razbolim i tada su mi ponudili da mi plate kartu za Južnu Koreju, gde sam ostao skoro 20 godina.

- Okvang Sunjim objašnjava zašto u Šri Lanci postoji bolnica za monahe obolele od dijabetesa.

Foto: Djurdjica Valli Foto: Djurdjica Valli

- Postoji pravilo da popodne ne može da se jede čvrsta hrana, ali možeš koka-kolu da piješ koliko hoćeš, da zasladiš čaj i tako neke preverzije - nasmejao je prisutne.

I KOREJSKI MONASI VOZE DŽIPOVE

Glavni prihod budističkih hramova u Koreji je od darodavaca, objašnjava Okvang. Na drugom mestu su prihodi od ceremonija koje se održavaju posle nečije smrti i koje se monasima bogato plaćaju. To je, kaže, sasvim dovoljno prihoda za jedan manastir. U zadnje vreme se vlasti trude da hramovi postanu turistička atrakcija, mnogo se reklamiraju i jako mnogo novca cirkuliše hramovima.

- I korejski monasi, kao i naši voze džipove - opet su se smejali posetioci. - Ali, ne svi naravno. Možda su prihodi i jedan od razloga zašto, za razliku od Japana, u Južnoj Koreji svoje hramove farbaju u jarke boje, crvenu i zelenu.

Posećuje, kaže, redovno pravoslavne manastire u Ovčarsko-kablarskoj klisuri.

Foto: Telegraf Foto: Telegraf

- Ja njih posećujem, oni mene manje. Sretenje mi je jedan od omiljenih manastira. Kad odem tamo, uglavnom ćutim da sam budista - priča Okvang nasmejavši okupljene. - Učili su me i kako se pravilno krsti. Trudim se da budem što korektniji. I svoje posetioce povedem po pravoslavnim manastirima.

ISPOD ODEŽDE IMAMO ZDELU U KOJU STAVLJAMO HRANU ILI NOVAC

Budistički monasi nose odeždu koja se zove "kasa", koja liči na kecelju. Okvang kaže da je ranije platno bilo retko i dragoceno, pa se odeća krpila od raznih odbačenih ostataka koji su se ušivali. Ona se koristi, između ostalog, da se ispod nje, skrije zdela, koja se koristi za prošnju hrane ili, ređe, novca.

Foto: Sven Mahr Foto: Sven Mahr

- Uzme se zdela i u obližnje naselje krene. Monasi ga u tišini obilaze. Oni nemaju pravo da traže hranu, ali ljudi se naviknu na njih i daju sami. To su ti rani običaji prošnje. Novac se ne prima. Monasi to tradicionalno ne prihvataju. A japanski monasi retko dobijaju hranu, pa imaju manje zdele za novac.

Kad neki stariji monah premine, može da bude spaljen, ali to se, kaže Okvang, ne radi u svim slučajevima. Tradicionalni način sahranjivanja, više konfučijanski, je sahranjivanje u humkama, po feng šuiju. To su, kaže, zaobljene gomile zemlje, obrasle travom, koje lepo izgledaju.

- Ja u početku nisam znao da su to grobovi. Legao sam na jedan i raširio ruke, opružio se, vidim zgrožene Korejce. Pitao sam se šta li sam uradio - objašnjava Okvang.

Foto: Telegraf Foto: Telegraf

Okvang kaže da se ponosi time što je jedan od retkih Srba budista. Čuo je, priča, za Njanamolija, Srbina iz Smedereva koji desetak godina živi u Šri Lanci kao monah.

U Ovčarsko-kablarskoj klisuri gde je rešio da "zapati" budizam, neće, objašnjava, biti manastir. Već je uspeo, kaže, ponešto da uštedi i da napravi jednu kućicu za meditaciju. Posetioci, objašnjava, ne moraju da budu budisti, samo da vole prirodu i da ne bacaju đubre naokolo. Tamo će i on boraviti skupljajući gljive i lekovito bilje, što mu je, kaže, omiljeni hobi.

A da, budizam u Severnoj Koreji ne postoji, kratko kaže Okvang Sunjim.

U zadnje vreme je, kaže, često u Srbiji jer je otvorio budistički centar u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, priča monah čije je srpsko ime.

Okvang je održao predavanje u okviru Festivala korejske kulture, prvog u Srbiji, u UK Parobrod.

Daljinac baner

(Jasna Vučić - j.vucic@telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Vuki

    26. maj 2017 | 13:28

    Budizam je super nauka, trebalo bi svako da zna bar osnove..

  • Belo crno

    26. maj 2017 | 14:15

    Ocekivao sam masu negativnih kom.na ovaj tekst.Izgleda da nije velika konkurencija kao neki pa ga nediraju.A nije hriscanin.

  • Zane

    26. maj 2017 | 15:50

    Baš je našao gde da "zapati" budizam, u maloj srpskoj Svetoj Gori.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA