Skoro u isto vreme izgrađene su Narodna skupština, Crkva Svetog Marka i Glavna pošta

Iste godine uspostavljen je unutrašnji telegrafski saobraćaj na relaciji Beograd - Smederevo - Kragujevac - Aleksinac

  • 0
Zgrada Glavne pošte Foto: David Pužado

Jedna od gradskih urbanih legendi kaže da je zgrada Glavne pošte na uglu Bulevara kralja Aleksandra i Takovske ulice sagrađena tu "kako Karađorđevići iz dvorskog kompleksa ne bi gledali na Crkvu Svetog Marka u kojoj su sahranjeni vladari iz dinastije Obrenović". Da legenda nije tačna govori podatak da su zgrada Glavne pošte i Crkva Svetog Marka građene gotovo istovremeno.

Druga, manje poznata legenda, takođe netačna, kaže da je projekat zgrade Glavne pošte Kraljevina Jugoslavija dobila od Trećeg Rajha. Da se uverim da ove legende nisu tačne pomogao mi je rad Saše Mihajlova i Biljane Mašić o "palati Glavne pošte u Beogradu" iz časopisa Beogradsko nasleđe IX koji je objavljen 2008. godine.

Organizovani poštanski saobraćaj prvi put se kod Srba pominje u sultanovom Hatišerifu iz 1830. godine. Sretenjski Ustav iz 1835. godine kao jednu od vladinih nadležnosti predviđa "da zavede i uredi pošte i upravlja njima".

"Projektom o zavedeniju pošta", iz 1840. godine, uspostavljen je prvi poštanski saobraćaj, a telegrafski saobraćaj uveden je 15. marta 1855. godine.

Zakon o poštama, od 25. januara 1866. godine, omogućio je da se u Srbiji pošta organizuje kao u Evropi. Bilo je to značajno za mladu srpsku državu jer su u devetnaestom veku pošta i železnica bile stubovi modernizacije. Za male zemlje, poput Srbije, značile su više jer su bile simbol državnosti i samostalnosti. Tek 1864. godine počelo je zidanje zgrade Pošte na uglu današnjih ulica, Kosovske, Palmotićeve i Majke Jevrosime.

U to vreme plac je bio odmah pored Batal džamije i Marvenog trga. Koliko god to nama danas čudno zvučalo, zgrada se nalazila na periferiji grada, daleko od trgovačke čaršije, u današnjoj Dubrovačkoj ulici, pa su se trgovci bunili i tražili da se pošta vrati "u grad". Tako su pošta i telegraf prebačeni u zgradu na uglu ulica Kneginje Ljubice i Vasine, gde je bila sve do 1889. godine.

Iste godine uspostavljen je unutrašnji telegrafski saobraćaj na relaciji Beograd - Smederevo - Kragujevac - Aleksinac. Osamdesetih godina devetnaestog veka prvi telefonski razgovor vođen je između Geodetskog odeljenja Ministarstva vojnog, koje je bilo smešteno u kafani "Tri lista duvana" i inženjerske kasarne na Paliluli.

Goran Vesić kolumna Goran Vesić o zgradi Pošte Foto: Politika

Razgovor su vodili Teša Nikolić, vojni ministar, i Kosta Radosavljević, inženjerski kapetan. Prva međumesna telefonska veza za potrebe dvora i državnih organa uspostavljena je 1886. godine između Beograda i Niša, a telefonski razgovor vodili su kralj Milan Obrenović i Milutin Garašanin. Pošta se preselila u zgradu u Kolarčevoj 1 u kojoj je instalirana prva telefonska centrala sa pedeset brojeva.

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca dobila je 1919. godine Ministarstvo pošte i telegrafa, a četiri godine kasnije pod nadležnost Ministarstva došla je i Poštanska štedionica.

Poštanska štedionica, osnovana 1921. godine, otvorila je dve godine kasnije u hotelu "Moskva" svoju prvu ispostavu iz koje je vršila platni promet na teritoriji čitave Kraljevine. Na mestu stare pošte iz "nekadašnjeg predgrađa", na placu kod nekadašnje Batal džamije, arhitekta Momir Korunović projektovao je šestospratnu zgradu ministarstva koja je građena od 1926. do 1930. godine.

U tom periodu, arhitekta Korunović projektovao je i izgradio "Poštu 2" na tada Vilsonovom, a sada Savskom trgu. Ta zgrada postoji i danas, nama poznata kao Pošta 6, ali bez originalne fasade koja je uklonjena posle Drugog svetskog rata kada je rekonstruisana, zato što je bila oštećena u bombardovanju.

Rekonstrukcija Savskog trga, iseljenje stare Železničke stanice, njeno pretvaranje u muzej, uklanjanje šina iz centra grada, dovešće do toga da u narednom periodu ta zgrada bude rekonstruisana, kao i da originalna fasada bude vraćena. Bilo je to vreme ubrzanog razvoje poštanskog, telegrafskog i telefonskog saobraćaja u Jugoslaviji, pa je još 1928. godine odlučeno da se reprezentativna zgrada Glavne pošte izgradi na uglu Bulevara kralja Aleksandra i Takovske.

Dve godine kasnije Ministarstvo građevina raspisalo je arhitektonski konkurs. Tako su skoro u isto vreme, u krugu od nekoliko stotina metara, izgrađene tri monumentalne zgrade.

Zgrada Narodne skupštine koja je intenzivno građena od 1934. do 1936. godine, mada je njena izgradnja počela 1907. godine, pa nastavljena 1920. godine, da bi bila prekinuta 1926. godine.

Veliki petak, Vernici, Crkva Svetog Marka, Beograd Foto: Tanjug/Zoran Žestić

Potom, crkva Svetog Marka građena je od 1931. do 1939. godine, a zgrada Glavne pošte od 1935. do 1938. godine.

Ima li boljeg svedočanstva o ubrzanom razvoju Beograda tridesetih godina prošlog veka koji tada postaje najnaseljeniji grad Kraljevine i industrijski centar?

Bilo je to u vreme kada su Beograd, između ostalih, vodila dva uspešna gradonačelnika, Miloš Savčić i Vlada Ilić, koji će ove godine dobiti spomenike. Izgradnji se protivila crkva koja je tvrdila da se zgrada gradi na njenom placu ali i da izgradnjom Pošte vlasti žele da sakriju pravoslavni hram od poslanika Narodne skupštine.

Beogradska opština odlučila je da ignoriše njihov zahtev. Na konkurs je pristiglo petnaest radova najznačajnijih arhitekata tadašnje Jugoslavije, a pobedili su zagrebačke arhitekte Josip Pičman i Andrija Barnjani. Tu počinje novi zaplet jer se tada umešao kralj Aleksandar kome se nije svidelo, svedeno, jednostavno i moderno zdanje koje je projektovano.

Kralj je tražio da se rešenje izmeni i da ima akademski oblikovanu fasadu koja bi odgovarala prostoru oko Narodne skupštine. Izmenu fasade radio je arhitekta Vasilij Androsov, a izgradnja je počela 17. avgusta 1935. godine.

Projektovanje i izgradnja zgrade Glavne pošte, sukobi oko imovine, promena izabranog rešenja i odlaganje početka gradnje pokazuju da se veliki projekti u našem gradu nikada nisu realizovali lako i bez otpora.

Vizija i upornost onih koji su pored svih otpora želeli da Beograd dobije monumentalnu poštansku zgradu pobedili su. Danas se pamte samo oni i njihovo delo, a ne oni koji su ih ometali.

Video: Vesić o prodaji Beograđanke: Grad prodaje svoj deo, namena zgrade se ne menja

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA