≫ 

Dečak koji je u dvorištu beogradske škole krio heroin bio odlikaš: Posle smrti majke počeo da diluje

 ≫ 

Šta se krije iza pronalaska droge u dvorištu Šeste beogradske gimnazije

Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
Odgovor na komentar korisnika Hi
Ime je obavezno
E-mail adresa je obavezna
E-mail adresa nije ispravna
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • Pera

    25. januar 2020 | 10:31

    Ispred svake skole postaviti cuvare

  • Ludi Milojko

    25. januar 2020 | 10:31

    Svratite malo do Koteža. Pravi mali narko kartel. Diluju i roditelji i deca, ali ne tih roditelja. Policija nema ljudstvo i kola da obiđu izopšteno naselje. Svi ćute, jer se plaše. Ne znaju ljudi na čijoj strani je policija.

  • Maja

    25. januar 2020 | 09:48

    Kada se detetu desi gubitak roditelja ono nesvesno se, iznutra, bori sa samim sobom. Pokusavajuci prevazici tu tugu on ne bira nacin, on bezeci od svakodnevnice, od teske tuge, ulazi u neki novi svet, pa makar on bio i najlosiji, samo da na trenutke prestane ta muka u grudima. Mnoga deca ne znaju to iskazati koliko god se ona nama cinila velika. Ne trebamo biti sistem koji zatvara i osudjuje nego kada se deteu desi gubitak raditi s njim odmah, a ne reci mu BUDI MUSKO, kako to obicno biva, pa tek reagujemo kada dete udje u neki problem i tada umesto da probamo da popravimo njegovo stanje i vratimo ga na pravi put, mi ga osudimo, zatvorimo i zauvek obelezimo. Njegov problem ostaje neresen, on i dalje pati, i dalje se bori. Svi smo razliciti i svako se od nas bori na drugaciji nacin, zato nemojte da osudjujete, nego pridjite i pomozite, i znajte da se i vama moze desiti takva situacija. Gubitak roditelja detetu je veliki stres, koliko god nama ne izgledalo tako. Na tu decu nastavnici, ucitelji, profesori, komsije, ko god, trebaju obratiti dodatnu paznju, skolski psiholog treba da radi s njima da bi na vreme sprecili problem. Drugi roditelj koji ostane uz dete je cesto i sam izgubljen i ne moze uvideti problem na vreme, zato mu i treba pomoc okoline.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA