≫ 

Porodica mladića koji se utopio kod Čoke: Brat mi se davio pred očima, prvi put bio na tom jezeru

 ≫ 

Božo je vikao: "Dalibore, Dalibore, spasavaj! Davi se Goran"

Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
Odgovor na komentar korisnika MM
Ime je obavezno
E-mail adresa je obavezna
E-mail adresa nije ispravna
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • Marfit

    31. avgust 2020 | 15:30

    Strasno, tuga do neba, nema vise jednog mladog coveka Saucesce porodici. Ja sam imala 19 godina, prvo radno mesto posle zavrsene srednje skole, u malom mestu na Djerdapu. Iz Zajecarskog internata poznavala sam jednu devojku iz tog mesta, pohadjala je trgovacku skolu. Bila sam neplivac, rasla sam pored potoka, ali me ona nagovorila da udjem u Dunav i da nije tesko plivati, ma ja je poslušala i krenula da se brckam u plicaku, pored obale, i uzvodno, odjednom pored jedne vrbe moja desna noga je upadala u neku rupu, leva je bila u pesku, naglo sam skocila u levu stranu, svojim telom, bila sam prisebna, ali pesak je klizio ja sam rukama grebla prema obali, pesak se odronjavao, neko me je povukao, neznam ko je, jer nikog nisam poznavala, tek sam stigla i pocela da radim u Dom Zdravlja. Eto hvala dragom Bogu sto sam imala srece. Kasnije sam cula da se tu vadio pesak da ima rupe, ali posto je to plaza zvanica ljudi su dolazili, a i ocekivali preselenje jer se taj gradi potapao,zbog hidroelektrane Djerdap.Moje iskustvo je ovo, savet nikada nemojte ulaziti u vodu ako ste neplivac, cak i na predlog poznanika. Tu devojku sam sretala, nista joj nisam kazala, ali se nisam ni druzila sa njom. Moje ime nije ovo, ali mislim da je bolje ovako.

  • Ugljesa

    31. avgust 2020 | 11:48

    Svi mi pre rodjenja izaberemo koliko cemo da zivimo i koje smo zadatke izabrali da obavimo ocito da je njega vuklo da ode.

  • MM

    31. avgust 2020 | 11:10

    Privatan posed, zabranjeno kupanje, ne zna da pliva... Šta još treba punoletnoj osobi da bi preživeo?? Jadna majka i njegova mladost.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA