Aleksandra Mikić (25) iz Beograda posle ujeda komarca bori se za život: Hrani se preko sonde, diše na cev

N. S.
N. S.    ≫ 

Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
Odgovor na komentar korisnika Dx202xd
Ime je obavezno
E-mail adresa je obavezna
E-mail adresa nije ispravna
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • Zaraženi

    14. maj 2025 | 08:07

    Pre tačno dve godine, moju ćerku(tada 4,5 godine) ujelo je ovo zlo. Nedelje borbe za zivot, pa fizikalne terapije da vratimo nogu koju je vukla, finu motoriku ruku, govor... Sve da vratimo u normalno stanje. Trauma od igala i belog mantila je ostala ali to nam je najmanje bitno. U jednom momentu mi je jedna prijateljica sa Instituta usla u sobu i rekla da nemam vremena da placem, nego da se molim Bogu jer sada mi samo jos Bog moze pomoci, oni su dalje nemocni. Uradili su sve sto su mogli ali da li ce ostati ziva i u kakvom stanju, niko nije znao. Sve prognoze je pobedila. Jos uvek ima problem sa besikom,to je najjace pogodilo, ali hvala dragom Bogu, za sada, koliko vidimo i znamo, sve ostalo se vratilo u normalu. Ali je bas dugo trajao oporavak. Tek posle godinu ipo dana su joj lekovi iskljuceni. Ko ovo nije doziveo, ne zna sta je pakao. Gledas dete koje vristi od bola u glavi, previja se, kopa sebi oci, ujeda sve redom, nekontrolisano se bekelji. U jednom momemtu joj se glas totalno promenio. Uzas, uzas. Trauma koja nikada nece proci. Ovom milom detetu i njenoj porodici zelim sto brze ozdravljenje. Samo budite uporni i istrajni. Dug je put do oporavka ali je moguc. Mi smo ga prosli.

  • Rale Hamburg

    13. maj 2025 | 21:12

    Doživeo sam ubod komarca zapadnog Nila prošle godine ali na sreću nisam ovako prošao. Bio sam u bolnici oko nedelju dana,lečio se u Hamburgu u specijalnoj bolnici za tropske bolesti i nakon nekoliko mjeseci su tamošnji specijalisti uspjeli da moj organizam dovedu u prvobitno stanje. Međutom sad imam poremećaj u radu bubrega koji se opet povezuje sa ubodom komarca. Ali kako sam rekao,sva sreća pa nisam imao težih posledica kao ova nedužna devojka. Želim joj što brži oporavak

  • Shadow

    13. maj 2025 | 20:16

    Pre ih nije ni bilo jer su se prskali, sad izadjes napolje odma kreću da kolju...

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA