Vanjin sin rodio se sa tumorom, preživeo 12 hemoterapija, sepsu i operacije: Sad bi da postane lekar

Danas je to veseli dečak. Malo nepoverljiv prema ljudima koje ne poznaje, ali ono što me fascinira je to što otvoreno priča o tome što je proživeo i tako želi da pomogne drugima, priča ponosna mama Vanja o svom Patriku

  • 1
Bolnica, bolesno dete u bolnici, ranjeno, koma Patrik želi da pomaže bolesnoj deci Foto-ilustracija: Shutterstock

Imao je samo sedam dana kad je primio prvu hemoterapiju. Preživeo je sepsu, brojne hemoterapije i operaciju. Danas je Patrik Šarić iz Istre 16-godišnji tinejdžer koji živi punim plućima i kad odraste želi da postane upravo lekar onkolog za male pacijente ili medicinski tehničar na tom odeljenju.

- Duša me boli kad vidim te malene, ćelave glavice i oči pune nade i saosećanja. U njima vidim borce. Kad bih imao neku moć, želeo bih svu decu koja boluju od zloćudne bolesti da izlečim i vratim im osmeh na lice. Prošao sam sve to, iako sam bio tek rođena beba i ne sećam se. Mama mi sve ispričala kad sam to mogao da shvatim. Ja sam sebi heroj, a svojim iskustvom i voljom za život želim da pomognem baš najmanjim pacijentima - kaže veseli Patrik za 24sata.hr.

Njegova herojska bitka počela je odmah po rođenju 9. oktobra 2005, kad su mu lekari riječkog KBC-a dijagnostifikovali zloćudni tumor jetre.

- Moja beba preživela je ukupno 12 hemoterapija, devet u Rijeci i tri nakon operacije tumora u Padovi. I danas, gotovo 16 godina od toga, zasuze mi oči kad se setim šta je sve prošao i preživeo. Danas je to veseli dečak. Malo nepoverljiv prema ljudima koje ne poznaje, ali ono što me fascinira je to što otvoreno priča o tome što je proživeo i tako želi da pomogne drugima. Upravo smo se nedavno vratili iz Zagreba gde su mu odstranili deo porta koji mu je sve te godine ostao pod kožom, a nismo znali. On je danas zdrav i srećan. U Zagrebu je na odeljenju video bolesnu dečicu i mlade ljude i videla sam da su mu oči zasuzile. Opet mi je ponovio da želi da pomogne upravo toj deci, jer se ta grozna bolest može pobediti. Patrik je svedok da su čuda moguća - rekla je majka Vanja Šarić.

"Nedugo po rođenju su potvrdili zloćudni tumor"

Čim se rodio, lekari su shvatili da nešto s njim nije u redu.

- Sećam se da su odmah po rođenju, iako je trudnoća bila uredna, videli da Patrik ima tvrdi trbuščić. Obavili su pretrage i uočili tumor. Bio je to strašan šok za celu porodicu. Drugi dan rođenja poslali su ga u riječku bolnicu, gde su lekari potvrdili da se radi o zloćudnom tumoru jetre. Patrik je tek kasnije, kad je porastao, preko naših priča i fotografija shvatio što je preživeo. Preživeo je čak i sepsu koja je trajala punih osam dana - prisetila se mama Vanja.

Njegova priča inspirisala je majku Vanju da tih godina napiše i knjigu koja govori upravo o tom iskustvu. Patrik je u dobi od pet meseci operisan, a operacija je trajala tri i po sata. Usledila je nova neizvesnost, hoće li već izmučeno telo podneti operaciju. Ali, lekari su mu uspešno izvadili tumor velik osam centimetara.

- Operisan je u Padovi kod dr Nele Sršen i tad mu je odstranjen veći deo jetre i dobio je još tri hemoterapije posle operacije. Kasnije je proglašen i Ponosom Hrvatske, a ta nam nagrada puno znači, kao podsetnik na pobedu i na slavljenje života - rekla je mama Vanja za 24sata.

Voleo je crtaće i pesme

Vanja se priseća da je Patrik bio neobična beba.

- Dok su druga deca uživala u slatkišima, moj Patrik je voleo da jede svežu šargarepu. Obožavao je i mandarine i jabuke, slatnik kupus i supe. Kad je progovorio uz reči ‘mama’ i ‘tata’, Patrik je odmah izgovorio i ‘nani’. Isprva nismo bili sigurni što to zapravo želi da kaže, a onda smo shvatili da to znači ‘daj mi’ - priča Vanja.

Kao mali pacijent u bolnici bio je strpljiv, otkriva Patrikova mama.

- Kad bi se probudio oko 7 sati ne bi plakao, nego bi pričao sam sa sobom. Kad smo došli u sobu, od sreće bi se bacio na krevet i poklonio nam smešak. Nakon jela bi se igrao, a na televiziji je uvek gledao omiljeni crtani ‘Pilić milić’. Nakon ručka je spavao oko dva i po sata. Ako je bilo lepo vrijeme, onda smo išli u park, gde je uvek nešto istraživao. Obožavao je da sluša priče i pesme, a noću je uvek bio miran - prisetila se mama.

Patrik se danas bavi sportom, završava prvi razred medicinske škole, dosta je religiozan i osećajan.

- Verujem da me je Bog izlečio i zato svake nedelje celu porodicu dignem kako bismo prisustvovali nedeljnoj misi u protestantskoj crkvi. Vera mi je važna u životu i ne sramim se to da kažem - rekao je na kraju Patrik.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA