
"Šta sam mogla kad policija kaže 'neka je kući, mi smo blizu'": Oglasila se tetka brutalno ubijene Nizame
U ponedeljak se navršavaju dve godine od trostrukog ubistva u Gradačcu i događaja koji su zgrozili čitav region, kada je pomahnitali Nermin Sulejmanović pred detetom ubio svoju suprugu Nizamu, sve prenoseći uživo na društvenim mrežama, a potom u gradu nastavio svoj krvavi pir.
Podsetimo, 11. avgusta 2023. Nermin Sulejmanović je prvo krvnički pretukao, zatim ubio nevenčanu suprugu Nizamu Hećimović. Monstruozan čin prenosio je putem društvene mreže Instagram. Tokom krvavog pohoda ubijene su još dve osobe, tri su ranjene, pre nego što je, okružen pripadnicima policije, Sulejmanović počinio samoubistvo.
"Svako jutro, svako moje buđenje imam osećaj da je tu negde vidim kako plače, a ja joj ne mogu pomoći", kaže za “Avaz” Nizamina tetka Zijada Vuković-Pamuković.
Svaki dan Zijada iz sećanja vraća događaje od 4. do 11. avgusta, kada je Nizama pobegla od nasilnika, kada su sa situacijom bile upoznate sve institucije i kada je bilo vremena da se nešto preduzme. Nakon svega, nije zadovoljna istragom koja je sprovedena.
"S moje strane gledišta, ništa nije urađeno. Ne može niko da ne bude kriv, a da niko ništa nije uradio tih dana. Znate koliko je sedam dana kad vodite borbu s nekim i čekate da vam dođe na vrata. Pa gledate svoje dete u krvi, jedno da ti odvodi, a ne možeš ništa uraditi. I na kraju meni da kažu: “Da se to desilo u mojoj kući, uradio bih drugačije”. Šta sam ja, jedna žena, u tom trenutku mogla da uradim?! Da sam mogla, uradila bih. Šta sam mogla da uradim kad mi policija kaže – neka je ona kući, mi smo blizu, doći ćemo i pomoći. Ja sam tim rečima verovala. Živela sam 20 godina u Italiji, nisam znala ko je taj čovek. Njega je kompletan grad poznavao, da mi je bilo ko iz policije rekao da je vodim negde iz svoje kuće, ja bih to uradila. Tako bih zaštitila i nju i sebe i svoju porodicu", kaže Zijada Vuković-Pamuković.
Najviše od svega boli upravo činjenica da se sve desilo u njenom domu, gde je Nizama pokušala da pronađe zaštitu. Nakon niza poziva i pretnji ubica je s pištoljem došao pred njenu kuću, a nakon što je ušao na balkonska vrata, prišao joj s pištoljem i pitao gde je Nizama. Pokušali su da je spase, ali je pucao i na njih. Zijadin sin je tada ranjen.
Bol koja ne prestaje
"Svaki put ponavljam da je pre toga prvo kontaktirana Sigurna kuća, pa Centar za socijalni rad, pa smo išli u policiju u Srebrenik, pa u policiju u Gradačac. Ne znam kome smo više trebali da se obratimo. U petak smo prijavili, prošao je vikend, pa joj u ponedeljak ponudili sigurnu kuću, ali je ona rekla, zašto da idem da zauzimam mesto, kad su mi ovde rekli da sam sigurna kod tetke, da će me zaštititi. To je policija rekla da ona bude kod mene, bio je muž sa mnom. To je moje dete bilo, tako sam je gledala. Ne samo nju, bilo koja majka da mi pokuca na vrata, pružila bih joj utočište. Mislim da je to ljudski", kaže Zijada.
Događaj koji je zgrozio javnost u BIH i regionu pokrenuo je talas protesta sa zahtevima da sistem konačno počne da štiti žrtve nasilja. Bunt je u međuvremenu splasnuo.
"Kažu da se nešto promenilo, da pomaka ima, iako sam i ja lično imala neke pretnje. Nisam prijavila, ali sam obavestila policiju, skrenula pažnju. To je bilo pre tri, četiri meseca, ali još nikakav odgovor nisam dobila, nešto da me smiri. Ne tražimo da neko sedi pored mene 24 sata, ali bar neke reči utehe", kaže Nizamina tetka.
Nizamini i dalje ne znaju ko je odao gde se krila
Nakon trostrukog ubistva u Gradačcu, mobilni telefon trostrukog ubice poslat je na veštačenje. Istražitelje je zanimalo s kim je bio u kontaktu tih dana, posebno u noći pre ubistva, jer istražitelje je zanimalo ko mu je otkrio lokaciju na kojoj se Nizama u tom trenutku nalazi. Prema informacijama koje do danas ima porodica, sadržaj mobilnog ni do danas nije poznat.
Dani avgusta najteži su u njenom životu, ali poručuje da od borbe za sistem koji će reagovati brže i adekvatnije neće odustati.
"Ja živim u kući gde se sve desilo, nije to baš tako jednostavno. Da niko za to nije kriv, ne mogu da shvatim. Ama baš niko, iako ne znam šta je neko uradio za nas. Mnogo je žrtava već palo. Valjda ćemo se probuditi iz ovog svega. Nekad nemam reči, ne znam više ni šta da kažem. Sama ne mogu da promenim svet", kaže Zijada Vuković-Pamuković.
(Telegraf.rs)
Video: Rekonstrukcija nezapamćenog zločina u Gradačcu: Od prijavljivanja nasilja u porodici, do samoubistva
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Нена
Туга до неба, нема ту утехе,само човек научи да тај јад носи.. .а што се тиче заштите ,и органа којима је то посао,све је исто као код нас у Србији.
Podelite komentar