≫ 

DUŠA RUSIJE PRENETA NA PLATNO: Nikome to nije pošlo za kičicom kao Borisu Kustodijevu (FOTO)

Rusija! Postoji neki slatki osećaj koji se budi u duši kada čuje tu reč. Postoji nešto posebno i živopisno u vezi sa Rusijom, nešto što je teško izraziti rečima, a možda još teže slikama. Ali, to ne važi za Borisa Kustodijeva. Gledajući njegova dela, čovek ima osećaj da je duša Rusija govorila kroz njegovu ruku

  • 1
Maslenica. Boris Kustodijev, 1919. Foto: Wikimedia Commons/belygorod.ru Maslenica. Boris Kustodijev, 1919. Foto: Wikimedia Commons/belygorod.ru

Boris Mihailovič Kustodijev se rodio 7. marta 1878. godine u Astrahanu, nedaleko od ušća Volge u Kaspijsko more. Otac mu je bio profesor filozofije, istorije književnosti i logike na mesnoj bogoslovskoj školi, ali je umro dok je Boris još uvek bio dečak pa ga je odgajila majka.

Živeo je sa njom u malom iznajmljenom krilu kuće jednog bogatog astrahanskog trgovca; opulentni način života ove provincijske klase je imao veliki uticaj na njega, pa će Boris u kasnijim godinama pokušavati da oživi ta sećanja na svojim slikama.

Moskovska krčma. Boris Kustodijev, 1916. Foto: Wikimedia Commons/Art-Catalog.ru Moskovska krčma. Boris Kustodijev, 1916. Foto: Wikimedia Commons/Art-Catalog.ru

Još uvek je bio u Astrahanu kada je počeo da uzima prve časove slikanja, da bi u periodu 1896-1903. bio u studiju slavnog Ilje Repina na Imperijalnoj akademiji umetnosti u prestonom Sankt Peterburgu. U istom periodu je uzimao i časove vajanja kod Dmitrija Steleckog i crtanja kod Vasilija Matea, a u godini u kojoj je stigao u glavni grad, prvi put je javnosti izložio svoje slike.

Poslednje godine boravka kod Repina — koji je imao samo reči hvale za svog učenika i velika očekivanja od njega — ovaj je dobio nalog za izradu slike u čast stote godišnjice Državnog saveta (rus. Государственный совет Российской империи); Kustodijev mu je mnogo pomagao na ovom neverovatno složenom delu. Takođe je tih prvih godina XX stoleća izradio i portrete nekolicine svojih kolega za koje je verovao da su od velikog značaja za rusku umetnost, među kojima je i Ivan Bilibin, slikar kojim smo se već ranije podrobnije bavili.

Portret Julije Kustodijeve, rođene Prošinskaje. Boris Kustodijev, 1903. Foto: Wikimedia Commons/bertc.com Portret Julije Kustodijeve, rođene Prošinskaje. Boris Kustodijev, 1903. Foto: Wikimedia Commons/bertc.com

1903. je oženio 23-godišnju Juliju Prošinskaju i uz finansijsku pomoć akademije naredne godine posetio Španiju i Francusku, gde je u Parizu posećivao studio Renea Menara. 1907. godine bio je u Italiji, dve godine docnije u Austriji i Nemačkoj. Ali gde god bio, osećao je zov svoje "rodine"; jednom je, kada se vratio kući, pisao svom prijatelju i bivšem učitelju crtanja Mateu da se napokon vratio u "našu blagoslovenu rusku zemlju".

Ruska revolucije 1905. ostavila je veliki utisak na osetljivu dušu Borisa Kustodijeva; tih se godina prvi put susreo sa grupom inovativnih umetnika okupljenih oko časopisa "Svet umetnosti" (rus. Мир иску́сства), a 1910. (godinu dana nakon izbora za člana Imperijalne akademije umetnosti) postaće i njihov član i izlagati na njihovim izložbama.

Osvećivanje vode na Bogojavljanje. Boris Kustodijev, 1921. Foto: Wikimedia Commons/kpnemo.ws Osvećivanje vode na Bogojavljanje. Boris Kustodijev, 1921. Foto: Wikimedia Commons/kpnemo.ws

U godini te neuspele ruske revolucije Kustodijev se okrenuo i ilustraciji kojoj će se vraćati do kraja života, pa je ilustrovao mnoga velika i klasična dela ruske književnosti kao što su Gogoljeve "Mrtve duše", "Kočije" i "Šinjel" te Ljermontova "Pesma o caru Ivanu Vasiljeviču, mladom opričniku i strelovitom trgovcu Kalašnjikovu".

Međutim, razboleo se od tuberkuloze kičme pa je na savet svog lekara morao da se leči godinu dana u Švajcarskoj. Čak i tamo je slikao Rusiju, a 1915. godine je izradio možda najčuveniji portret ruskog imperatora Nikolaja II (priložen odmah ispod). 1916. postaje paraplegičar; "Sada je moj čitav svet moja soba" govorio je.

Car Nikolaj II. Boris Kustodijev, 1915. Foto: Wikimedia Commons/lj.rossia.org Car Nikolaj II. Boris Kustodijev, 1915. Foto: Wikimedia Commons/lj.rossia.org

Ipak, na zaprepašćenje svoje okoline ostao je veseo i razgragan kao da se ništa nije desilo, te sve njegove slike od tada pa do smrti stvaraju utisak bezbrižnog i radosnog života: drugim rečima, Kustodijev nije dozvolio da se njegova fizička patnja prenese na psihičku i tim putem na platno. Recimo, živopisne slike kao što su "Maslenica" i "Fontanka" izradio je po sećanju.

Tokom revolucionarne 1917. godine slikao je, crtao, ilustrovao, izrađivao portrete, uglavnom zaokupljen onim što se dešava u svetu izvan njegove sobe. 1918. oslikao je "Trgovčevu ženu", koja će mu postati možda najpoznatija slika (prva ispod). Bavio se takođe i scenografijom.

1923. postao je član Asocijacije umetnika revolucionarne Rusije i slikao je do smrti koja je nastupila dana 26. maja 1927. u njegovoj 49. godini, u Lenjingradu.

Trgovčeva žena na čaju. Boris Kustodijev, 1918. Foto: Wikimedia Commons/bertc.com Trgovčeva žena na čaju. Boris Kustodijev, 1918. Foto: Wikimedia Commons/bertc.com
Promenada na Volgi. Boris Kustodijev, 1909. Foto: Wikimedia Commons/abcgallery.com Promenada na Volgi. Boris Kustodijev, 1909. Foto: Wikimedia Commons/abcgallery.com
Tezge. Boris Kustodijev, 1916-20. Foto: Wikimedia Commons/kpnemo.ws Tezge. Boris Kustodijev, 1916-20. Foto: Wikimedia Commons/kpnemo.ws
Stenjka Razin. Boris Kustodijev, 1918. Foto: Wikimedia Commons/abcgallery.com Stenjka Razin. Boris Kustodijev, 1918. Foto: Wikimedia Commons/abcgallery.com
Ruska Venera. Boris Kustodijev, 1925-26. Foto: Wikimedia Commons/lj.rossia.org Ruska Venera. Boris Kustodijev, 1925-26. Foto: Wikimedia Commons/lj.rossia.org
Provincija. Boris Kustodijev, 1919. Foto: Wikimedia Commons/lj.rossia.org Provincija. Boris Kustodijev, 1919. Foto: Wikimedia Commons/lj.rossia.org
Zima. Masleničko šetalište. Boris Kustodijev, 1919. Foto: Wikimedia Commons/wikipaintings.org Zima. Masleničko šetalište. Boris Kustodijev, 1919. Foto: Wikimedia Commons/wikipaintings.org
Trojičin dan. Boris Kustodijev, 1920. Foto: Wikimedia Commons/s51.radikal.ru Trojičin dan. Boris Kustodijev, 1920. Foto: Wikimedia Commons/s51.radikal.ru
Vašar. Boris Kustodijev, 1906. Foto: Wikimedia Commons/Art-Catalog.ru Vašar. Boris Kustodijev, 1906. Foto: Wikimedia Commons/Art-Catalog.ru
Maslenica. Boris Kustodijev, 1920. Foto: Wikimedia Commons/kpnemo.ws Maslenica. Boris Kustodijev, 1920. Foto: Wikimedia Commons/kpnemo.ws
Zemska škola u Moskovskom Rusu. Boris Kustodijev, 1907. Foto: Wikimedia Commons/art-catalog.ru Zemska škola u Moskovskom Rusu. Boris Kustodijev, 1907. Foto: Wikimedia Commons/art-catalog.ru
Vatra. Noć. Boris Kustodijev, 1916. Foto: Wikimedia Commons/peoples.ru Vatra. Noć. Boris Kustodijev, 1916. Foto: Wikimedia Commons/peoples.ru
Kupanje. Boris Kustodijev, 1910. Foto: Wikimedia Commons/Google Cultural Institute Kupanje. Boris Kustodijev, 1910. Foto: Wikimedia Commons/Google Cultural Institute
Seljanke. Boris Kustodijev, 1920. Foto: Wikimedia Commons/macdougallauction.com Seljanke. Boris Kustodijev, 1920. Foto: Wikimedia Commons/macdougallauction.com
Skijaši. Boris Kustodijev, 1919. Foto: Wikimedia Commons/kpnemo.ws Skijaši. Boris Kustodijev, 1919. Foto: Wikimedia Commons/kpnemo.ws
Čitanje manifesta (Oslobađanje seljaka). Boris Kustodijev, 1909. Foto: Wikimedia Commons/Art-Catalog.ru Čitanje manifesta (Oslobađanje seljaka). Boris Kustodijev, 1909. Foto: Wikimedia Commons/Art-Catalog.ru
Lepotica. Boris Kustodijev, 1915. Foto: Wikimedia Commons/tretyakovgallery.ru Lepotica. Boris Kustodijev, 1915. Foto: Wikimedia Commons/tretyakovgallery.ru
Boljševik. Boris Kustodijev, 1920. Foto: Wikimedia Commons/abcgallery.com Boljševik. Boris Kustodijev, 1920. Foto: Wikimedia Commons/abcgallery.com
Autoportret ispred Trojice-Sergijeve lavre. Boris Kustodijev, 1912. Foto: Wikimedia Commons/abcgallery.com Autoportret ispred Trojice-Sergijeve lavre. Boris Kustodijev, 1912. Foto: Wikimedia Commons/abcgallery.com
Autoportret (U lovu). Boris Kustodijev, 1905. Foto: Wikimedia Commons/fotki.yandex.ru Autoportret (U lovu). Boris Kustodijev, 1905. Foto: Wikimedia Commons/fotki.yandex.ru
Čajanka. Boris Kustodijev, 1913. Foto: Wikimedia Commons/Art-Catalog.ru Čajanka. Boris Kustodijev, 1913. Foto: Wikimedia Commons/Art-Catalog.ru
Maslenica. Boris Kustodijev, 1916. Foto: Wikimedia Commons/Google Cultural Institute Maslenica. Boris Kustodijev, 1916. Foto: Wikimedia Commons/Google Cultural Institute
Portret Aleksandra Ivanoviča Anisimova, istoričara i restauratora drevnoruskih živopisa. Boris Kustodijev, 1915. Foto: Wikimedia Commons/uniyar.ac.ru Portret Aleksandra Ivanoviča Anisimova, istoričara i restauratora drevnoruskih živopisa. Boris Kustodijev, 1915. Foto: Wikimedia Commons/uniyar.ac.ru
Plava kuća. Boris Kustodijev, 1920. Foto: Wikimedia Commons/lj.rossia.org Plava kuća. Boris Kustodijev, 1920. Foto: Wikimedia Commons/lj.rossia.org
Na Volgi. Boris Kustodijev, 1922. Foto: Wikimedia Commons/kpnemo.ws Na Volgi. Boris Kustodijev, 1922. Foto: Wikimedia Commons/kpnemo.ws
Na terasi. Boris Kustodijev, 1925-26. Foto: Wikimedia Commons/kpnemo.ws Na terasi. Boris Kustodijev, 1925-26. Foto: Wikimedia Commons/kpnemo.ws
Trgovac. Boris Kustodijev, 1918. Foto: Wikimedia Commons/abcgallery.com Trgovac. Boris Kustodijev, 1918. Foto: Wikimedia Commons/abcgallery.com
Moj dom. Boris Kustodijev, 1914-18. Foto: Wikimedia Commons/Cerovic Dragana Moj dom. Boris Kustodijev, 1914-18. Foto: Wikimedia Commons/Cerovic Dragana
Proleće. Boris Kustodijev. Foto: Wikimedia Commons/kpnemo.ws Proleće. Boris Kustodijev. Foto: Wikimedia Commons/kpnemo.ws
Portret F. I. Šaljapina na vašaru. Boris Kustodijev, 1922. Foto: Wikimedia Commons/Google Cultural Institute Portret F. I. Šaljapina na vašaru. Boris Kustodijev, 1922. Foto: Wikimedia Commons/Google Cultural Institute
Portret Tatjane Nikolajevne Čižovoje. Boris Kustodijev, 1924. Foto: Wikimedia Commons/artsait.ru Portret Tatjane Nikolajevne Čižovoje. Boris Kustodijev, 1924. Foto: Wikimedia Commons/artsait.ru
Praznik u čast II kongresa Kominterne na trgu Urickoga. Boris Kustodijev, 1921. Foto: Wikimedia Commons/abcgallery.com Praznik u čast II kongresa Kominterne na trgu Urickoga. Boris Kustodijev, 1921. Foto: Wikimedia Commons/abcgallery.com
Portret pesnika Maksimilijana Vološina. Boris Kustodijev, 1924. Foto: Wikimedia Commons/www.abcgallery.com Portret pesnika Maksimilijana Vološina. Boris Kustodijev, 1924. Foto: Wikimedia Commons/www.abcgallery.com
Portret grofice Grabovske. Boris Kustodijev, 1917. Foto: Wikimedia Commons/russiskusstvo.ru Portret grofice Grabovske. Boris Kustodijev, 1917. Foto: Wikimedia Commons/russiskusstvo.ru

(O. Š.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • M.K.

    24. oktobar 2017 | 23:16

    Slika na volgi 😍😍👌 jako mi se dopada inace izuzetan slikar ❤.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA