≫ 

Ovaj srpski grad ima samo 11.000 stanovnika, a iznedrio je dva oskarovca i pregršt čuvenih glumaca (FOTO)

Malo mesto u Republici Srpskoj ima čime da se ponosi

  • 23

Ako nekada budete prolazili Bilećom, dobro zagledajte njene stanovnike. Nema ih ni 11.000, ali sudeći prema statistci, genetski su predodređeni na velike stvari. Dva oskarovaca vuku poreklo iz ovog grada, ali takođe i imena koja su krojila našu domaću filmsku i TV scenu.

Najpoznatiji od svih je svakako Karl Malden (Mladen Sekulović), proslavljeni holivudski glumac. Najprestižnija američka filmska nagrada dodeljena mu je 1951. godine i to za sporednu ulogu u kultnom filmu „Tramvaj zvani želja“, gde je igrao pored Vivijen Li i Marlona Branda.

Mladenov otac Petar potiče iz Bileće, a iako je veliki glumac rođen i odrastao u Ilinoisu, ostao je uvek vezan za svoje srpske korene. Do polaska u vrtić govorio je samo srpski, koji nije zaboravio ni u kasnijim godinama. Iako je svoje ime promenio da zvuči više američki (greškom verujući da pozorišna trupa u kojoj je tada igrao želi da ga izbaci, pa koristi njegovo dugačko ime kao izgovor), tražio je u svojim filmovima uvek način da prezime Sekulović nekako umetne u scenario.

Primera je mnogo, ali možda je najpoznatiji onaj kada u TV serije „Ulice San Franciska“ njegov lik Majk Stoun zapošljava potrčka koji se tako preziva, kao i kada u filmu „Ptičar iz Alkatraza“ čita imena zatvorenika ozloglašenog zatvora, uključujući i Sekulovića. Njegov otac je zbog toga poludeo i rekao mu: „Mladene, nijedan Sekulović nikada nije bio u zatvoru“.

Karl Malden Foto: Profimedia

Kako beleže lokalne novine, Mladen je, u pauzama tokom snimanja filma „Suton“ Gorana Paskaljevića, novinaru Miroslavu Radojičiću rekao:

- Uvek me pitaju kako to da govorim ovaj naš jezik, a rođen sam daleko, u Americi i video sam prvi put naš stari kraj tek u svojim šezdesetim... Imao sam, znaš, oca, koga smo voleli možda čak toliko koliko je on voleo nas, svoju decu. Uvek je govorio odakle je došao i gde su naši koreni... Njegovu i moju Bileću nosim u sebi kao da sam u njoj rođen. Jeste, mi smo i u Americi odrasli kao porodica u Hercegovini: otac Petar je raznosio mleko po Čikagu i tako nas je izdržavao, ali je sve do kraja života, do svoje devedesete, zadržao neku životnu snagu i vedrinu. Sakupljao je prijatelje i pravio neke iseljeničke horove ("Branko Radičević" i "Karađorđe"). Pouka koju sam od njega najčešće slušao, bila je: "Ko peva zlo ne misli". Mnogo je bio dobar taj naš otac, zaista smo ga mnogo voleli... Nikad neću zaboraviti naš rastanak - zauvek. Bio sam negde na drugom kraju Amerike, a znao sam da je bolestan. Jednog dana posle predstave osetim neodoljivu želju da odem do našeg grada. Pustili su me i tako stignem do oca. On me pogleda blago i obrati mi se: "Mladene, ti se vratio kući..." – pišu lokalne novine.

Ipak, Bileću nikada nije video. Na kući Sekulovića u centru grada danas stoji spomen-ploča, dok u Beogradu Malden ima svoj spomenik ispred zgrade Jugoslovenske kinoteke.

ODBIO VOLTA DIZNIJA

Drugi slavni „filmski“ Bilećanac, Dušan Vukotić, Oskara je osvojio 11 godina nakon Sekulovića. Bio je to prvi oskar dodelan neamerilkom autoru crtanog filma. Nakon uspeha „Surogata“ čuveni Vold Dizni ponudio mu je da snimi još 60 nastavaka sa istim likom za ogroman novac. Odbio je, jer to bi uništilo njegovu ideju.

Vukotić je karijeru nastavio u Jugoslaviji, tačnije u današnjoj Hrvatskoj. Za života snimio je 16 animiranih filmova, za koje je pokupio 146 nagrada, domaćih i stranih, sa svih prestižnih festivala.

Stanovnicima svoje rodne Bileće Dušan Vukotić je otkrio kako je bio u kontaktu sa Maldenom i kako se glumac živo interesovao za kraj svoga oca. Petar Sekulović je svog sina od malena učio da „ko neće da bude dobar Srbin neće biti ni dobar Amerikanac“.

Bileća ima čime da se ponosi Foto: Wikipedia/Martin Brož

Bilećani se hvale kako njihova krv teče i u venama drugih filmskih veličina, poput Emira Kusturice.

U trag bilećkom poreklu lokalci su ušli i kada je reč o glumcima Borisu Komneniću i Ljljani Blagojević, potom piscima i scenaristima Momu Kaporu, Radoslavu Bratiću i Mirku Kovaču.

Bilećani su i beogradski glumac Dragoljub Denda i zagrebačka glumica Ankica Dobrić.

VIDEO: Rekli su joj da je stvorena za vozača kamiona, a ona dobila Oskara

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Срб

    29. april 2019 | 10:30

    Сафет исовић је бацао српску децу у зоо врту у сарајеву за време рата и није вредан помена ни у једном контексту изузев као злочинац

  • salko

    29. april 2019 | 10:14

    Stanovnici Bilece kad bi zeljeli da pohvale svoje mjesto govorili su ,tu se rodio Safet Isovic...Pa bi na lovackim druzenjima zamolili Saju da zapjeva Imal jada ko kad aksam pada,..Nova vremena,novi obicaji,novi nazivi?!Al osta pjesma.

  • BralE

    29. april 2019 | 09:57

    Bravo za tekst! Mnogo manjih mjesta iz Republike Srpske je iznjedrilo ljude koji su ostavili trag u Yu, a sada i Srbiji! Imate isto za primjer Sipovo, koje je prije rata imalo 10-15.000 stanovnika (sada ni pola od toga), a iz njega vuku porijeklo mnogi kosarkasi, fudbaleri, bokser, pjevaci... Najpoznatija imena:Miličić, Raduljica, Jokić(košarkaši), pa onda cuveni Rade Zalad nekadasnji golman Partizana i Jugoslavije, pa Tadija Kacar bokser svjetske klase, pa cak i pjevaci Nedeljko Bajic Baja, Vajta...A sa intelektualne strane je vrijedno pomenuti, da je i nekadasnji ambasador Jugoslavije u SAD (70-tih, ili 80-tih) bio takodje porijeklom iz Sipova!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA