Hrvatska ponovo blokirala otvaranje poglavlja 23

Hrvatska je na sastanku zemalja članica EU u Briselu na ambasadorskom nivou ponovila da ne može da se složi sa otvaranjem poglavlja 23 uz već poznate argumente po pitanju regionalne nadležnosti srpskog suda za ratne zločine i zastupljenosti hrvatske manjine u parlamentu Srbije

Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
Odgovor na komentar korisnika &&&&&&&&&&&&&&&&&&&
Ime je obavezno
E-mail adresa je obavezna
E-mail adresa nije ispravna
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • Fido Mido

    06. maj 2016 | 23:49

    Evo ovo je iz srpske enciklopedije. Sve piše indentično kao i iz svjetske enciklopedije: Bitka za Srbiju 1944. je zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu, odnosno Armijske grupe F. Partizani su već januara 1944. godine otpočeli veće operacije za oslobođenje gradova u Srbiji. Bitka za Ivanjicu je vođena januara 1944. godine između partizana sa jedne, i udruženih osovinskih snaga (četnika, Nemaca, Bugara, ljotićevaca, nedićevaca) sa druge strane. Partizani su isprva uspeli da zauzmu Ivanjicu, ali su intervencijom mnogostruko jačih osovinskih snaga odbijeni. Ivanjica je nakon toga ponovo okupirana, i ostala je pod kontrolom Nemaca do jeseni te godine. Vrhovni štab NOVJ je pokušavao da partizanske snage u Srbiji potpomogne prodorom jačih snaga iz Bosne i Crne Gore. Nemačka komanda, kao i general Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Planovi NOVJ sastojali su se u koncentrisanju snaga na levoj strani Lima, radi proboja u Srbiju. Nemačka komanda s obzirom na to rešila je da brani Srbiju aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica NOVJ kroz Bosnu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u Sandžaku i istočnoj Bosni sračunatih na razbijanje koncentracija NOVJ i njihovo onesposobljavase za ofanzivna dejstva. Snage JVuO učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant Srbije protiv lokalnih partizana. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu 1944[14][15], što je bio prelomni period u kojem su se odvijala najmasovnija dejstva. Tokom prvih dana avgusta grupa divizija NOVJ (2, 5. i 17) uspela je da se probije iz Crne Gore preko Ibra. 21. avgusta u zapadnu Srbiju prodrla je Prva proleterska divizija, uskoro za njom Šesta lička, a početkom septembra i Dvanaesti korpus. Ove snage oslobodile su mnoge gradove (Gornji Milanovac 12. septembra, Valjevo 18. septembra, Aranđelovac 20. septembra) i uspostavile bazu za predstojeći napad na Beograd. U prvoj polovini septembra, nemačka odbrana Srbije sa zapada, već kompromitovan krupnim prodorima NOVJ, doživela je slom usled izbijanja opasnosti od Crvene armije sa istoka. U tom trenutku Saveznici i NOVJ imali su odlučujuću prednost. Operacijom Ratweek Nemci su sprečeni u pokušaju da pojačaju odbranu Srbije, i bitka za Srbiju definitivno je rešena tokom oktobra, Beogradskom operacijom, uz pomoć oklopnih snaga Crvene armije. Time je bitka za Srbiju rešena. Dalje borbe u jugozapadnom delu nisu imale za cilj vraćanja kontrole nad Srbijom, nego proboj nemačke Armijske grupe E iz Grčke. Poražene četničke i nemačke snage zajedno su se probijale iz Srbije preko Sandžaka ka Bosni.

  • Fido Mido

    06. maj 2016 | 18:30

    Sredinom kolovoza 1944. Dragi Jovanović, Milan Nedić i Draža Mihailović tajno su se sastali u selu Ražani. Na osnovu tamo postignutog dogovora o suradnji: Nedić šalje 100 milijuna dinara Mihailovću za plaće, a Nijemci mu šalju oružje i municiju. Po njemačkoj ovlasti i s Nedićevim odobrenjem, Mihailović je 6. rujna 1944. preuzeo zapovjedništvo nad svim kvislinškim jedinicama na području Srbije: Srpskom državnom stražom, Srpskim dobrovoljačkim korupusom, Srpskom graničnom stražom i svim četnicima. Jovanović je krajem rujna otkrio Mihailoviću da se Nijemci povlače s Balkana i predložio mu da četnici zauzmu gradove diljem Srbije prije nego što to učine partizani. Mihailović je međutim već bio donio odluku o prebacivanju svojih snaga u Bosnu. (Cohen, 1, str. 100-101) Još 11. listopada 1944., kad su se Nijemci i četnici već povlačili iz Srbije, Hitler je odlikovao Željeznim križem Pavla Đurišića, jednog od Mihailovićevih najpouzdanijih i najviših četničkih zapovjednika. (Cohen 2, sr. 35) Kad se u listopadu 1944. Njemačka povlačila iz Srbije, sa njom su pošli mnogi Srbi odani Nediću, Ljotiću i Mihailoviću; povlačenje je bilo organizirano, njemačko poslanstvo u Beogradu je s tom namjerom izdavalo putovnice i Mihailovićevim četnicima. Mnoge od tih četnika zarobili su Englezi i predali ih komunističkoj Jugoslavenskoj armiji (vidi članak Bleiburg). Pred kraj rata u Jugoslaviji 1945. mnoge četničke jedinice povlače se preko Hrvatske i Slovenije u Austriju na predaju saveznicima, ili skidaju uniforme, briju brade i prelaze na stranu partizanskih jedinica (čime je mnogo četnika ostalo nekažnjeno, a i infiltrirali su se u Komunističku partiju, te se predstavljali kao osloboditelji Jugoslavije). Nakon oslobođenja 1945. Draža Mihailović s malom skupinom ostaje u zemlji i bježi u Bosnu. Nakon neuspješnih pokušaja da organizira oružani ustanak komunističkim vlastima, 12. ožujka 1946. biva uhvaćen od OZNE. Nakon kratkog sudskog postupka 10.-15. lipnja 1946., osuđen je na smrt streljanjem. Kazna je bila izvršena 17. lipnja 1946.

  • MAJ

    06. maj 2016 | 12:50

    Kamo lepe sreće da bude blokiranja dok se EU ne raspadne,pa da se onda smejemo hrvatima!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA