≫ 

Ko je zapravo stavio omču oko vrata malom Urošu iz Obrenovca?

Kako i zašto nismo ozbiljno shvatili velike patnje malog čoveka

  • 80

Šta je prolazilo kroz glavu devetogodišnjem dečaku iz Obrenovca koji je oduzeo sebi život, nikada nećemo saznati i možemo samo da nagađamo. U nizu svakodnevnih vesti gde se supružnici ubijaju, teške nesreće dešavaju, ni pomislili ne bismo da bi nekom detencetu, koje je praktično tek kročilo u ovaj svet, na pamet palo da počini nasilje nad sobom. 

Dečak (9) se popeo na sto i obesio o kanap koji je zavezao za gredu šupe: Pretužni detalji nezapamćene tragedije u Obrenovcu (FOTO)

Uroš je posle 5 sati potrage pronađen u šupi, kako visi sa tavana. Do tada su se suze na njegovom licu osušile i presušile, srce se steglo terajući ga da sprovede zamisao do kraja, a malena ruka bila dovoljno spretna da sebi namakne omču oko vrata. Nije sačekao da mu dođu sestrice, pojeo je kolač da se zasladi, izljubio bližnje i rekao da ide da se igra s drugarima.

Foto: Profimedia/ Alamy

Devetogodišnjem Urošu je pre 4 godine otac poginuo. Majka se preudala i zasnovala novu porodicu u drugoj državi. Ubrzo su, jedna po jedna, tri sestrice, među kojima i njegova bliznakinja, odlazile kod majke. A on ostao kod bake i deke kao zakonskih roditelja. Članovi porodice pričaju da je dečak mnogo patio, a navodno je pričao i protiv majke. Nije onako mali shvatao zašto ga je ostavila i nastavila da ga ostavlja.

NISU SVESNI DA JE SMRT KRAJ

Ipak, kako reče jedan od naših sagovornika, sve su to sad spekulacije i šta god da se desilo, promaklo je većem broju ljudi. Kako navode, deca tog uzrasta nisu svesna toga da je smrt kraj i da ne možeš da se vratiš nazad jednom kad odeš. Ovakva tragedija nikako nije mogla da bude predviđena, jer je "ljudima neverovatno da tako malo dete razmišlja o tome".

- Kada je pokazivao tugu, oni su ga tešili, ali nije pokazivao svu dubinu svoje patnje - smatra Zoran Milivojević, psihoterapeut.

Prema njegovim rečima, tako mala deca ne shvataju ideju smrti i smatraju da će svojim postupkom kazniti nekoga zbog koga su se osetili povređeno. To je dečja fantazija, "eto vi mene ne volite, pa će onda ono sa oblaka da posmatra uplakanu porodicu". Pre više od 20 godina, dečak se bacio kroz prozor, jer je prosuo mastilo po tepihu, navodi Milivojević. U tom slučaju, prestrogi roditelji i dete koje je mislilo da ih je razočaralo i desila se tragedija.

- Treba posebno obratiti pažnju kad se dete oseća odbačeno i osramoćeno - smatra Milivojević. - Ne znamo da li bi majka došla ili ne bi došla, ali je dečak osetio šta znači napuštenost. U svojoj glavi je to doživeo kao odbacivanje.

Foto: pixabay.com

NA SVAKU PROMENU OBRATITI PAŽNJU

Prema rečima psihologa Branke Tišme, jako teško je pretpostaviti da je takav ishod moguć, kod tako male dece.

- Jedino zavisi šta je dečak govorio. A po njegovom ponašanju se nije moglo pretpostaviti šta se sprema. Kada dete promeni ponašanje, to je uvek upozoravajuće i znak da se nešto dešava s njim. Promena načina na koji crta, načina ophođenja prema drugima, ukazuje na to da neko s njim treba da razgovara. Može da bude opasno čak i kada dete popravi uspeh u školi, jer ne znamo šta prikriva - objašnjava Branka Tišma, psiholog OŠ "Lazar Savatić".

Prema njenim rečima, deca danas mnogo gledaju crtane filmove gde je moguće uraditi nešto pa onda sve vratiti u prethodno stanje. Tako deca često ne razlikuju virtuelnu stvarnost od realnog života ili je sve manje razlikuju. Što je nova opasnost s kojom se naše društvo suočava, kaže naša sagovornica.

Da li su ikakve znake da nešto nije u redu i da nešto muči dete mogli da primete u školi? Ili je maleni svoja najcrnja razmišljanja i strahove ostavljao za trenutke kada ostane sam sa svojim mislima?

PATIMO SVI, PA I DECA

Zašto nismo ozbiljno shvatili velike patnje malog čoveka? Mislili smo da je previše mali, da ne razume. Kao da ne shvatamo da deca vide kroz osećanja, intuitivno, da nekad znaju ono što mi odrasli tek naslućujemo. I odbili smo da shvatimo lekovitost majčinog zagrljaja i ono "poljubi da prođe".

Printskrin: Youtube/ Novosti

Bez obzira da li verujete u raj ili ne, da li ste vernik ili ateista, sigurno ste pomislili da je Uroš sada negde "gore", grli i ljubi oca za kojim je toliko patio. I igra se po nebeskim livadama, trči dok se obraščići ne zarumene, a onda trk kod tate po još jedan zagrljaj.

Daljinac

(Telegraf.rs / J. Vučić)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • brana

    19. februar 2018 | 21:15

    A ti riditelji kao sto je ova majka mi nikada nece biti jasni.Kakav si ti covek ako mozes kera na ulicu da izbacis i da nastabis mirno sa zivotom a ne dete i to jos svoje!?To nisu ljudi.

  • SLADJANA BOGDANOVIĆ

    19. februar 2018 | 23:30

    Zbog njega mi je žao ali njegova majka je sigurno našto najgore i ako ga je rodila i bas zato majka treba da bude uz decu svoju i da se brine za njih a ne da ostavi dete koje je tako reći tek se rodilo ne razumem današnji svet i današnje vreme :'(:-(

  • Boki

    19. februar 2018 | 23:12

    Nisam odavno procitao nesto ovako i da budem iskren vec dva dana mi ne izlazi iz glave ova vijest?!Ovo je tuzno,tuznije da ne moze biti gore... 😢😢😭😭 Imam sina(6 godina),volim ga najvise na cijelom svijetu i ma koliko bio neraspolozen ili umoran,njegov iskreni zagrljaj i poljubac me odmah oraspoloze i jos kada mi kaze da on dise za mene najsrecniji sam covjek i tajoo kako me zove na celi set(cijelom svijetu)!!!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA