Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
Odgovor na komentar korisnika Dmitar Savanović
Ime je obavezno
E-mail adresa je obavezna
E-mail adresa nije ispravna
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • Dmitar Savanović

    17. septembar 2018 | 19:26

    Draga Dunja, sami me Bog poslao da pročitam ove tvoje, “ Deobe” koje su proste i jednostavne, a baš zbog velike i duboko misaone sa velikom dozom poznavanja svih naših mentaliteta i lokalizama. Napisao sa veliko d , jer zaslužuju, a pod navodima da neko ne pomisli na one poznatije Deobe. Sva velika rešenja su prosta, ali su do njih došli samo pojedini. Čitajući, sve mi je to bilo manje više poznato, ali, to sve sabrati, objediniti i uobličiti u jednu celinu i napraviti priču, to nikada nebih mogao. Zbog čega pišem? Prvo što mi je Telegraf prvi na redu na telefonu drugo, što Telegraf jedini objavljuje naslovne strane sutrašnjih novina, pa ne odem na spavanje dok ne pročitam vaš sajt. Pored toga nikada nisam pročitao Tvoje cenjeno prezime za koje tačno znam da i Ti znaš gde se jedino moglo obojiti ovim Tvojim različitim bojama, ali na onoj velikoj karti, pre svih ratnih i poratnih seba. Sada nas ima sve od Kalifornije do Okinave i od Laponije do Južne Afrike. Ipak smo retki, pa je lepo ga proćitati, pogotovu u dobrom kontekstu. Sve ovo pišem, jer sam se silno iznenadio i obradovao zajedničkom prezimenu, čak i inicijalima. Puno Te pozdravljam, obzirom da se možda i nisi rodila sa njim.

  • Ja

    16. septembar 2018 | 21:49

    Da razjasnim - rodjena sam u Bg-u i tu sam polozila za vozacku dozvolu, ali najdrskiji vozaci su sa Bg tablicama. Trube na zuto svetlo na semaforu, a cim izadju iz grada jurcaju i preticu na punoj liniji. Razumem da svakodnevna guzva u saobracaju doprinosi nervozi, ali nas stvarno ima svakakvih.

  • Zoo Cuvar

    16. septembar 2018 | 21:45

    Burek je uvijek sa mesom a ostalo su pite: sirnica, krompirusa, zeljanica, maslenica......

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA