≫ 

U moje vreme dečaci su se plašili plavih koverti i pregleda sa "skidanjem gaća". Danas me pitaju "da li je moguće da si baš toliko mator?" (FOTO)

Samo mi stariji sećamo se papirnih markica, plavog pasoša, viza za EU, vojnih pregleda...

  • 8

Vojna knjižica mi stoji na stolu. Dolazi mlađi drugar i pita: "Imaš vojnu knjižicu, zašto"?

Izgleda da sam poslednja generacija koja ih je dobijala. Godinu dana mlađi šef belo me je gledao kada sam spomenuo vojnu knjižicu. A bilo je to u ono vreme kada su se svi dečaci plašili plavih koverti i čuvenog vojnog pregleda sa "skidanjem gaća".

Došao je i taj dan. U cik zore morao sam da idem na VMC Karaburma, da obavim kojekakve psihološke i medicinske preglede i da, na kraju, uniformisano lice nevoljnim, ali teškim glasom, poput udara sudbonosnog pečata izusti "PVO".

I da, bilo je "gaće do kolena", dok smo svi stajali u jednom redu, ali ništa strašnije od toga. A kako su nas plašili samo oni stariji...

Foto: M. Beljan

Plavi pasoš imao sam pre crvenog, i posle crvenog. Kada je propala SFRJ, propao je i onaj stari crveni pasoš, pa je neko rešio da ga, konačno, posle svih ratova zameni plavim, što je za sve bio potpuni šok. Kako to da pasoš bude plav?

I nije nešto vredeo. Mogao sam da idem u Bugarsku sa njim, a kada je i ona ušla u EU, cvrc. Imam u njemu i mađarsku vizu...

Nekada nije bilo ni busplusa, naravno. Čekali smo u redu u Skenderbegovoj da bismo dobili nove "povlastice", a na kioscima u Zemunu, na Zelenjaku, Trgu... kupovali smo mesečne markice i u njih upisivali brojeve povlastica.

Foto: M. Beljan

Ma kako to bilo komplikovano i mukotrpno, kladim se da bi se većina starih čitalaca vratila radije na ovakav sistem. Meni je elektronika sasvim OK, posebno što sada mogu da se dopunim i preko interneta.

Radnja knjižica takođe deluje veoma staromodno. Sa njom izgledam kao da sam izašao iz neke fabrike IMR, IMT i slično. Iako je tek nedavno ukinuta, mnoge moje kolege nikada je nisu ni vadile, jer im nije trebala. Mladi novinari obično su bili honorarci. Ja nemam nijedan pečat u njoj, koristio sam je za prijavu na Biro nezaposlenih.

Foto: M. Beljan

Papirna vozačka dozvola, ali ne ona za vozače početnike. Slika i pečat na mestu kategorije vozača nekada su bili dovoljni da dokažu da je onaj za volanom zaista i položio test vožnje. Dugo je trajala zamena ovih dokumenata za nove, ali već je prošlo dovoljno vremena da se kaže da mlade generacije ovo čudo nikada nisu videle.

(M. Beljan - m.beljan@telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Ana

    16. decembar 2018 | 21:59

    Pa bar imate cega da se sjecate,vi sto ste sluzili vojsku.nekad je bilo,ako te ne prime znacili da nisi u redu.i kakav god odes u vojsku,svako se vratijo normalniji,ozbiljniji,muzevniji itd.. A sta danas svaki drugi muskarac ,nije muskarac.nemaju nikakvu vrednost! Zao mi sto se narod ne angazuje,da ponovo budu radne akcije.da se ocisti zemlja,da se uradi nesto pametno,i da se spase ulice ovi mamini djecaci i djevojcice.probudite se ljudi,zatrovani smo u svakom smislu.sto se danas desava nekom drugom,sutra moze nama.

  • Sasa

    16. decembar 2018 | 19:18

    A zamisli jos da si služio vojni rok u Zagrebu i da ti pasoš nije ni trebao do granice sa IT. Praistorija

  • Johan

    16. decembar 2018 | 18:58

    Mogao sam da shvatim kad su mi rekli skini gaćice i svuci kožuricu al kad mi se onaj otpozadi zagledao dok sam bio sagnut ni danas danju mi nije jasno šta je video i o čemu je razmišljao.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA