Najmlađi pacijent kojem smo presadili jetru je devojka (20), posle 2 godine je student na fakultetu

Dr Oluić kaže da je jednogodišnje preživljavanje pacijenata sa novom jetrom u UC 94%, a u literaturi do 88%

  • 1
Branislav Oluić, transplantacioni hirurg, intervju Ilustracija: Nikola Jovanović Foto: Privatna arhiva

Trenutno u Srbiji na transplantaciju jetre čeka 60 pacijenata, a taman toliko je ovaj organ dobilo od 2013. godine na ovamo u Urgentnom centru Kliničkog centra Srbije. Poslednji put, prema rečima ass dr Branislava Oluića, transplantacionog hirurga ove ustanove, jetra je u UC presađena u januaru ove godine, a onda je ovaj hirurški zahvat zaustavila korona... 

Iako sa žarom prati svaku novu godinu pacijenata sa novom jetrom, za Oluića su najveći heroji porodice koje se odluče da ovaj organ doniraju u najtežim trenucima svog života... Taj momenat, i prvo strah a zatim i sjaj u očima bolesnika kojima se saopštava da će baš oni dobiti novi organ, za njega su nemerljivi...

Da bismo na ovom polju bili bolji, stalno se usavršava, i kaže da je jedina formula za uspeh srpske medicine  da pratimo svetske trendove i da se kadrovi obučavaju u svetskim centrima.

  • Koliko je jetri transplantirano do sada u Ugentnom centru?

- Transplantacioni program se nakon dugogodišnjeg zatišja, ponovo aktivirano 2013. godine u Urgentnom centru KCS. U proteklih 7 godina transplantirano je 57 pacijenata. Posebno mi je važno da istaknem da je jednogodišnje preživljavanje u našem centru 94 odsto, što predstavlja veliki uspeh naše transplatacione medicine, s obzirom na to da se ti procenti kreću između 84 i 88 odsto u  svetskoj literaturi.

  • Koja zdravstvena stanja zahtevaju transplantaciju jetre, i koliko su ona opasna? Koliko ljude transplantacija jetre deli od smrti?

- Transplantacija jetre je indikovana za bolesnike od nula do 65 godina starosti, koji boluju od uznapredovale ciroze jetre nastale zbog primarne holestatske i vaskularne bolesti, akutnog zatajenja jetre zbog virusnog i toksičnog oštećenja, zatim kod urođenih poremećaja metabolizma, tumora jetre, masivne traume tkiva jetre, kao i usled odbacivanja transplantirane jetre. Imajući u vidu da otkazivanje rada jetre dovodi do neminovnog smrtnog ishoda, svi bolesnici koji čekaju na transplaticiju su u velikom riziku. Inače, transplatacija je metod lečenja kod svih pacijenata kojima je ona jedini vid izlečenja, bez obzira na pol ili starosnu dob.

  • Da li je zabluda da je nova jetra neophodna osobama koji su odani alkoholu?

- Kod određenog broja ljudi, koji dugotrajno konzumiraju alkohol, dolazi do toksičnog oštećenja jetre. Tako dolazi do ciroze jetre i gubitka svoje funkcije, zbog čega je  neophodno transplantacija. Takođe, kod nekih osoba i male količine alkohola duži vremenski period mogu da izazovu cirozu, tako da je sve to na individualnom nivou.

  • Koliko je imao najmlađi pacijent kojem ste transplantirali jetru? Zbog čega mu je bio potreban ovaj organ?

- Najmlađi pacijent je bila dvadesetogodišnja devojka, kojoj je kao bebi, usled urođene anomalije žučnih vodova, na Institutu za majku i dete "Dr Vukan Čupić" urađena Kasai operacija (kod ove operacije, oštećeni žučni kanal van jetre se odstranjuje, i zamenjuje novim drenažnim sistemom, napravljenim od delića tankog creva). U tom trenutku to je bila jedina opcija da bi preživela, ali ne i konačna. Tokom godina došlo je do ciroze i insuficijencije jetre što je dovelo do transplantacije, kao jedinog trajnog rešenja za tu mladu devojku. Ona se vrlo brzo oporavila od operacije, i sada nakon 2 godine, njena nova jetra normalno funkcionise a ona je sada student druge godine fakulteta i vratila se svakodnevnim aktivnostima.

  • Koliko pacijenata u Srbiju čeka na novu jetru?

- Trenutno u Srbiji oko 60 pacijenata čeka novu jetru. A da li će je dobiti zavisi od doniranja organa. Moram da naglasim da su za mene najveći heroji porodice donora. Uvek me iznova dirnu porodice koje se hrabro i nesebično odluče na ovako human i čovekoljubni čin u, za njih, najtežem trenutku.

  • Koji svi parametri moraju da se podudare da bi pacijent dobio novu jetru?

- Pacijenti koji se pripremaju za transplataciju jetre prolaze rigorozne preglede nakon kojih konzilijum lekara, koji se sastoji od transplatacionog hirurga, hepatologa i anesteziologa stavlja pacijenta na listu za transplataciju pod uslovom da su se stekli svi uslovi za to. Naime, prilikom odabira pacijenata mi se služimo kriterijumima koji se koriste u Eurotansplantu i u drugim velikim transplantacionim sistemima u Evropi i Americi. Kandidat koji je najugroženiji, dobiće novu jetru. 

  • Kako izgleda taj momenat kada pacijentima saopštite da će baš oni biti transplantirani?

- Mi uvek na transplantaciju pozovemo tri ili više najugroženijih pacijenata. Izabere se konzilijarno najugroženiji kandidat, i njemu se transplantira organ. To je jedan apsolutno pošten i transparentan način odabira. Kad im kažemo da su ono odabrani, u početku su zbunjeni, uplašeni ali im isijava nada u očima, jer im je to jedina mogućnost za izlečenje.

  • Koliko traje sama transplantacija?

- Sam transplatacioni proces se sastoji iz eksplantacije i transplatacije. Kada transplant koordinatori dobiju pristanak od porodice donora, obaveštavaju se transplantacioni timovi za jetru, srce, bubrege, koji su dostupni 24 časa, 7 dana u nedelji. Timovi odlaze u donor bolnice gde se vrši eksplantacija organa koja u proseku traje oko 3 sata, a nakon toga sledi transplantacija, koja u zavisnosti od svakog pojedinačnog slučaja može trajati i do 5 sati.

  • Videli smo primere da pacijenti sa novom jetrom normalno žive. Jedna Dragana, kojoj ste presadili jetru 2013. godine, prošle godine je postala majka. Da li ste sa njom sve vreme u toku trudnoće bili u kontaktu? Kako je ona sad? Da li ste u kontaktu sa drugim pacijentima kojima ste presadili organ?

- Poenta transplantacije je da se transplantirani pacijenti  vrate u normalne životne tokove. Da se vrate kao izlečene i zdrave osobe svojim porodicama, da se vrate više- manje svi aktivnostima koje su imali pre same boloesti. Pre godinu dana u ovo vreme naša prva transplantirana pacijentkinja Dragana Đaković na svet je donela dečaka. Na njenom porođaju je bila Prof.  Tamara Milovanović, naš najbolji stručnjak iz oblasti hepatologije, koja ju je i vodila pre i posle transplantacije, i ja. To je bio jedan predivan u trenutak u mom životu. Tu Draganinu radost kad je rodila dečaka ne mogu opisati. Nešto veličanstveno.

- Inače, ja sam u stalnom kontaktu sa pacijentima, oni mi dolaze redovno na kontrole. Naši pacijenti su osnovali Udruženje "Zajedno za novi život", u koje aktivno radi na podizanju svesti o značaju donorstva i presađivanja organa. Oni često prave tribine po Srbiji, na kojima ja govorim o značaju darivanja i transplantaciji organa.

  • Da li presađena jetra mora posle izvesnog broja godina ponovo da se zameni ili ne?

- Posle svake transplantacije pacijente prate hirurzi, koji su ih operisali i hepatolozi. Oni gledaju kakvo je funkcionalno i morfolosko stanje jetre.U nekim slucajevima posle 15 i više godina, zbog same prirode bolesti, ukoloko je došlo do insuficijencije jetre potrebna je retransplantacija. Tada pacijent prolazi standardnu proceduru, stavlja se na listu i ponovo se transplantira.

  • Čini se da odavno nismo čuli da je neko dobio nov organ? Da li je zastoj zbog male donacije organa, zato što se o tome malo priča i koliko je korona uticala na program transplantacije? Osim članstva u Eurotransolantu, šta se još može učiniti i poveća broj transplantiranih pacijenata?

- U januaru ove godine su urađene poslednje transplantacije. Kao što znate, zbog pandemije COVID-a 19 stali smo sa transplantacijam, ne samo mi već i druge zemlje u svetu. Ministarstvo  zdravlja ulaže velike napore u podizanju donorskog sistema kod nas kroz radne vidove kampanja. Takođe, moram da pomen veliku podrsku SPC na čelu sa našim patrijarhom Irinejom, koji je podržao transplantacioni program za dobrobit svih građana Srbije.

- Članstvo u Eurotransplantu bi nam bitno pomoglo da se digne transplantaciona medicina ali i srpska medicina u celosti, jer ulaskom u taj sistem ušli bi u jednu veliku evropsku medicinsku porodicu. To bi nam značilo da naši stručnjaci mogu da se edukuju ne samo iz transplatologije, već i drugih grana medicine, što bi dovelo do podizanja kvaliteta lečenja naših građana. Moje mišljenje je da treba ulagati u ljude, jer je to nepresušni izvor, kako sada tako i za buduća pokoljenja.

Ass dr Branislav Olujić, transplantacioni hirurg Ass Branislav Oluić sa svojim timom Foto: Privatna arhiva
  • Bili ste na edukaciji kod prof. Markusa Bihlera u Hajdelbergu za tumore pankreasa. On je izumeo triangularno odstranjivanje limfnih čvorova. Radi li se to kod nas, i šta ste sve od njega naučili?

- U februaru ove godine bio sam na poziv prof. Markusa Bihlera u Univerzitetskoj klinici u Hajdelbergu. Prof. Bihler je jedno od najvećih svetskih imena iz oblasti hirurgije pankreasa. On je osmislio trinagilarnu limfadenektomiju, izuzetno zahtevanu procedure kojom se odstranjuju limfni čvorovi između gornje mezenterične arterije i Halerovog tripusa. Ova metoda je pokazala daleko duže preživljavanje  kod resekcija tumora pankreasa nego pređašnje.

- Kod prof. Bihlera sam proveo mesec dana, gde sam svaki dan bio i operisao sa njim i drugim kolegama iz Nemačke. To je bilo jedno veliko iskustvo za mene imajući u vidu ćinjenicu da radim sa najvećim svetskim hirurgom današnjice iz ove oblasti. Po dolasku sa edukacije počeo sam da primenjujem ovu metodu koju sam naučio. Jedina formula za uspeh srpske medicine je da pratimo svetske trendove i da se kadrovi obučavaju u svetskim centrima, jer ćemo na taj način imati bolje rezultate u lečenju naših građana.

Bili ste i u Sloveniji, Hrvatskoj... Koliko se njihov program transplantacije razlikuje od našeg? Imaju li njihovi građani svest o donaciji organa?

- Obe ove zemlje su članice Eurotransplanta, tako da moraju da ispunjavaju kriterijume ove organizacije, a samim tim njihovi transplantacioni sistemi su slični. Srbija je krenula u pristupne pregovore sa Eurotransplamtom, tako da i mi polako implatiramo te kriterijume, pa je i naš transplantacioni sistem strukturalno sličan njihovom. Donorski sistem u ovim zemljama je razvijen,  a država kroz medije i na druge načine stalno podstiče taj program... Moram vam reći podatak da je Hrvatska imala 35 donora na million stanovnika 2015. godine, i bili su u samom vrhu lestvice doniranja organa u Evropi.

Video: U Srbiji su prvi put transpalntovali testise davne 1926.

(Lj. Račić - lj.racic@telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • RS

    12. jul 2020 | 16:13

    Dr. Olujić mi je operisao 2015 godine kamen u žuči u Urgentnom centru. Vrhunski stručnjak i dobar čovek. Pozdrav od Legende iz Zvornika :)

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA