Rada i Jovo ceo život stavili na "tamić" i napustili dom sa bebom: Posle 20 godina ostvarili su san

- Kad god odemo tamo, jedva čekamo da se vratimo kući, u Dragačevo. Ovde je sada sve što smo sa svojih deset prstiju stekli. Svi su nas lepo prihvatili i sklopili smo prijateljstva za ceo život - kaže Radojka

Komentari

  • Snezana

    4. avgust 2020 | 19:32

    Imam neki gorak osecaj kad se setim tih prokletih godina I divim se ljudima koji su izasli kao pobednici.Neka su zivi I zdravi ali moraju svi da znaju da smo I mi u Srbiji ziveli jako lose.

  • Vu

    4. avgust 2020 | 17:28

    Ja sam došao kao srednjoškolac. Tadašnja Srbija mogu vam reći nije me prihvatila. Na državljanstvo sam čekao više od četri godine. Danas neki "zaslužni igrači sa loptom" ko zna odakle dobijaju Srpsko državljanstvo za tri dana. Meni su uslovljavali zaposlenje državljanstvom. Nikad od Srbije nisam dobio ništa. Ni jedan dinar vrednosti u bilo čemu. Danas belosvetske protuve koje nazivamo migrantima dobijaju deset eura dnevno. Ne žalim se ja na bilo šta, izgradio sam ja život bez ičije pomoći, ali samo navodim kome je Srbija majka, a kome maćeha.

    • 4. avgust 2020 | 17:52

      Ana

      @Vu

      Svacija prica je drugacija. Kad smo dosli ovde, ni u Srbiji nisu cvetale ruze. Svako se borio kako je znao. Ja sam imala 12 god i danas nemam nikakvu emociju prema rodnom gradu, vec Srbiju smatram svojom zemljom.

  • Nedo

    4. avgust 2020 | 17:17

    Burazeru Jovo da ste mi živi i zdravi. Čitam tekst o vama daleko od rodnog praga sa pomiješanim emocijama. Pozdrav od Goge i Nede! PREDAJA NIJE OPCIJA!

  • Gordana B.

    4. avgust 2020 | 17:12

    Pozdrav za komsije!

  • Biba

    4. avgust 2020 | 17:03

    Suprug i ja ceo život stavili u po dve kese i tako izašli konvojem iz Sarajeva.

  • lune

    4. avgust 2020 | 14:53

    Neka vas bog cuva i sreca prati ne ponovilo se

  • Ana

    4. avgust 2020 | 14:03

    Zdravo bili....

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA