Zašto vozači i dalje loše reaguju kad vide ženu za volanom? One zato biraju da pešače i koriste javni prevoz
*U Srbiji ima svega 35% žena koje aktivno voze *Najviše koriste javni prevoz, idu peške ili se oslanjaju na muškarce vozače * Važno je planirati saobraćajnu infrastrukturu uzimajući u obzir rodnu perspektivu
Žene zauzimaju sve više pozicija u različitim oblasitima i sektorima koji su tradicionalno smatrani "muškim". Dok kroz svoju emancipaciju pokušavaju da razbiju stereotipe i pokažu da ne postoje "muški" poslovi, te da su podjednako sposobne da se bave bilo čim, čini se da u društvu i dalje vladaju porblematični narativi i predstave poput "žene za volanom".
Iako je sve više žena koje su aktivni vozači i poseduju lično vozilo, procenat takvih je i dalje mali u odnosu na muškarce. Čak 71% odraslih muškaraca nasuprot 35% odraslih žena poseduje vozačku dozvolu "B" kategorije, a takođe postoje razlike i u procentu muškaraca i žena koji poseduju automobile, pokazala je studija "Rodna ravnopravnost u saobraćaju u Srbiji" Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture.
Naša sagovirnica Ljubinka relativno je mlad vozač, tvrdi da joj vožnja "ide od ruke", a da za samopouzdanje na putu može da zahvali i suprugu koji joj je u ovome dao podršku.
- On me je u početku, što bismo mi Srbi rekli, driblao za svaku moju grešku u saobraćaju i samo zahvaljujući njemu sam savladala strah koji je prirodno da postoji na početku, a pogotovo što redovno vozim dete. Još dok nisam postala vozač, bilo mi je krivo kad čujem i od njega, i od svakog drugog muškog kad kaže: "Žena, znao sam!", iliti, "ko joj dade volan, eto, tako se pravi gužva u saobraćaju, vozi to ženo" - priča naša sagovornica i smeje se:
- Danas mi je sve to malo smešno. Zašto? Naučila sam vremenom da se ne obazirem na te komentare. U suprotnom bih se nervirala i pravila greške za volanom. Vozač sam koji poštuje ama baš sva pravila. Od toga da pre vožnje proverim gume, do toga da su mi uvek upaljena svetla, vezan pojas, i da poštujem propise. Pa, makar mi svirali na auto-putu ako je dozvoljeno 80 kilometara na sat, a svi ostali osim mene voze preko 100 kilometara. Ili, kad mi sviraju na semaforu, ne krećem na žuto, jer setimo se: ono znači "spremi se", a ne kreni. Ja krećem na zeleno - kaže ona.
Kako za Telegraf.rs objašnjava instruktor vožnje u jednoj privatnoj auto-školi, koji je želeo da ostane anoniman, u poslednje dve godine porastao je broj žena koje se upisuju na časove.
- Ovim poslom se bavim skoro 40 godina, uvek je bilo žena kandidatkinja, ali u poslednjih godinu ili dve znatno više nego ranije. Treba napomenuti da nije reč samo o devojkama, već dolaze i starije žene. Nedavno sam imao kandidatkinju koja je počela obuku sa svojih 60 godina. Bude i situacija da dolaze majka i ćerka zajedno da uče vožnju - kaže on.
Potvrđuje da u društvu vladaju pogrešne predstave o ženama koje voze.
- Mislim da zaista vožnja nema veze sa polom i da je sve stvar nečije lične volje, upornosti i sposobnosti. Ali, ako ćemo baš da pravimo podelu između muškaraca i žena vozača, moje iskustvo pokazuje da su žene uglavnom mnogo pažljivije, posebno kada je u pitanju poštovanje pravila saobraćaja. Retko kad će prekoračiti brzinu i ne obratiti pažnju na sve važne elemente - objašnjava instruktor i dodaje:
- Zanimljivo je da, kada sam obučavao vozače "C" kategorije, u nekom momentu je bilo skoro pola kandidatkinja i sve su se pokazale bolje od svojih muških kolega. Takođe, kada idemo na seminare za instruktore, viđam sve više žena. Sada je kod nas u firmu došla nova koleginica na obuku za instruktora, što ranije nije bio slučaj - napominje naš sagovornik.
Stereotipi koji produbljuju nejednakosti
Narativ po kome su žene znatno lošije u vožnji od muškaraca dovodi do toga da su obeshrabrene od učešća u saobraćaju i ne osećaju se kao ravnopravne učesnice u ovom segmentu života, potvrđuju za Telegraf.rs iz Koordinacionog tela za rodnu ravnopravnost.
- Ako nekome otežamo ili onemogućimo pristup saobraćaju i prevozu, na taj način im znatno ograničavamo kvalitet života, slobodu kretanja i pristup mestima i resursima koji su važni za svakodnevni život. Zbog činjenice da žene ređe imaju vozačku dozvolu i ređe poseduju vozilo, one se najčešće oslanjaju na to da ih drugi prevoze, što dovodi do manjka samostalnosti kod mnogih žena i ograničenog kretanja. Mobilnost žena je naročito ograničena u gradovima koji nemaju dovoljno razvijen javni prevoz, što znatno utiče na njihov kvalitet života - objašanjavaju oni.
Kako dalje navode, slobodno kretanje je preduslov za učešće svih građana i građanki u ekonomskom životu zemlje, za interakciju sa drugima, za ostvarivanje svih usluga na koje imaju prava. Stoga, neravnopravnost žena i muškaraca u saobraćaju može da produbi ostale nejednakosti i na taj način da žene dodatno marginalizuje i izopšti iz svih društvenih i ekonomskih tokova.
Reč je samo o jednom stereotipu koji "vuče korene" iz toga da postoje "muški" i "ženski" poslovi.
- Različita istraživanja pokazuju da su žene pažljivije i savesnije u vožnji, da više obraćaju pažnju na sredstva signalizacije i bezbednost u saobraćaju, te da u manjem procentu uzrokuju saobraćajne nezgode i čine manje saobraćajnih prekršaja. I pored ovih podataka, žene se percipiraju kao nepouzdani vozači, a činjenica da ih mnogo ređe viđamo u ulozi vozača vozila javnog prevoza i taksija doprinosi tome da se oblast saobraćaja posmatra kao isključivo "muška".
Najčešće pešače, voze se javnim prevozom, malo ih i među taksistima
Muškarci u proseku imaju veće prihode, kontrolišu porodične finansijske resurse i imaju više imovine na svom imenu nego žene, a time češće poseduju automobil odnosno motocikl, kao i vizačku dozvolu nego žene, podećaju iz Koordinacionog tela za rodnu ravnopravnost.
- Ovo dovodi do toga da se stvara rodna neravnopravnost u mobilnosti usled koje žene mnogo više zavise od javnog prevoza, što se naročito odražava na žene koje žive u gradovima koji nemaju dovoljno razvijenu mrežu javnog prevoza. Zbog činjenice da žene ređe poseduju vozačku dozvolu i ređe su vlasnice automobila, one se češće oslanjaju na javni prevoz i na pešačenje.
U samom sektoru saobraćaja, situacije je slična.
- U sektoru saobraćaja pretežno rade muškarci, koji čine 80% svih zaposlenih u ovom sektoru, naspram 20% žena. Ove brojke pokazuju da su žene daleko manje zastupljene u ovom sektoru u Srbiji, ali situacija u Evropskoj uniji je vrlo slična - prema podacima iz 2018.godine, muškarci čine 78% zaposlenih u sektoru saobraćaja, u poređenju sa 22% žena. Dakle, postoji jasna rodna segregacija prema zanimanju, jer su žene koje rade u sektoru saobraćaja uglavnom zaposlene kao administrativne službenice i stručnjakinje, dok su muškarci pretežno radnici i vozači. Pored toga, većina žena koje su zaposlene u sektoru saobraćaja radi u preduzećima u državnom vlasništvu, dok većina muškaraca radi u privatnim preduzećima. U pružanju usluga taksi prevoza je takođe vidljiva rodna neravnoteža - samo 0,4% beogradskih taksista su žene, a u Gradskom saobraćajnom preduzeću Beogradu samo 3% od ukupnog broja vozača su žene - navedeno je.
Infrastruktura u skladu sa rodnom perspektivom
- Kako bismo radili na kreiranju rodno odgovornih politika u oblasti saobraćaja, važno je da pre svega ustanovimo koji su glavni razlozi zašto žene ređe poseduju vozačku dozvolu, pa tek onda možemo adekvatno raditi na podsticanju učešća žena u saobraćaju - poručuju iz Koordinacionog tela za rodnu ravnopravnost.
Ono što je važno, jeste podsticanje aktivnog učešća žena u planiranju saobraćajne mreže i kreiranju politika u oblasti saobraćaja u Srbiji, kako bismo bili sigurni da su specifične potrebe i iskustva žena uzeti u obzir.
- Jedan od najznačajnijih alata koji se koristi za sve intervencije u pogledu politika usmerenih ka rodnim razlikama je primena rodno odgovornog budžetiranja u sektoru saobraćaja, kako bi se radilo na otklanjanju postojećih rodnih nejednakosti i planirala raspodela budžeta tako da je usmeren na sve korisnike i korisnice.
Važno je i obratiti pažnju na elemente kao što su parkinzi u blizini mesta koje žene najčešće posećuju, ali i planiranje saobraćajne infrastrukture.
- Tebalo bi raditi i na planiranju javnog prevoza u skladu sa rodno specifičnim potrebama žena i muškaraca, kako bi se bolje zadovoljile potrebe žena u ovoj oblasti. Kako bismo ohrabrili žene da više voze automobile, trebalo bi raditi na obezbeđivanju odgovarajućeg broja mesta za parkiranje u blizini vrtića, škola, pijaca i drugih objekata koje žene najčešće posećuju. Čak 17% najtežih slučajeva nepartnerskog nasilja se dešava na ulici, 2% u javnom prevozu, a 2% u automobilima, što dovodi do sveopšteg osećaja smanjene bezbednosti i sigurnosti žena u saobraćaju, te je izuzetno važno da radimo na suzbijanju rodno zasnovanog nasilja u saobraćaju tako što ćemo planirati saobraćajnu infrastrukturu uzimajući u obzir rodnu perspektivu i promovisati nultu toleranciju prema nasilju, naročito u javnom prostoru - dodaju.
Video: Borjanova gospođa od muža dobila zverinu od 75 hiljada evra
(Telegraf.rs)
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Pod hitno!!!
Zakonom zabranit voznju zenama.😀
Podelite komentar
Jo
Nema gorih vozača od muških početnika. Položili pa misle da znaju sve, nepromišljeni totalno, uleću u rizične situacije, glume silu. Vozačka dozvola je samo poznavanje propisa i upravljanje komandama. Veština vožnje se stiče iskustvom, podjednako kod oba pola. Muškarci češće voze pa važe za bolje vozače, a žene su definitivno opreznije. Ne znači ni što neko ima 5,15 ili 25 godina vozačku dozvolu ako je vozio po potrebi. Vožnju treba i voleti i razmišljati o koracima u napred, i pratiti vozila i ispred i iza sebe, pa čak i suprotan smer. Gomila udesa se mogla izbeći praćenjem situacije. Ne može se čačkati telefon i voziti, pa čak ni ako imate milione kilometara iza sebe. Svaka vožnja je za sebe.
Podelite komentar
Nikola
Uz dužno poštovanje , kada vidim ženu ili Pančevca ispred, ili pretičem ako imam mogućnosti ili stanem uz put dok ne odmaknu.
Podelite komentar