Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:
- Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
- Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
- Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
- Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
- Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
- Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
- NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
<% message.text %>
Kragujevčanka
Odavno nisam pročitala više netačnih informacija nego u ovom tekstu. Odrasla sam pored Bubanjskog jezera i igrala se tamo još davnih 60-tih godina, što znači da je postojalo mnogo pre 70-tih godina. Jezero je močvarnog porekla. Po površini je mnogo manje od 3,5 ha, možda oko 1 ha. Plaža ne postoji, jer je čitava obala obrasla trskom i prepuna je mulja. Nikada se niko tu nije kupao, jer je to močvara. Upitan je i oblik srca. Ipak, okolina je prepuna hladovine leti, ima dosta klupa i prijatno je, ako zanemarimo rojeve komaraca.