Mijailo kroz kuću ulazi kroz prozor: Krova nema, skroman je, ranjen '93. i svaki dan mu je BORBA
Mijailo iz sela Skadar u Osečini živi u kući koja jedva da stoji na temeljima. On nosi posledice ranjavanja, ali se bori svakoga dana iznova. Bez struje, čak i bez krova, njegov život je i dalje borba.
Mijailo je inače rodom iz Bratunca, ranjen je 1993. godine u kuk i posledice i dalje oseća. U Bratunac ne može jer mu je tamo, kako kaže, sve spaljeno.
Nakon konstatacije novinara da je kuća u kojoj danas živi u veoma lošem stanju, upitan je da li prokišnjava, a Mijailo je odabrao skromnost rekavši: "Pa malo, vidiš". Dobio je komentar da se malo čini kao "malo više", a on je štapom pokazao ka jednoj "krpljenoj" daljoj prostoriji i kazao: "Pa tamo u onoj sobi ne prokišnjava".
Da li je novinar prihvatio skromnost vremešnog čoveka ili je video nešto drugačije, prošlo je bez komentara, ali ono što je moglo da se vidi jeste zdanje koje dobrim delom ni krov nema. Mijailo je vidno pokušao naizgled šatorskim krilima da spreči veću havariju, ali deluje kao da je ona ipak bila brža.
Možda situaciju najbolje sumira opis potresnog snimka u kom je prikazan njegov život: "Upoznajte Mijaila, iz sela Skadar, opština Osečina. Ranjenog daleke '93. puščanim zrnom, a danas, možda sa još više bola, ranjenog tihim hicem zaborava. Danas Mijailo vodi jednu drugačiju bitku, živi u kući koja je na ivici rušenja, zidovi napukli, krov prokšnjava, a vrata više i ne postoje.U svoj dom ulazi kroz prozor, kao da ni sopstvena kuća više ne zna kako da ga primi".
Mijailo nema ni struje, delovi kuće su obrušeni potpuno, a živi od invalidske penzije i "malo šume što da nekome da iseče".
Upitan šta mu je sada najpotrebnije, kaže da je to krov nad glavom, a kao da cela situacija nije dovoljno potresna, pitali su ga i da li ima da jede svakoga dana i njegov odgovor je poražavajući: "Kad imam, imam, kad nemam ja ćutim".
Pokazao je i sobu u kojoj spava. Prozor je razvaljen, zidovi garavi, ali jedini način da se Mijailo ugreje jeste da loži i to da loži dosta. Samo par koraka dalje kući fali i pod. Urušio se i on.
Na pitanje da li ga je strah da će se ono što je ostalo od zdanja obrušiti na njega, potvrđuje da ne samo što ga je strah da zaspi, već i kako će da "osvane".
Skroman je Mijailo bio i kada je trebao da pošalje poruku ljudima koji će pogledati snimak. Kazao je da bi mu bila želja da ima malo krova nad glavom: "Sobu jednu makar, ništa više".
"Njegova priča je priča o čoveku koji je dao mnogo, a dobio premalo. Možda ne možemo promeniti njegovu prošlost, ali možemo uticati na njegovu budućnost i otplatiti bar deo duga kojim nas je on zadužio. Gle, proleće se budi. Hoćemo li i mi?" poručeno je na kraju potresnog snimka o Mihailu.
(Telegraf.rs)
Video: Mali Viktor Mitić, heklač
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Valjevac
Pitam se sta celnici opstine Osecina preuzimaju o svemu ovome, posto je ovo vec drugi slucaj nakon decaka Slavka u toj opstini i u tom istom Selu (Skadar), a ko zna kolko jos ovakvih slucajeva na zalost imamo u toj opstini za za koje se ne zna dok ih neko ne snimi i ne objavi na drustvene mreze. Sta rade centri i ostale institucije na tom podrucju, da li je za njih sve ovo sto gledamo u tom selu normalno?
Podelite komentar
Car
Pogledajte, pitajte , procitajte kako se Hrvati odnose prema borcima svojim koji su bili u ratu. Svi debele penzije dobili i to pre vremena mnogi,gledaju ih ko bogove .
Podelite komentar