Džavit je dokaz da se svet oseća i vidi i bez očiju! Njegovo srce pravi ritam zbog kojeg je Srbija zaigrala
Postoje ljudi koji svet gledaju očima. I postoje oni koji ga osećaju - ritmom, dodirom, glasovima i ljubavlju. Džavit Krujezi iz Požarevca pripada ovim drugima. Njegov život ne meri se slikama, već zvucima, a svaki zvuk za njega je priča.
Tarabuk voli da svira otkad zna za sebe. Kako kaže, ruke mu nikada nisu bile mirne. Još kao dečak, pre nego što je imao instrument, stvarao je muziku gde god je mogao. Stolovi, vrata, školske klupe - sve je postajalo bubanj.
- Gde god se nešto čuje i proizvodi neki zvuk, ja tu obavezno lupam i pratim ritam - priseća se.
Prvi tarabuk nije imao. Pozajmljivao ga je od drugih još od osme godine. Tek mnogo kasnije, kada je uspeo da skupi novac, kupio je svoj prvi instrument.
Školovanje je nastavio u školi za učenike oštećenog vida u Zemunu, gde je završio osnovnu i srednju školu. Upravo tamo muzika je dobila ozbiljniju formu. Bio je deo tima, deo energije, deo zvuka koji spaja ljude bez obzira na sve razlike.
Vid je izgubio sa 15 godina. Od tada, svet oko njega više nije bio isti. Ali ritam je ostao. I možda baš tada postao još jači. Muzika mu nije bila samo hobi - postala je način komunikacije, način da kaže ono što ne mora da se vidi, ali može da se oseti.
Danas je Džavit porodičan čovek. Otac dva sina, jednog od 18 i drugog od 13 godina. Oni su, kaže, njegova najveća podrška i njegova snaga. Upravo su ga oni nagovorili da počne da snima za TikTok. Pre samo mesec dana, sasvim spontano, bez plana i očekivanja.
Nije verovao da će ljudi reagovati. Još manje da će ga pratiti toliki broj gledalaca.
- Nisam bio spreman na toliki broj pregleda i pratilaca, niti da ljudima sve to bude zanimljivo - kaže za 017_dn.
Njegovi snimci nastaju bez pripreme. Nema ponavljanja. Počne da svira iz prve - kako izađe, tako ostane. Greške ne ispravlja. One su deo života, baš kao i muzika.
Dok prsti udaraju o tarabuk, prostor se puni zvukom. A u tom zvuku, on vidi više nego što mnogi vide očima. Tu su uspomene, borba, ljubav, podrška sinova i život koji ide dalje.
Njegov ritam nije samo muzika. To je dokaz da se smisao života može pronaći i kada se svet zamrači - ako srce nastavi da svira!
(Telegraf.rs/017_dn)
Video: Kilometarska kolona od Gazele do kraja Bubanj Potoka
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.