Stranci nisu žalili novac da dobiju dete iz naše zemlje, jer su imala dobar "kvalitet": Slučaj krađe beba širom sveta, među njima je i SFRJ (FOTO) (VIDEO)

Priča o "nestalim" bebama može da se pronađe na svakom kontinentu. Na hiljade i hiljade roditelja ostalo je bez svoje dece širom sveta

  • 2

Često smo imali priliku da kroz medije čujemo dosta o slučajevima nestalih beba, kako kod nas, tako i u ostatku sveta. Ovaj globalni problem koji je bio itekako zastupljen tokom prethodnih decenija i dalje nije rešen, a mnogi roditelji i dalje tragaju za svojom decom. U većini ovih slučajeva su bile umešane kako država, tako i crkva, a sistem je bio tako dobro organizovan da mnogi i dan danas ne  mogu da uđu u trag svojim najmilijima.

Najpoznatiji slučajevi organizovene krađe beba su bili u SFRJ, u Španiji za vreme vladavine Fransiska Franka, u Argentini za vreme vojne hunte, ali i u Irskoj, gde je kalolička crkva masovno odvajala decu od majki, za koje su smatrali da iz nekog razloga nisu pogodne da odgajaju svoju decu.

Savet Evrope o nestalim bebama: Srbija da nađe način da roditeljima obezbedi obeštećenje

ŠPANIJA

Ovaj slučaj je ponovo ugledao svetlost dana u Španiji kada je prošle nedelje počelo suđenje jednom ginekologu, koji je optužen da je 1969. godine ukrao tek rođenu bebu i dao je drugoj ženi, a on je prva osoba kojoj se sudi u vezi sa skandalom "ukradenih beba".

Ispred sudnice protestovali su aktivisti, koji su nosili žute majce s natpisom "Pravda", zahtevajući ponovno pokretanje istrage na hiljadu sličnih slučajeva za vreme diktature Fransiska Franka i posle njegove smrti.

Takvi slučajevi dešavali su se i posle španskog građanskog rata 1936-1939. godine.

Oni tvrde da su zvaničnici uzimali bebe od "nepodobnih majki" i davali ih porodicama povezanih sa Frankovim režimom, navodi Rojters.

Sudi se doktoru Edvardu Veli koji je optužen za falsifikovanje dokumenata i otmicu deteta mlađeg od sedam godina. Vela (85), koji je radio u bolnici "San Ramon" u Madridu, odbacuje optužbe.

Ginekologa je tužila Ines Madrigal (49), tvrdeći da je falsifikovao njenu krštenicu iz 1969. godine da bi ženu koja je usvojila prikazao kao njenu biološku majku.

Bivši španski sudija Baltasar Garson zabeležio je slučajeve oko 30.000 španske dece, ukradene odmah po rođenju za vreme Frankove vladavine.

Aktivisti tvrde da na stotine sličnih slučajeva nikada nije došlo do suda zbog nedostatka dokaza ili zastarelosti.

Tokom dugog niza godina se radilo na rasvetljavanju ovog slučaja, pa se pretpostavlja da ima oko 300.000 otete dece. Kidnapovana deca u postala žrtve trgovine ljudima ili su ilegalno usvajana.

Tadašnji Frankov režim je svoju ideologiju zasnivao na rasističkim komponentama. Tadašnja vlast se divila nacističkom režimu i verovali su da se rasna inferiornost može ispraviti u ranom dobu.

Tako su oduzimali decu majkama koje su podržavale "crvene" kako bi izbegli njihovu kontaminaciju i degeneraciju. Roditeljima je rečeno da su im deca umrla, a pošto je bolnica vodila računa o sahranjivanju, roditelji nikada nisu videli tela svoje dece.

Crkva je imala veliku ulogu u ovom rasnom čišćenju. Većinu dece su usvojili parovi bliski Frankovom režimu koji su hteli da imaju potomke. Kidnapovanje dece je na kraju postala državna politika. Roditelji otete dece su ubijani i zatvarani.

Tokom Španskog građanskog rata, mnogi roditelji su poslali svoju decu u inostranstvo - u Veliku Britaniju, Francusku i Rusiju - iz razloga zabrinutosti zbog Frankove pobede.

On je posle rata izdao naređenja da se deca vrate u Španiju sa ili bez roditeljskog odobrenja. Oni su imali poseban interes za decu koja su poslatu u SSSR.

Grupe žrtava su izjavile da je ovaj posao postao veoma razvijen i da su se krađe beba nastavile i tokom osamdesetih godina.

Godine 2011. čak 261 porodica čija su deca ukradena tokom ovog mračnog perioda.

IRSKA

Slični događaji su se dešavali i u Irskoj, tokom proteklih 100 godina. Procenjuje se da je više od 15.000 dece ilegalno usvojeno. Do ovih brojki je došla britanska humanitarna dečija organizacija Barnardo.

- Ovo je zločin nad svim ovim ljudima i njihovim majkama. Njima je rečeno da su im bebe umrle - rekao je direktor organizacije Fergus Finli.

Irske vlasti imaju potvrdu da je oko 126 slučajeva vođeno ilegalno. Ističu da je ovim ljudima potrebno da saznaju svoj pravi identitet i da oni imaju pravo na to.

Monahinje čuvaju decu u Irskoj Foto: adoptionrightsalliance.com/Brian Lockier

Alijansa za pravo na usvajanje (ARA) već dugi niz godina vodi istragu o nelegalnim praksama usvajanja.

Tokom 2017. godine, ženske grupe su pozivale da se istraže domovi koje je vodila katolička crkva i gde su bile smeštene neudate majke. U tim domovima su otkrivene masovne grobnice, gde su monahinje sahranjivale decu.

Ovi domovi su vođeni sve do 1990. godine po celoj Irskoj. Ovde su boravile devojke koje su ostale trudne izvan braka. Tamo su bile maltretirane iz razloga jer su monahinje verovale da je seks izvan braka greh.

Oko 800 dece je preminulo u jednom takvom domu na zapadu Irske. On je radio od 1925. godine do 1961. godine. U podzemnim odajama su pronađeni ostaci. DNK analizom je potvrđeno da su deca bila stara između 35 nedelja i tri godine.

Deca su odvojena od majki Foto: adoptionrightsalliance.com/Brian Lockier

ARGENTINA

Ovakve situacije su se dešavale i u Argentini, a mnogi slučajevi do danas nisu rešeni. Ukradena deca traže svoje prave roditelje i pokušavaju da ponovo izgrade svoje živote.

Pedro Sandoval je prestao da slavi Dan majki, Dan očeva, pa čak i svoj rođendan kada je otkrio istinu o svom poreklu: ljudi koji su ga odgajili nisu njegovi biološki roditelji. On je ukraden, a njegovi pravi roditelji su mučeni i kidnapovani tokom vojne diktature u Argentini 1976.-1983. godine.

Četiri decenije nakon što je vojna hunta stvorila plan da se ukradu deca političkih zatvorenika, Argentina i dalje traži istinu o 500 i više nestalih beba, koje su podigle druge porodice. Više stotina slučajeva nije ni prijavljeno.

Za ovu decu koja sada moraju da prolaze kroz ovaj proces to je i više nego bolno.

Sandoval, koji je poznat kao Alehandro Rei, nikada nije posumnjao u svoje "roditelje" tokom perioda svog odrastanja. A onda se njegov "otac" našao pod istragom i njegov život se okrenuo naglavačke.

Ovaj čovek je osetio bes i krivicu zbog svog divnog detinjstva, punog uspomena.

Njegov DNK su uporedili sa DNK jednog para koji je bio kidnapovan tokom 1977. godine. Njegova majka ga je rodila u zarobljeništvu, a onda joj je dete oduzeto.

Kada je saznao istinu, prekinuo je sve kontakte sa ljudima koji su ga odgajili, a zbližio se sa ljudima koji su bliski rođaci njegovih bioloških roditelja.

Do danas je rešeno oko 119 slučajeva krađe beba. Ali još veći broj i dalje čeka svoj epilog.

Tokom diktature, bake su redovno protestovale u Buenos Ajresu, tražeći da im se vrate voljeni. Nakon što je demokratija vraćena u Argentinu, traženo je od vlade da kraira bazu podataka o DNK i da izdvoji sredstva da se ovi slučajevi reše.

SFRJ

Ima i roditelja čije su bebe tokom perioda SFRJ nestajale iz porodilišta u Srbiji. Oni tvrde da su njihovi mališani s iseljeničkim pasošima odvedeni u Švedsku, Dansku, Norvešku, Francusku, Ameriku...

Oni se, u toj tvrdnji, oslanjaju na nespornu činjenicu da su pre toga mnoga deca iz bivše Jugoslavije legalno usvojena u inostranstvu, a u nekim slučajevima, to nije išlo preko legalnih tokova. Oni tvrde da je došlo do obmanjivanje roditelja da su im deca umrla u porodilištima, da bi onda mimo njihovog znanja bila prodata strancima.

Stranci očigledno nisu žalili novac da dobiju dete baš iz Srbije, jer smo bili poznati kao zdrava, vitalna nacija, još „neiskvarena“ visokim standardom. Ukazuju i da su, zbog manje ponude nego potražnje i dobrog „kvaliteta“, naša deca u inostranstvu bila veoma skupa.

Iako Evropski sud u Strazburu naveo je još 2014. godine da imaju zabeleženo tek 600 slučajeva nestalih beba u Srbiji. Prema podacima Udruženja roditelja nestalih beba Srbije broj ukradene dece je daleko veći - u Srbiji je u posednjih četrdeset godina ukradeno oko 10.000 dece koja su prodavana po ceni od 15.000 do 45.000 maraka (evra). Stotine miliona deviza zarađene su na ovaj način, a desetinama hiljada ljudi životi zauvek uništeni.

Ono što je prema rečima predsednika ovog udruženja dodatno tragično jeste i činjenica da su u ovaj lanac trgovine upleteni gotovo svi državni organi - od lekara preko babica i čistačica do čitavih opština, socijalnih službi i policije.

Čitavu srpsku javnost je zaprepastio slučaj jednog Danca koji je otkrio da je poreklom sa ovih prostora ali da su ga prisilno odvojili od njegove prave porodice.

- Čitav život sam znao da nešto nije u redu, da ja ne pripadam njima. U mojoj danskoj porodici svi su plavušani, takve su im i oči i kosa, a ja sam garav. A onda mi je danska majka prišla i priznala ono što su od mene godinama krili. Kupili su me za 20.000 maraka od Centra za socijalni rad i moji roditelji su zapravo Srbi - ovo su reči Andersa Olsena, koji je pre 44 godine rođen u Slankamenu kao Srđan Milinković.

Pune četiri decenije ovaj čovek koji je rođen kao Srbin, a odrastao kao Danac znao je da nešto nije u redu. Iako se dobro slagao sa svojom porodicom, "nešto" ga je vuklo na drugu stranu. Kada je napunio osamnaest godina, saznao je da je "usvojen". Istina je pak bila mnogo gora - Anders je dete koje je bilo oteto od majke i prodato imućnom bračnom paru iz Danske za 20.000 maraka.

Kako njegova biološka majka Sofija nije bila situirana i nije živela u zajednici s dečakovim ocem Dušanom, odlučila je da se obrati Centru za socijalni rad za pomoć. Odmah po porođaju, beba joj je oteta i prodata strancima, a kad je pokušala da se pobuni, policija joj je zapretila da će joj i prvo dete, Aleksandru Milinković, na isti način uzeti.

Ovo je samo jedna od brojnih priča koje slamaju srce, a roditeljima otetih beba do sada niko nije ponudio rešenja za njihov problem. Nudili su im novac, ali oni samo žele da saznaju kakva je sudbina njihovih beba.

Mešovita komisija koja će istraživati slučajeve nestalih beba, a koju sačinjavaju predstavnici državnih institucija i roditelja dece koji sumnjaju da su im mališani nestali iz porodilišta, četiri meseca posle osnivanja, u ponedeljak, 11. juna, počela je sa radom.

TRGOVINA DECOM U DRUGIM ZEMLJAMA

Slučajevi prodaje dece su se pojavili u Kini tokom 1953.-1954. godine. Roditelji su prodavali decu zbog gladi, nezaposlenosti...

Prema izveštaju iz 2006. godine, porodice sa niskim primanjima su prodavale svoju decu, najčešće devojčice. Kupci su bili ljudi koji su hteli decu ili više dece, koji su hteli sluge ili buduće mlade za svoje sinove.

Godine 2013. se pojavila informacija da je osnovana DNK baza 2009. godine i da je čak 2.348 dece povezano sa biološkim roditeljima.

Prema izveštaju iz 2016. godine, navodi se da prodaja dece u Maleziji traje već dugo, a deca se dovode iz zemalja poput Tajlanda i Kambodže.

Decu kupuju ljudi koji želi da postanu roditelji, a neka deca završavaju u lancu trgovine ljudima ili kao prosjaci.

Istrage oko prodaje dece su vođene u Grčkoj, Francuskoj, Italiji i Portugalu 2007. godine.

VIDEO: Hladnokrvno ubistvo vlasnika diskoteke

(Telegraf.rs/A.T.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Milan

    2. jul 2018 | 23:58

    Krađa beba iz porodilišta je posebna vrsta organizovanog kriminala. 90-ih godina je ovaj kriminal cvetao i u Srbiji. Umalo mi 94 godine nisu sakrili i prodali sina iz porodilišta u Požarevcu. Rekao sam nadležnom medicinskom osoblju da sam policajac i da se ne igraju glavama, ako nešto tako pokušaju. Ozbiljno sam im zapretio, a bio sam spreman na zločin bez presedana, pa neka ide život. Da nisam zapretio tako ozbiljno ko zna šta bi se desilo. A da se desilo bio bi horor ...

  • ĆupričaninSWE

    3. jul 2018 | 10:38

    Na kraju od svega neće biti ništa. Pisaće se i pričati o ovome do nekog otvaranja mosta, tunela i sl... Ili do izmišljenog skandala, po starom receptu. Da ne zaboravim farmu, zadrugu i dr...

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA