Devojku "prijatelji" živu spalili nakon 7 dana nezamislivog mučenja: Zveri koje su ubile Suzanu su na slobodi!

M.S.P.
M.S.P.    
Čitanje: oko 5 min.
  • 0

Suzan Kaper bila je prijateljski nastrojena šesnaestogodišnja devojka sa celim životom ispred sebe, pre nego što se svađa oko nestalog kaputa pretvorila u sedam dana jezivog smrtonosnog mučenja.

Bio je to užasan slučaj koji je šokirao Britaniju, pa čak i doveo do suza porotnike kada su se na sudu pojavili izopačeni detalji njenog mučenja i smrti.

Tinejdžerka je bila zarobljena, pretučena, ubrizgavana joj je droga i zlostavljana je u beskrajnom ciklusu užasa, a sve su to činili ljudi koji je trebalo da joj budu prijatelji, piše Mirror.

Grupa od šest saučesnika, starosti od 16 do 29 godina, bila je prema je Suzan nezamislivo okrutna u nedelju dana dugoj noćnoj mori.

Posle torture koju je prošla, ova šesnaestogodišnjakinja iz Mostona, Mančester, zatim je odvezena u šumu blizu Romilija u Stokportu gde je polivena benzinom i zapaljena. Uspela je da preživi dovoljno dugo da otkrije imena svojih napadača.

Suzanino stravično iskušenje počelo je u decembru 1992. Opisana kao "nežna devojka lako podložna uticajima", živela je sa očuhom, ali je sve više vremena provodila u kući Džin Pauel (26).

Suzan je provodila vreme čuvajući troje dece Pauelove u kući u Mostonu i prenoćila je kod nje. Tinejdžerka je, kako je tada opisano, bila usamljena devojka bez prijatelja i tražila je društvo Pauelove. Suzan je bila "ljubazna" i "pasivna", spremna da učini sve da što bi prijatelji tražili od nje.

Prljavi dom Pauelove bio je žarište za trgovinu drogom, žurke i seks. Majka se takođe sprijateljila sa Bernadet Maknili (23), koja se nedavno uselila tri kuće dalje. Maknili, koja je imala troje dece, kasnije se uselila kod Pauelove i njeno troje dece, a njih dve su delile krevet u trpezariji u prizemlju jer su spavaće sobe bile pune mališana.

Pauelova je bila razdvojena od svog muža Glina, iako su njih dvoje ostali u prijateljskim odnosima i on ih je redovno posećivao. Maknilin dečko, šesnaestogodišnji Entoni Dadson, takođe je imao seksualnu vezu sa Pauelovom, koja je bila seksualno povezana i sa Džefrijem Lijem. On je bio redovan posetilac kuće, kao i mlađi brat Pauelove, Kliford Puk.

Pauel i Maknili su često maltretirali Suzan - prema rečima njene sestre Mišel: "Nije da ih se plašila, samo je učinila sve za njih. Udovoljavala je svakom njihovom hiru."

U vreme Suzanine smrti, Maknili i Dadson su bili ljuti jer su se zarazili stidnim vašima, za koje su zaključili da su ih "dobili od Suzan, koja je redovno spavala u krevetu koji su delili". Maknili je takođe mislio da je Suzan ukrala ružičasti kaput vredan oko 50 funti.

Dana 7. decembra, Maknili i Pauel su pronašli Suzan u kući njenog očuha i namamili je u Pauelovu kuću, govoreći joj da je tamo mladić koji joj se sviđa. Glin i Dadson su je već čekali.

Čim je stigla, Suzan su zgrabili i držali dok su joj Glin i Dadson brijali glavu i obrve. Zatim ju je grupa pretukla i odvela u kupatilo gde je bila primorana da obrije sopstvene stidne dlake iz "osvete", pre nego što je preko noći zaključana u ormar.

Sledećeg dana, 8. decembra, prebačena je u Maknilijevu kuću zbog zabrinutosti da Suzanin plač uznemirava šestoro dece. Tamo je bila vezana za krevet pomoću užeta, konopca, električnog kabla, kaiševa i lanca.

Suzan je provela još šest dana i noći u zatočeništvu, sa ranama na leđima i čarapama uguranim u usta kako bi je sprečili da vrišti. Izdržala je užasnu torturu. Tinejdžerka je redovno prebijana, ubrizgavani su joj amfetamini i pekli su je cigaretama. Takođe su joj izvadili dva prednja zuba.

Nakon što je bila primorana da leži u sopstvenom urinu i fekalijama nekoliko dana, Suzan je stavljena u kadu sa koncentrovanim dezinfekcionim sredstvom i ribana čvrstom četkom dovoljnom jakom da joj skine kožu.

U ranim jutarnjim satima 14. decembra 1992. godine, Suzan je naterana da uđe u prtljažnik ukradenog belog automobila "Fijat Panda" i odvezena 24 kilometra do uske ulice na obodu Stokporta.

U automobilu su bili Maknili, Pauelovi i Dadson. Po njihovom dolasku, Suzan je gurnuta niz nasip, u žbunje, gde ju je Maknili polio benzinom. Zatim je zapaljena, a Maknili je navodno pevala "Burn baby burn! Burn baby burn!" iz pesme grupe The Trammps "Disco Inferno".

Neverovatno, ali Suzan nije umrla kako su njeni napadači nameravali - brzo i anonimno. Uspela je da se popne nazad uz nasip i da se tetura duž seoskog puta nekoliko stotina metara, gde su je radnici pronašli sa strašnim povredama i odmah podigli uzbunu.

Suzan je preživela četiri dana, dovoljno dugo da policiji kaže ko je odgovoran. Uspela je da da imena svojih šest napadača, kao i adresu Pauelove, pre nego što je pala u komu. Nakon što je pretrpela opekotine na 80% tela i otkazivanje više organa, Suzan je preminula 18. decembra 1992. godine, ne dolazeći svesti.

Njeni napadači su optuženi 23. decembra 1992. godine, a suđenje je počelo 16. novembra 1993. godine i trajalo je 22 dana. Svih šestoro su negirali ubistvo i, u svojim svedočenjima, svaki je pokušao da umanji svoju ulogu u zločinu.

Nakon suđenja, Džin Pauel (sada Gilespi), koja je u vreme ubistva imala 26 godina, Bernadet Maknili (24), Glin Pauel (29) i Entoni Dadson (16) proglašeni su krivima za ubistvo. Gilespi, Maknili i Pauel su osuđeni na doživotnu robiju sa minimalnom kaznom od 25 godina.

Dadson je dobio minimalnu kaznu od 18 godina - kasnije smanjenu na 16. Kliford Puk, Džinin brat, i Džefri Li (27) izjasnili su se krivim za nezakonito zatvaranje i dobili su kazne od 15, odnosno 12 godina.

Ubistvo se dogodilo samo dva meseca pre nego što je Džejms Bulger ubijen u Liverpulu i, uprkos izopačenom i dugotrajnom nasilju koje se desilo u tom slučaju, nije izazvalo isti nivo medijske pažnje kao zlo koje je naneto Suzan.

Svih šestoro je od tada pušteno na slobodu nakon što su odslužili minimalne kazne. Bernadet Maknili je puštena na slobodu 2015. godine, dok je Džin Pauel (kasnije Gilespi) na slobodi od 2017. godine. Entoni Dadson je oslobođen 2013, a Glin Pauel u maju 2023. Kliford Puk je pušten na slobodu 2001., a Džefri Li 2008. godine.

(Telegraf.rs)

Video: Rekonstrukcija masakra u Nešvilu: Horor je trajao 14 minuta

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA