Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
Ime je obavezno
E-mail adresa je obavezna
E-mail adresa nije ispravna
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • Luna

    05. septembar 2015 | 09:20

    Slatkis mali!

  • Biljana

    04. septembar 2015 | 13:02

    Pile malo, kako se rastuži svaki put kad ona kaže THE END. Imam šestogodišnjaka koji ne rida baš kada se završi priča iz knjige ili iz glave (smišljamo sve i svašta, trenutno nam je glavna tema krdo krava koje obožava oranžadu), ali je nesrećan kad dođe kraj. Uvek hoće još jednu priču, još jednu pesmu. Televizor ne gajimo u kući a crtaće gleda dozirano na računaru. SVA deca vole da im se priča i čita. Em vole samu priču em da su im mama i tata posvetili pažnju. Pitanje je samo na šta ih mi navikavamo.

  • S&amp;A

    04. septembar 2015 | 12:37

    Dusaa preslatka ^^ !

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA