≫ 

ZAŠTO ISTANBUL NIJE GLAVNI GRAD TURSKE? Sve što niste znali o Ankari i krvavim bitkama Anadolije (FOTO)

Bitka kod Angore, kako se Ankara pre zvala, koja se odigrala 1402, bila je najkatastrofalniji otomanski poraz, boj u kome su bili poniženi kao nikada ni pre ni posle toga. Čak je i sultan bio zarobljen! Ipak, postoji nekoliko dobrih razloga zbog čega je prestonica baš tu preseljena iz Istanbula

  • 40

Ankara je kroz dugu istoriju Anadolije uvek bila bitan grad, ali nikada nije bila bitnija nego što je sada. Uzrok ovog prvog leži u činjenici da se nalazila na bitnoj raskrsnici puteva koji su na severu Male Azije išli od istoka ka zapadu, i od severa ka jugu, a ovog drugog - pa, jednostavno je takav sticaj okolnosti bio. Takođe, oči svetske javnosti bile su uprte u Ankaru kada je, pre dva dana, došlo do pokušaja državnog udara i svrgavanja s vlasi predsednika Redžepa Tajipa Erdogana!

DRŽAVNI UDAR U TURSKOJ: Vojska preuzela kompletnu vlast, ZEMLJA U KRIZI! (FOTO) (VIDEO)

Što se Turaka tiče, prvo su je Seldžuci osvojili 1073, dve godine nakon što su predvođeni sultanom Alp Arslanom u odlučujućoj Bici kod Mancikerta odneli pobedu nad Vizantijom na čijem je čelu bio car Roman Diogen.

14. vek je bio period unutrašnjih previranja u Anadoliji, kada su Osmanlije počele da se uzdižu i da polako ali sigurno nameću svoju prevlast nad ostalim turskim vladarima na tom podneblju.

PUČ U TURSKOJ JE IZREŽIRAN: Erdoganov zakleti neprijatelj se oglasio iz Amerike

Orhan I, sin Osmana, utemeljitelja dinastije, zauzeo je Ankaru 1356. i baš kada se posle velikih uspeha na evropskom tlu činilo da su Otomani nezaustavljivi, pojavio se on - veliki Tamerlan, tada gospodar Centralne Azije i Bliskog istoka, jedan od najvećih osvajača koje je svet ikada video.

Bitka kod Angore, mugalska ilustracija nepoznatog datuma. Mugali su bili potomci Tamerlana koji su vladali Indijom. Foto: Wikimedia Commons/warfare2.likamva.in Bitka kod Angore, mugalska ilustracija nepoznatog datuma. Mugali su bili potomci Tamerlana koji su vladali Indijom. Foto: Wikimedia Commons/warfare2.likamva.in

Bitka kod Angore, kako se Ankara tada zvala, 20. jula 1402. godine, bila je najkatastrofalniji poraz u turskoj istoriji, bila je kompletno poniženje i debakl. Osmanlije su posle nje bile na kolenima, i na ivici uništenja.

Čak ni veliko herojstvo despota Stefana Lazarevića, koji se borio na strani mlade Otomanske imperije, nije moglo da promeni situaciju.

DAN POSLE PROPALOG PUČA U TURSKOJ: Narod na ulicama slavi Erdogana, sve po gradovima porazbijano! (FOTO)

Tamerlan je zarobio sultana Bajazita I i njegovu ženu, našu Oliveru Lazarević, tada najomiljeniju sultaniju; Srbi, u teškim crnim oklopima, koristeći se taktikom klina kojim su razbijali Tamerlanove redove, uspeli su ipak da spasu jednog Bajazitovog sina i imperijalnu riznicu.

Sultan Bajazit u Timurovom zatočeništvu. Timur je ostao upamćen kao jedan od najvećih vojskovođa svih vremena, ali i po svojoj brutalnosti i ljubavi prema umetnosti. Foto: Wikipedia/Stanisław Chlebowski Sultan Bajazit u Timurovom zatočeništvu. Timur je ostao upamćen kao jedan od najvećih vojskovođa svih vremena, ali i po svojoj brutalnosti i ljubavi prema umetnosti. Foto: Wikipedia/Stanisław Chlebowski

Nakon što je sultanija Olivera silovana, Bajazit se u zatočeništvu ubio zbog tog poniženja (izaslanici despota Stefana su kod Tamerlana izdejstvovali puštanje Olivere na slobodu, baš zbog srpskog herojstva u bici; veliki Tamerlan je rekao da su se Srbi "borili kao lavovi"). Bajazit je tako postao jedini otomanski sultan zarobljen u bici, odmah nakon što je njegov otac postao jedini otomanski sultan koji je ubijen bici (u Boju na Kosovu).

Evo zašto PUČ U TURSKOJ nije uspeo

Posledice su bile užasne za Osmanlije; veći deo potčinjenih begova u Anadoliji je prešao na Tamerlanovu stranu već tokom bitke, ostali su otkazali vernost posle nje, a onda je počeo i građanski rat za nasleđe među Bajazitovim sinovima, rat koji će trajati 11 godina (u istoriografiji se to naziva i Osmanski interegnum, međuvlašće).

Ali, imali su sreće, jer je Tamerlan umro tri godine kasnije nakon čega je njegovo carstvo počelo da propada. Osmanlijsko je uspelo ne samo u potpunosti da se obnovi već i da u naredna dva do tri veka nastavi da neprestano raste u sili i snazi. Samo pola veka docnije osvojili su Carigrad i zacementirali se na granici između Azije i Evrope.

Ovako je bila prvobitno bila zamišljena podela Anadolije nakon Prvog svetskog rata. Sve što je Turskoj ostavljeno je obojeno žutim. Foto: Wikimedia Commons/Str1977 Ovako je bila prvobitno bila zamišljena podela Anadolije nakon Prvog svetskog rata. Sve što je Turskoj ostavljeno je obojeno žutim. Foto: Wikimedia Commons/Str1977

Tako su i došli do toga da na kraju Prvog svetskog rata njihova imperija i dalje postoji. Međutim, zbog toga što su bili na strani Centralnih sila, saveznici su im okupirali veći deo carstva, uključujući i Anadoliju, i planirali da ga podele skroz na skroz.

Sirija, Liban, Mesopotamija, Palestina, Arabljansko poluostrvo, sve to nije bilo toliko sporno jer na tim prostorima nisu živeli Turci.

Anadolija je međutim bila potpuno druga priča, zbog čega je namera da se Mala Azija podeli između Grka, Jermena, Kurda, ali i Francuske, Britanije i Italije u okviru mandata Društva naroda, a da se Turskoj ostavi tek četvrtina poluostrva na severu sa izlazom samo na Crno more, dovela do pobune i stvaranja takozvane Vlade Velike nacionalne skupštine.

Nacionalističke trupe vlade u Ankari oslobađaju Istanbul 6. oktobra 1923. i pobedonosno ulaze u njega. Foto: Wikimedia Commons/Cumhuriyetin 75 Yılı Nacionalističke trupe vlade u Ankari oslobađaju Istanbul 6. oktobra 1923. i pobedonosno ulaze u njega. Foto: Wikimedia Commons/Cumhuriyetin 75 Yılı

Gde je ta vlada formirana? U Ankari! Zbog čega baš u tom gradu? Pa, zato što je Ankara bila u samom srcu slobodne turske teritorije! Zašto ne u Carigradu, u Konstantinopolju, današnjem Istanbulu? Zato što je Istanbul u tom trenutku bio okupiran od strane saveznika, što će i ostati sve do 23. septembra 1923. godine!

Ankarska vlada je potom pokrenula konflikt koji se u istoriji naziva Turski rat za nezavisnost a koji oni sami nazivaju Oslobodilački rat.

Turski nacionalisti su ga na zapadu vodili protiv Grka, na istoku protiv Jermena i Kurda, na jugu protiv Francuza i na prostoru oko Carigrada protiv Velike Britanije i Italije. Mahom, međutim, protiv Grka i Jermena, i Kurda.

Turci koji se opiru islamizaciji društva i zagovaraju sekularizam uvek se pozivaju na Ataturkove reforme i na njega lično. Foto: Tanjug / AP Turci koji se opiru islamizaciji društva i zagovaraju sekularizam uvek se pozivaju na Ataturkove reforme i na njega lično. Foto: Tanjug / AP

Za sve to vreme, otomanski sultan je bio u Carigradu gde je imao svoju vladu koja je sarađivala sa okupatorom.

Međutim, vlada u Ankari je iz rata izašla kao pobednik, a otomanski predstavnik se povukao iz mirovnih pregovora koji su usledili time legitimitet prepustivši nacionalistima; ti sporazumi su stvorili ovo stanje sa granicama Turske koje imamo danas.

1. novembra 1922. nacionalisti u Ankari su formalno ukinuli sultanat, nakon čega je poslednji sultan Mehmed VI - zbog toga što je sarađivao sa okupatorom - napustio zemlju ukrcan na britanski brod; 29. oktobra 1923, nekoliko meseci nakon što je potpisan konačni Lozanski mir, Velika nacionalna skupština je donela amandman na Ustav iz 1921. (koji je upravo ona i donela) i proglasila republiku, a pola godine kasnije formalno ugasila i kalifat (poslednji kalif je bio Abdulmedžid II).

Portret Kemala Ataturka napravljen telima 6.000 ljudi u Ankari. Foto: AP/Tanjug Portret Kemala Ataturka napravljen telima 6.000 ljudi u Ankari. Foto: AP/Tanjug

Da bi psihološki raskid sa otomanskim periodom bio potpun, nacionalistička prestonica Ankara izabrana je da bude i prestonica republike. Time je tom gradu odata i počast zbog uloge koji je igrao u ratu, ali u svemu ima i neke simbolike vezane sa poraz u Bici kod Angore budući da je to pre svega bio poraz Osmanlija, koje su republikanci upravo svrgli sa vlasti.

Pritom, ne zaboravite da sve zemlje imaju tendenciju da prestonicu postave što dublje u unutrašnjost i što dalje od granica, zato što se tako lakše brani, a Istanbul je posle sloma imperije bio, a i sada jeste, previše blizu neprijateljskih hrišćanskih država. Dakle, bilo je tu i strateškog promišljanja.

Uglavnom, usledile su reforme Kemal-paše Ataturka koje su u potpunosti promenile političko, pravno, kulturno, socijalno i ekonomsko stanje Turske, napravivši od nje modernu, sekularnu državu. Čak je i pismo promenjeno: do Ataturka su koristili arapsko pismo, a od njega koriste latinicu! Pozapadnjačenje je bilo potpuno! Ili, možda nije baš potpuno...

(O. Š.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • iskreno

    27. decembar 2015 | 13:50

    Niko@ Konstantinopoli pripada Grcima,tu nema sta, i crkva Hagija Sofija je najlepsa crkva hriscana u svetu,ali 'muslim brothers'gadili su sa tim minaretama.

  • Zoran Zoki

    27. decembar 2015 | 12:36

    A vi braco i sestre gledajte i dalje turske serije.

  • @cicero

    27. decembar 2015 | 13:20

    Dervisan taksir nakadenu.Siromasi,sjajno se bore.to je rekao timur gledajuci srbe u bitci.sad,da li je to pametno bilo sa nase strane,istorija je rekla svoje.nas problem je nas ponos.evo,latini nemaju problem sa tim.izdaju i prodaju svakog ako im je korist.moram da primetim da im dobro ide.bogatiji su i brojniji od nas.nas ima vise pod zemljom,nego na njoj.i gde je tu pravda,gde cast?i gde je Bog?

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA