≫ 

Ona živi bez struje i vode već 77 godina: Kaže da joj je lepo i da se ne bi menjala ni sa kim na svetu, a ovako izgleda njen život (VIDEO)

Margaret ima skoro 80 godina, jedna je od malobrojnih osoba na području Irske i Ujedinjenog Kraljevstva koje nemaju osnovne uslove za život. Starica, doduše, ne želi da ima struju i pijaću vodu

  • 14

Margaret Galager (77) skoro čitavog života živela je bez najosnovnijih životnih potrebština. Nije imala, a ni danas nema struju, vodu, grejanje... Kaže da se dobrovoljno odlučila na takav način života, da joj je lepo i da se ni sa kim ne bi menjala.

Kada je Margaret rođena 1942. godine Republici Irskoj u blizini granice sa Severnom Irskom, nije bilo neobično da porodice nemaju struju i vodu za piće.

Komšije su kasnije želele da renoviraju njenu kuću kada je zavladao trend tadašnje modernizacije i da uvedu struju i vodu, ali njena porodica je tada to propustila da učini, najpre zbog smrti Margaretine majke, a onda i zbog bolesti njenog oca. Galager je tada imala samo 10 godina.

Sada, sa svojih 77 godina starosti, ona je jedna od malobrojnih osoba na području Irske i Ujedinjenog Kraljevstva koje nemaju osnovne uslove za život. Margaret, doduše, ne želi da ima struju i pijaću vodu.

- Živim onako kako mi odgovara i ne želim to što mi se nudi. Ne zato što sam neki hipik, ni čudak, već jednostavno sam protiv onoga što je novo i moderno. Moje detinjstvo se završilo sa 10 godina. Otac mi je tada oboleo od teškog artritisa, tako da nismo tada mogli ništa da uradimo. Niti sam ja imala volju, niti on. Nismo imali ni toliko dovoljno para, tako da je uvek nešto drugo bilo preče - rekla je Galager.

Margaret je, od kada joj je otac umro 1980. godine, živela u kući sačinjenoj od slame. To je bila kuća sagrađena još u 19. veku.

KAKO IZGLEDA NJENA SVAKODNEVICA?

Život bez osnovnih namirnica predstavlja velike poteškoće. Mora najmanje 10 puta dnevno da ode preko polja do udaljenog bunara kako bi nabavila vodu. Ručak kuva i vodu zagreva na vatri koju ujutru sama zalaže od grančica i trave.

Dan joj počinje oko 5.30 časova. Tada starica uzima toplu vodu koju je prethodno zagrejala u kotlu iznad vatre koja joj služi za čaj i pranje.

Ima jednu lampu na gas koja joj uglavnom služi za ukras, pošto je gas za nju skup. Dok ima dnevne svetlost, ona nije u mraku, a kad se smrkne oko 18.30 časova, obično odlazi na spavanje.

Za Margaret su godišnja doba nešto što "gospodari svima nama". Najviše voli leto, dok joj zima najteže pada jer ribarskim štapom mora da skida sneg sa krova, kako svojim taloženjem ne bi probilo slamu i samim tim obrušilo kuću.

Uprkos tome što nema centralno grejanje i što joj je veoma hladno, ova starica tvrdi da u svemu tome vidi nešto lepo.

- Raduju me ptice kako ujutru cvrkuću i ulaze mi u kuću, imate lep pogled, mir, tišinu i čujete lagano kucanje sata. Sve su to stvari koje za mene nemaju cenu. Živim onako kako su živeli moji preci i ne želim da uništavam tragove koje su ostavili - rekla je.

LJUDI JOJ DOLAZE U POSETU

Galager kaže da oni koji je posete, nemaju nikakve stereotipe o njoj, s obzirom na to da živi život koji je sušta suprotnost njihovim.

Ipak, kada zavire u njenu sobu, mogu da uoče nekoliko njenih minđuša i crvene štiklaste cipele pored njenog kreveta koje uglavnom ne nosi.

- Ne znam nikog ko živi kao ja. Bez struje, bez vode, bez osnovnih potreba, ali nisam zainteresovana za to, niti me zanima kako drugi ljudi žive. Osoba sam koja ima svoj život, svoj identitet i ova kuća predstavlja ono što i jesam u suštini. Svako voli da dođe, da me poseti. Međutim, kada ih zamolim da ostanu malo duše, ne žele. Jedva čekaju da odu i napuste kontakt sa ovakvim načinom života - istakla je.

Međutim, Margaret se nada da će se ljudi ipak potruditi da razumeju njenu odluku koliko god ona čudna bila. Takođe ima poruku za sve mlade ljude da ne žude za nekim nedostižnim životom i da zbog toga čestu budu nesrećni.

- Treba biiti zadovoljni onim što imaju - poslala je poruku svima, što je inače i njen životni moto.

S obzirom na to da se bliži 80. godini života, gospođa Galager je svesna da neće još dugo biti sposobna za ovakav način života.

- Volim sve što sam do sada radila i način na koji sam živela. Bio je to sjajan način života, ali bojim koliko ću još dugo moći da izdržim fizički. Čak i kada bih dobila na lutriji, živela bih ovde - zaključila je margaret Galager.

VIDEO: Za njega se lepi sve, on je Biba struja iz Bosne

(Telegraf.rs/BBC)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • Ana

    27. maj 2019 | 22:51

    Svaka joj cast! Mi smo od savremenosti i od ovog bezdusnog nazovi modernog zivota,postali bolesni i fizicki ,a narocito se pobolili psihicki.pistali bezdusni,bez emocija ,srama i stida.to se kaze ,mi smo propali.da mogu da je zagrlim,rado bih to ucinila!

  • Kalamiti Džejn

    27. maj 2019 | 22:11

    Pa ovako su živeli svi po selima u generaciji moje babe. I dede. U selima, u kućama nije bilo struje već petrolejsih lampi, nije bilo vode već izvor 10 min. od kuće, donosila se u bucama. Reka, za pranje ceša i vune. Kasnije i bunar, nije bilo niti grejanja, bile su peći na drva i šporet za kuvanje i pečenje, na drva. Svi su preživeli i ostavili nas potomke, koji od toga ne možemo da pravimo "neobične priče.

  • Tes

    27. maj 2019 | 23:51

    To je lepota zivota,zivetoi kako to heces,ne robovati trendovima.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA