≫ 

KAKO JE NEMANJA GRADIO STUDENICU: Slika koju niste videli, a koja dočarava atmosferu u Raškoj krajem XII veka (FOTO)

Veliki župan Stefan Nemanja, odnosno Sveti Simeon Mirotočivi, završio je prvu fazu gradnje Studenice 1196. godine, iste one u kojoj je na Državnom saboru u Rasu predao presto svom srednjem sinu, budućem Stefanu Prvovenčanom. Danas se u njoj nalaze njegove mošti

  • 3
Veliki župan Stefan Nemanja i velika županica Ana posećuju radove na manastiru Studenica. Foto: Wikimedia Commons/Dragan Raskov Milošević/slikari.rs Veliki župan Stefan Nemanja i velika županica Ana posećuju radove na manastiru Studenica. Foto: Wikimedia Commons/Dragan Raskov Milošević/slikari.rs

Manastir Studenica — na padinama Radočela a pokraj reke Studenice po kojoj je i dobila ime — svakako spada u red naših najvažnijih verskih institucija.

Ne samo što ju je na mestu vladarskog lovišta punog zverinja krajem XII veka podigao veliki župan Stefan Nemanja, prelomna ličnost našeg srednjeg veka, nego se danas u njenoj Bogorodičinoj crkvi nalaze i mošti tog vladara koji je u svetiteljskom smislu poznat kao Sveti Simeon Mirotočivi.

Pošto je uz Svetog Savu to naš najvažniji svetac, nakon spaljivanja moštiju njegovog sina na Vračaru od strane Turaka 1594. godine, može se slobodno reći da su te mošti, iz perspektive naše pomesne pravoslavne crkve, najvažnije svetiteljske relikvije koje imamo.

Manastir Studenica . Foto: Wikipedia/Geologicharka Manastir Studenica . Foto: Wikipedia/Geologicharka

Prvobitni deo radova na izgradnji ove svetinje završen je 1196. godine, iste one u kojoj se na Državnom saboru u Rasu veliki župan Stefan Nemanja odrekao prestola u korist svog srednjeg sina Stefana Nemanje kojeg će istorija i narod zapamtiti kao kralja Stefana Prvovenčanog.

Šta više, Stefan Nemanja se i zamonašio u Studenici pre nego što je otišao u Hilandar, nakon čega je brigu o manastiru preuzeo Prvovenčani. Glavnoj crkvi (katolikonu) Nemanjin je unuk Radoslav 1245. godine dodao pripratu, a praunuk Milutin manju crkvu posvećenu Svetim Joakimu i Ani, roditeljima Deve Marije, koja je danas poznata kao Kraljeva crkva.

Bogorodičina crkva — čija je gradnja prikazana na prvoj slici, sa velikim županom Stefanom Nemanjom i suprugom mu, velikom županicom Anom, u prvom planu — jednobrodna je crkva sa kupolom na čijem se istočnom kraju nalazi trostrana apsida a na zapadnom velika priprata (ona Radoslavljeva). Predvorja su na severnoj i južnoj strani, fasade su od belog mermera, iznutra je crkva obložena tufom (vulkanoklastična stena).

Unutrašnjost Bogorodičine crkve u manastiru Studenica. Foto: Instagram/kuzzzart Unutrašnjost Bogorodičine crkve u manastiru Studenica. Foto: Instagram/kuzzzart

Smatra se da je jedan od najboljih graditeljskih izraza raškog stila kao specifično srpske mešavine romaničke, gotske i vizantijske sakralne arhitekture.

Interesantno je pomenuti i to da se uz južni portal Bogorodičine crkve nalazi sunčani časovnik čije senovite skazaljke padaju na slova koja označavaju časove dana.

Najstariji je to časovnik u našem kulturnom nasleđu, barem od onih koji su sačuvani. A imajući u vidu da su arheološka istraživanja otkrila u studeničkom kompleksu još neke crkve iz XIII veka za koje nismo prethodno znali, ko zna šta još nije uspelo da preživi turkokratiju, genocide i etnička čišćenja, pa je palo u zaborav.

(O. Š.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • M.K.

    19. septembar 2017 | 17:17

    Spalili su ga zivotinje 😞😔 slava bogu i svetom savu njega najvise volim👼💝

  • Ocajno pero

    18. septembar 2017 | 15:17

    Da, mnogo toga o nasoj pravoj istoriji ne znamo zahvaljujuci dupe liscima koji su uvek imali zelju i potrebu da se nekom dodvoravaju. Tako smo dosli do toga da nam Nemci pisu istoriju koju danas ucim. Mnogi su doktorirali na njoj pa je tako strasno brane kao da im je poslednje u zivotu iako artifakti i istorijska dokumenta drugacije ukazuju na istoriju. Izmedju ostalog malo je verovatno prema istorijskim i crkvenim dokumentima da je Sv. Sava spaljen na Vracaru. Zamislite koliki je Beograd tada bio kada se prostirao Kalemegdan i okolina, danasnji Dorcol uglavnom. Tasmajdan je bio dalje predgradje, a Vracar ni u primisli. Tu su bile njive, suma i ko zna sta jos?? Zamislite da su sad bas tu dosli Turci i doneli Sv.Savu da spale. Koji bi to efekat bio, a okupator neki svoj cin koji odluci da uradi obicno to cini pred masama da bi ih zastrasio. Po nekim izvorima dokumentima Sv. Sava je odnet u Rusiju. Da li je tako na nasoj crkvi i istoricarima je da iztraze i ukazu na pravu istinu. Nadam se da hoce.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA