3

Srbin katolik iz Cavtata piše 1903. godine: „Hrvat hoće Srbinu da bude brat? Je li to zbilja? Mogu li ja to vjerovati? Spavam li il' bdijem?“

Petar Jeronim Vuličević rodio se 1839. godine u Cavtatu kod Dubrovnika, a po pristupanju franjevačkom redu uzeo je ime Ljudevit, pod kojim je postao i poznat. Majka, katolkinja, zadojila ga je srpstvom kojeg se nikada nije odrekao

Ljudevit Vuličević, jedan od najistaknutijih Srba katolika iz XIX veka, rodom iz Cavtata kod Dubrovnika. Iza: panorama Dubrovnika. Foto: Wikipedia/Diego Delso

Petar Jeronim Vuličević se rodio 30. septembra 1839. godine u Cavtatu. Njegovo je prezime u stvari majčino, jer je bio „čedo ljubavi“ odnosno rođen van braka, a ime po kojem će postati poznat je monaško Ljudevit.

Mati Jele bila je malome Petru Jeronimu i otac i majka. U ljubavi prema jedincu lakše ona zaboravljaše gorke svoje žalosti. Dojila ga je i hranila, a posle prelivala svoju dušu u njegovu, blagom i tihom svojom dušom stišavaše ona nemirni i burni duh budućeg borca. Pevala mu je narodne pesme i kazivala pripovetke i vezala ga time za naš narod tako da dugo školovanje u tuđini, i život u tuđini, ne mogaše prekinuti tu vezu.“

Tim rečima njegov biograf Vasa Stajić (1878—1947), srpski filozof i pisac rođen u Mokrinu, opisuje uticaj majke na mladog Ljudevita koji će u svojoj knjizi „Moja mati“ doživeti savršenu artikulaciju i biti obesmrćen.

Petar Jeronim je osnovnu školu (tada se u tim krajevima govorilo „pučku školu“, odnosno „narodnu“) završio u rodnome Cavtatu, da bi 1854. postao kandidat za franjevački red u Dubrovniku u kojem je potom završio gimnaziju. Nakon toga je premešten u manastir Svetog Pankraciju na Mljetu, tamo je postao monah i tamo se zavetovao, a zatim otišao u Veneciju da dve godine studira filozofiju i tri godine bogosloviju. Dubrovniku se vratio 1862. godine.

Krovovi Dubrovnika. Foto: Pixabay.com

Potom je kao misionar boravio u Skadru i severnoj Albaniji, ali je zbog sukoba sa franjevačkim starešinstvom istupio iz reda i postao svetovni sveštenik na Istri. Radio je i kao novinar, ali je u jednom trenutku napustio Katoličku crkvu. Interesantno, nije se okrenuo pravoslavlju što bi se možda moglo očekivati usled njegovog izraženog srpskog identiteta, već je naposletku postao protestantski sveštenik.

Pre toga se nastanio u Trstu u kojem je počeo da radi kao privatni učitelj. Hercegnovski književnik i istoričar Tomo Krstov Popović „se poznavao s Vuličevićem u Trstu, svršetkom godine 1879. kad sam bio imenovan sekretarem srpske pravoslavne trijestinske opštine. Tada sam zatekao u Trstu lijepu kitu naše omladine — Srba prvoslavne i katoličke vjeroispovijesti — kojoj je Vuličević bio četovođa. U toj omladini bilo je i Vojvođana, i Srbijanaca, i Bosanaca s Hercegovcima, pa Dubrovčana, Bokelja i ostalih Dalmatinaca, ponamještanijeh po raznijem radnjama u Trstu“.

Jedan od Vuličevićevih učenika bio je i Aleksa Šantić kojeg je, kao i ostale, napajao „našim milim srpstvom“, a te 1879. je izdao već pomenutu knjigu „Moja mati“ koja je za njegovog života doživela tri izdanja i bila vrlo uticajna. Čitav Dubrovnik se prilikom jedne njegove posete osvrtao za njim na Stradunu i govorio: „Ono je Ljudevit Vuličević, pisac knjige ’Moja mati’“.

Bilo je to delo o njegovoj majci, ali i o srpskoj majci kao takvoj. Ljudevit piše: „Srpski sinovi, ljubite svoju mater! U njoj je blago dobrote i neutrudna, neprestana sila požrtvovanja; njom se brinite. Ničija mati ne ljubi kako ljube srpske matere. Našijeh je matera dobrodjetelj koja se obilato još nalazi u našem narodu. Moramo pripoznati ispovijediti ovu njihovu slavu.

Stradun u Dubrovniku. Foto: Tanjug/AP/Darko Bandić

Kad čitav svijet (sad mačem, a sad prijevarom) nasrtaše na Srbe; kad nas sa sviju strana tama i smrt obastirahu, matere nam bijahu utjeha, vidjelo. Narodne pjesme i pripovijetke sadržavaju događaje, iskustvo, mudrost i duh davnijeh našijeh praotaca; naše matere (pjevajući one pjesme i kazujući one pripovjetke) umjetno svojoj djeci udahnjuju silu, junaštvo i duh srpskoga naroda. U srpskoj je materi srpska povijest, srpska duša, srpski anđeo. Plemenita i nježna osjećanja moje matere srcu su mi sila, a glavi slavna duga svjetlosti i smjelosti.“

Drugim rečima, njegovo srpstvo nije palo s neba već ga je majka, katolkinja, srpstvu naučila. Uostalom, ondašnja srbokatoličnost donjeg Primorja može biti očevidna ne samo njegovom popularnošću u tim krajevima gde se izgleda srpstvo ili nije dovodilo u pitanje ili bilo dominantno poimanje svog identiteta, već i u njegovim rečima: „Cavtate, sanjo i žudnjo moja, jedino u tebi ja vidjeh da čovjek, za malo trenutaka, može čestit biti (...) Cavtat, srpski cvijet, divotno cvati sred srpskog Dubrovnika.

Ljudevit takođe piše i sledeće reči o svojoj i srpskoj materi: „Blago onima koji se svijetu opiru! Blago mladićima u kojima nije utrnula materina svijest, i nije se u njihovu srcu ohladila vjera i ljubav kojom ih mati zadoji i zasiti! Oni neće zaći s puta pravde i istine, ali ako bi i zašli, to bi bilo za malo vremena: brzo bi se opomenuli svoje matere, brzo bi joj u svojoj krvi čuli milen glas, i njihov grijeh ne bi bio k smrti. Kako imamo Boga u svojemu duhu, tako imamo mater u svojoj krvi. Biser se može opoganiti, ali se ne može izgubiti. Materina ljubav spasava sina. I mene spasi ljubav moje matere.

Cavtat na staroj razglednici. Foto: Youtube/YUGO COUNTRY

Preminuo je 27. jula 1916. godine u Napulju, gde je vršio misionarsku delatnost, a na grobu mu je po vlastitoj želji napisano:

„Lodovico Vuličević
scrittore serbo
predicatore dell' Evangelo
negli sviamenti del mondo trovo
per la chiesa Valdese
il Cristo sua redenzione.“

U prevodu na srpski:

„Ljudevit Vuličević
srpski pisac
propovednik Jevanđelja
u svom lutanju po svetu pronašao je
u Valdeškoj crkvi
iskupljenje Hristovo.“

Ali pre toga, on iz Taranta 1903. godine piše otvoreno pismo Hrvatima objavljeno u listu „Dubrovnik“. Neposredni povod bile su težnje o obnovi bratstva između Srba i Hrvata, koje su ozbiljno narušene nakon austrougarske okupacije Bosne-Hercegovine i pokušaja hrvaćenja te zemlje. Vuličević se čudi: „Hrvat hoće Srbinu da bude brat? Je li to zbilja? Mogu li ja to vjerovati? Spavam li il' bdijem? (...) Ako je to zbilja, svi ćemo tome pomoći i rado dati ruku. Moramo!“

Ljudevit Vuličević, jedan od najistaknutijih Srba katolika iz XIX veka, rođen u Cavtatu kod Dubrovnika, u vremenu kada su Dubrovčani bili Srbi. Ljudevit mu je monaško ime, a rodio se kao Petar Jeronim. Foto: Wikipedia/Ljuboni

Međutim je Petar Jeronim bio i ostao krajnje skeptičan. Kaže: „Ja sam iz tuđine mnogijem Hrvatima pisao riječi svoje ljubavi prema sinovima velike slavjanske obitelji, i plačući od ljubavi ja sam im pisao i govorio o svojoj ljubavi, ali mi nijedan od njih nigda ništa ne odgovori. Njihova mi bratska ljubav ne bi darežljiva nijednom riječju, i to jedino što sam Srbin i što se dičim ovijem imenom. Kad uljudnosti i nježnosti nema u malenijem odnošajima, bila bi obmana nadati se da će toga biti u većijem. Hristos reče: ’Koji je vjeran u malom i u mnogom je vjeran; a ko je nevjeran u malom, i u mnogom je nevjeran.’

Govori se o slozi Srba i Hrvata! Je li to zbilja? Može li to biti gdje nema temelja znamjenita počitanja? Je li to unutrašnja, prava živa potreba srpskoga i hrvatskoga srca i duha, ili je prazna riječ, koja zvuči, neplodno prolazi, i gubi se s vjetrom i maglom!

Ako je ovo potreba, i prava i živa naša želja da među Srbima i Hrvatima ne bude više zida zavisti, svađe i nesloge, moramo svi mnogo popustiti i oprostiti; govorim svi, i Srbi Hrvatima, i Hrvati Srbima, jer smo svi krivi, svi Bogu i bratu svome sagriješismo (ovo ni mi ni oni nikako da shvatimo; prim. nov). Svi smo potlačili bratsku svetu ljubav i pogazili svoju čast, gazeći čast svojega brata. Ako koji govori da nije, onaj laže, u njemu nema istine.

Ali ja mislim, mogu misliti, što me djela siluju ovako misliti, da se u nama još nije začela ova plemenita sklonost. Mi smo, Srbi i Hrvati, bogati bolnijem i krvavijem iskustvom; mnogo smo i mnogo patnjom naučili. Znamo da je razdor naša glavna mana i nemoć; ali ovo naše znanje nije nam još živo i duboko u srce sišlo da nas prigne, da nas usili dati se bratu i s bratom se pomiriti. Odlučeno je da mi još mnogo i mnogo moramo patiti prije nego se smirimo i od dva naroda učinimo jedan narod.

Dubrovnik. Foto: Pixabay

Bog ljudima i narodima ponuđa dva nauka: nauk dobra i nauk zla. Ko se dobrom ne nauči, hoće zlom. Ovo je zakon i jezgra povjesti. Ali, ko može jemčiti da će Srbi i Hrvati doživjeti da vide svršetak svojega ubitačnoga razdora? Mru osobe, mru narodi; kako smrt mete one, tako mete i ove; kod nje veće i manje nema smisla i važnosti. Ona mete i ne broji, niti mjeri.

Pa još nešto moramo primjetiti, i to jest da narodnosti malo po malo gube svoje vlastito obličje. Valovi se miješaju; male i velike rijeke prestaju na obali mora; čovječnost srka narodnost; neograničen ukinuće ograničena: sve je dobro, ali je ljubav bolja, najbolja!“

Šta je još pisao ovaj Srbin katolik iz Cavtata? Na jednom mestu kaže: „Ja sam samotnjak, kome je Gospod podario za zavičaj srpsku zemlju“. Na drugom pak: „Pametan Srbin nikada ne može ozbiljno reći: ’Srpstvo mi je dosta’. Srbi, Hrvati, Česi, Slovenci, Poljaci, Bugari — jaki su samo ako im se narodnost razvija i utvrđuje u slavjanstvu. Ako izađu iz tog skupa, tuđin će ih lako pogubiti. Mi smo razne grane jednog stabla, strune istih gusala, delovi smo jednog tela. Kad je samo jedan njegov deo ranjen, celo telo pati.“ Iz ovoga mnogo može da se nauči o pogubnosti srbo-hrvatske mržnje koja nas trenutno razara.

Takođe: „Veleumni i prosti ljudi sliče, njima se istina otkriva. Veleumni je dokučio razumom, a prosti srcem i ljubavlju. Najgori su srednji ljudi, srednji ljudi — nikakvi ljudi.“ A onda: „Uvek se opominji opšte taštine. Mriju ljudi, mrije zverinje, mrije trava, vene lepo cveće, mriju i zvezde, sve mrije. Ipak, ništa nije bez svoje svrhe, sve proizilazi svojim uzrokom, i sve teži svojoj svrsi.“ Zatim: „Ako u sebi imaš lepotu, izvan sebe ćeš videti lepotu, jer izvan sebe vidimo samo što u sebi imamo.“ Konačno: „Gospodari se nameću, ali se i ruše.“

(P. L.)

Tagovi: Cavtat, Dalmacija, Dubrovnik, Franjevci, Hrvati, Istorija, Ljudevit Vuličević, Srbi, Srbi katolici, Zabavnik

Pogledajte sve vesti u poslednja 24 sata

Komentari (3)
Poređaj komentare:
  • V
    Vosa

    @Zoran: isto sam hteo reci. Ne zaboravimo Srbe iz Bosne koji su primili muslimansku veru i kojima Pravoslavna crkva nije dopustila da se izjasne kao Srbi muhamedanske veroispovesti. Nikad rata na Balkanu vise ne bi bilo!

  • M
    Mrda

    Najgori Srbi su pokatoliceni Srbi

  • Z
    zoran

    U kratkim crtama...da je tada Srpska pravoslavna crkva dozvolila Srbe katolike danas bi nas bilo bar duplo vise i mnoga zla bi vrlo verovatno mogla biti izbegnuta..?

Nemački kolor-snimci osvajanja Francuske: Ovo su bili dani kada su delovali nepobedivo. Godinu dana kasnije su krenuli na Ruse...

Jedina zemlja u kojoj možete biti na četiri mesta u isto vreme: 11 neobičnih činjenica iz američke geografije

Šofer novosadskog trgovca 1930. pregazio babu, policija utvrdila da je baba kriva i - nikom ništa

Japanski listovi su od 1941. do 1945. godine svakog osmog dana u mesecu na naslovnim stranama štampali objavu rata Americi. Zašto?

FOTO-UBOD: Čudesni pogled na Hor Virap, jermenski manastir na najspektakularnijem mestu na svetu

Prizor koji potpuno zbunjuje posmatrača: Gde prestaje „realnost“ a počinje umetnost?

Kako erupcija vulkana izgleda Rusima i Amerima koji nas posmatraju iz Međunarodne svemirske stanice u Zemljinoj orbiti

Istorijska čitanka: Zašto pet uzastopnih rimskih papa nije kročilo van zidina Vatikana od 1870. pa do 1929. godine

Ovo nisu pikseli nego satelitski snimak, ali nema šanse da pogodite čega. Nisu vanzemaljci!

Pravi samuraj uslikan u poslednjem trenutku, baš pre nego što će njegov stalež biti skroz uništen

Velike misterije univerzuma: Na šta vam ovo liči, na glavu konja ili kobre? Naučnici se slažu, ali mi nismo baš sigurni

11 veličanstvenih razloga zbog kojih bi trebalo da padnete na kolena pred Prirodom

Velški beskućnik koji je nasamario Hitlera, celu Vrhovnu komandu Vermahta i lukavog Kanarisa, a Benita Musolinija srušio sa vlasti

Kako je „moćni i plemeniti narod Velike Britanije“ pomogao Srbima u Prvom svetskom ratu: Tada smo bili zahvalni, danas sve relativizujemo i nipodaštavamo

Jezero lave izgleda kao otvorena rana u zemlji koja neprestano ključa i preti

Dala je svoj život negujući Srbe: Medicinska sestra iz Škotske je preživela povlačenje preko Albanije, pa umrla u Predejanu (FOTO)

Ako su Nemci Beograd sravnili sa zemljom, kojom rečju onda opisati ono što su uradili nesrećnom Roterdamu?

Ruska pomoć Srbiji tokom Velikog rata: Šta je o tome pričao general Viktor Artamonov, tada vojni izaslanik u našoj zemlji

Najlepše selo u Engleskoj, krasi svaki britanski pasoš, a najpoznatije po tome što iz njega ne potiče niko poznat

Ova slika je u kategoriji najtužnije na svetu, iako na prvi pogled nije očigledno zbog čega

Srbin među prvim žrtvama borbe protiv fašizma: Fudbalski reprezentativac, pilot i pravnik, kod nas zaboravljen a slavljen širom sveta (FOTOGRAFIJE)

Nekada su Danska, Švedska i Norveška bile u uniji. Ako bi Sever ponovo stao pod jedan barjak, koliko bi im moćna bila zajednička država?

Staljin nudio savezništvo Engleskoj i Francuskoj osam dana pre pakta sa Hitlerom, ovi se nećkali a sudbina sveta bila zapečaćena

Fantastičan tajmleps razvitka Dubaija: Kako je malena arapska varoš iz 1960. godine postala današnja svetska metropola (VIDEO)

Najbrutalnija politička karikatura u istoriji našeg novinarstva nastala pre 90 godina (FOTO)

On je danski Renato, iz nabujale vode spasao je više od 200 ljudi: Ni oluja nije mogla da ga spreči (FOTO)

Ko je Avdo Karabegović čiju šabačku ulicu žele da preimenuju u Šabana Šaulića: Bio je pesnik, učitelj i jedan od najznamenitijih Srba muslimana svog doba

Da li je ova najskromnija srpska vladarska zadužbina — najhrišćanskija i najlepša? (FOTO)

Najveća Hitlerova glupost nije bila napad na Sovjetski Savez već ono što je uradio šest meseci kasnije

Kako se Britaniji ovih dana kao bumerang vraća 15 miliona indijskih mrtvih i raseljenih od pre sedam decenija

Velika tragedija ruske crkve: Kako je mitropolit, optužen da je agent KGB, pao mrtav tokom prijema kod pape u Vatikanu

Sve bolesti nacističke Nemačke sabrane na jednoj jedinoj karti od koje se ledi krv u žilama

Kako su se projugoslovenski Hrvati usred Rusije 1917. pretvarali da su Srbi jer „o Hrvatima nije nitko imao ni pojma“

Užasi robovlasništva: Slika zbog koje čovek mora da bude nečovek pa da istakne zastavu Konfederacije

FOTO-UBOD: Šta vidite na ovoj slici? Ili, šta mislite da vidite na ovoj slici?

Postoji jeziva simbolika u tome što se statua majke sa mrtvim sinom nalazi tačno ispod okulusa na vrhu kupole

Pokolj jugoslovenskih partizana u Norveškoj: Dobro skrivana javna tajna najbogatije zemlje u Evropi

Šta muslimanski grobovi stari 1.300 godina traže usred Francuske

Kako danas izgleda Olimpijsko selo u Berlinu: Srušeni Hitlerov san o hiljadugodišnjem rajhu u sedam slika

Samo za ljubitelje istorije i strategije: Strašan kartografski prikaz Operacije „Barbarosa“, od prvog dana do sloma u predgrađu Moskve

Neviđeni prizor iz doma Romanovih: Anastasija se s lažnim zubima izmotava pred kamerom koju drži sam car Nikolaj. Evropom bukti rat

Špijunska igra ili nešto drugo? Čudni novinski oglas upozorio Amerikance da će biti napadnuti u Perl Harboru

/
<% galerijaAlt  %>

Najnovije vesti

Dozvoljavam da mi Telegraf.rs šalje obaveštenja o najnovijim vestima