Šta je to panični napad?

Psihološko stanje koje se definiše kao “napad panike” propraćeno je neprijatnim osećanjima koja nastaju bez ikakvog prethodnog znaka ili upozorenja. Ovi napadi mogu da se dogode u bilo kom trenutku, čak i tokom sna

Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
Odgovor na komentar korisnika pobeda
Ime je obavezno
E-mail adresa je obavezna
E-mail adresa nije ispravna
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • Ellinida

    14. decembar 2013 | 01:58

    Imam 21 godinu,i poslednjih 4-5meseci se borim sa panicnim napadom.Sve je krenulo od trenutka kada sam dehidrirala i ostala bez svesti,bila sam sama i ostala mi je velika trauma od toga.Zatim smrtni slucaj u porodici,stresovi oko ispita,nizalo se jedno za drugim i strah se povecavao sve vise i vise.Kada sam s nekim,umem da se iskontrolisem,ali kada sam sama i uhvati me taj napad,ponasam se kao muva bez glave,ne znam gde da idem ,sta da radim,stipam se i grebem,samo da bih osetila bol i skrenula misli,izletim iz mesta gde se nalazim,pocnem da placem i vristim.bilo me je sramota od ljudi,i krenula sam da se povlacim,prestala sam da izlazim,da se vozim javnim gradskim prevozom,jer se plasim da ce biti guzve u autobusu i da necu imati gde da sednem.Pre par dana mi se desio jedan od najgorih do sada,i tek onda sam resila da podelim sa prijateljima ,porodicom i naravno da potrazim strucnu pomoc.danas sam bila prvi put,i lekar mi je prepisao lekove,pa cemo videti,ali u svakom slucaju mi je malo lakse kad sam procitala ovo,i videla da nisam jedina na svetu koja se bori s ovim.

  • nikola

    09. april 2013 | 03:43

    imam 22 godine i anksioznost imam 2 godine, prvih 6 meseci sam pio lekove i onda sam ih batalio, i dalje imam probleme ali ih kontrolisem bez lekova, valjda cu nekad ozdraviti, ne dajte se ljudi kazu da se leci

  • pobeda

    08. april 2013 | 15:17

    Ja sam se borila 3 god i konacno pobedila. Najbolje jekombinovati lekove i terapiju. Lek samo ublažava stanje ali sve je u terapiji. Ja sam bezbala 6 meseci kako da promenim nacin razmisljanja i kako da kontrolišem svoje misli. Anksioznost je nista drugo nego nesposobnost da se kontrolisu sopstvene misli. To se desi kada covek prestane sebi da veruje. Verujte mi, sve je u glavi. Vežba, vežba i vežba ... Srećno! Verujte sebi, naučite da kontrolisete misli i bićete super!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA