≫ 

Ključna je stvar šta će Đoković uraditi sledeće: Enigma unutar misterije za ceo teniski svet!

Ako bismo izuzeli Grend Slem osvajače Endija Mareja i Stena Vavrinku u povređenom stanju, pitanje je da li postoji igrač u Top 20 ATP liste sa više neizvesnosti u perspektivi za saradnju od srpskog asa

  • 21

Ako je i bivalo sve više pratilaca tenisa koji su se od objave do objave na društvenim mrežama  svrstavali među one koji veruju da bi “saradnja” između Andrea Agasija i Novaka Đokovića mogla da dobije kvalitete i konture konstantnosti, trajnosti, stabilnosti i napretka na više polja, jednostrana izjava za javnost o prekidu saradnje koju je nekadašnji američki as izneo u komentatorskom programu sa Mastersa u Majamiju pre neki dan im je zasigurno teško pala.

>>> Niko me ne tera bičem da igram tenis: Novak otvorio dušu i priznao kako se oseća posle poraza na startu Majamija (VIDEO)

Ko god da se bavio temom uspostavljanja još jedne karijere “super-trenera” (bivših velikih teniskih asova koji postaju treneri njihovim naslednicima po trofejnosti i teniskom prestižu) sigurno je mislio da bi “holivudske” paralele koje su se mogle izvući kao “dekor” za eufemistički prikaz suštinskih premisa ovog “posebnog odnosa” mogle itekako upečatljivo da posluže svrsi.

>>> Velika analiza Telegrafa: Ko hoće, ko može i ko ume da vrati Novaka na pravi put?

Nalazi se u najtežem trenutku karijere, Novak Đoković Foto: AP/Tanjug

Obojica  atipični šampioni, nekonvencionalne ličnosti, borci da dokažu da je uspeh moguć uprkos brojnim preprekama, jedinstveni po “oštrinama” u svojim karakterima  jednako korisnim kao i otežavajućim. Agasi je sam sebe doveo u “nemilost”, pao u teniski i lični ponor  i pored svega toga smogao snage i otkrio voljni momenat da se ponovo vrati na prvo mesto i oprosti se od takmičarskog tenisa “sa pozicije moći” i pod uslovima za koje se sam izborio; da li je to čovek koji bi presudno uticao na Novaka da se i on na sličan način vrati na teniski pijedestal?

>>> Da li se sećate kada je Đoković poslednji put izgubio tri uzastopna meča?

Da li je Andre kadar da postane “novi Marjan” u momentima žarko željenog “ponovnog teniskog rođenja” srpskog asa, “teniska očinska figura” kome je saradnja sa Novakom (bez para i vremenskih ograničenja – po parafraziranoj izjavi spomenutog) stvar inspiracije, sportske filozofije, prostor ostvarenja “viših životnih ciljeva” zarad dobrobiti tenisa u celini?

NOVAK JE ENIGMA UNUTAR MISTERIJE

Ako je svrha bila da sve ovo zvuči zanimljivo, uzbudljivo, rasplamsavajuće po maštu i navijačke motive i atraktivno u formi medijskih naslova i izveštaja onda je cilj postignut, makar i privremeno. Ne zaboravimo da je, posle veoma neprijatnih komentara upućenim članovima tima koji je činio jezgro Novakovog teniskog ostvarenja i bivstovanja tokom meča protiv Gofana na Mastersu u Monte Karlu i posledičnog raskida saradnje sa Vajdom, Amanovićem i Filgrišom (uz nešto raniji razlaz i sa “berićetnim” Bekerom) stvorena ogromna praznina oko Novaka, već duže vremena podcrtana skoro potpunim izostankom teniskih trofeja od premijernog osvajanja Rolan Garosa 2016 godine (Doha i Istborn serije ATP 250 kao jedini izuzeci – do danas).

Kako je tada Telegraf komentarisao, nadanja Novaku naklonjene stručne javnosti bila su da će Novak smoći snage i mudrosti da prepozna i ostvari rešenje koje bi mu pružilo mogućnost da se “regeneriše, osveži, čak i iznenadi sebe i druge” ali da okosnicu tog novog tima bude definisao odnos potpune posvećenosti pretpostavljenih članova, razumevanja delikatnosti karijernog momenta i ličnih previranja i neospornih i potvrđenih teniskih kvaliteta.

VIDEO: Dramatična izjava Đokovića posle poraza od nepoznatog Japanca: Osećao sam se kao da prvi put igram!

Novak je već tada, deset meseci posle početka šokantnog pada sa pozicije apsolutne dominacije teniske scene, predstavljao “enigmu unutar misterije” za teniski “establišment” te je, i pored sve prividne atraktivnosti koju bi saradnja sa šampionom njegovih referenci nosila simbolizovao “jednačinu sa više nepoznatih” u smislu mogućih rešenja za šefa i članove “ganc-novog” stručnog tima.

Jedno je  rešiti pitanje novog šefa stručnog tima Rafaela Nadala ili Rodžera Federera pa čak i znatno manje trofejnog Endija Mareja. Prvo, kod njih i dan danas postoji kontinuitet u kadrovskom smislu – stric Toni se “povukao” na poziciju u Akademiji u rodnom Manakoru jedino zato što se umorio od putovanja, a Severin Luti je bio  i ostao tu  za Feda.

Tranzicija prema Karlosu Moji i Ivanu Ljubičiću je bila glatka i sinhronizovana – iako je samo stanje zdravlja i rezultata obojice mega-asova navodilo na sve – osim optimizma. Drugo: Rafael Nadal i Rodžer Federer – danas i sutra naizmenično najbolje rangirani igrači na svetu  su ujedno i simboli ozbiljnih poslovnih organizacija koje su stvorene oko njih, i hirovitost i slučajnosti su tu – potpuno isključene.

RAZLIKE U ODNOSU NA NADALA I FEDERERA

Sa berzom “nema zezanja” a tako i kod Korporacija Nadal i Federer (kao i kod svemoćne Engleske teniske asocijacije u slučaju Škota). Treće i pored svih bolnih poraza i teškoća sa kojim su se suočavali tokom krajnje neizvesnog toka borbe za njihov opstanak u gornjem ešalonu svetskog tenisa (obojica ispali iz Top 10, svi im prognozirali i prizivali brzo povlačenje iz sporta) ni Rafa ni Rodžer nisu ni jednom izjavili da “tenis nije najvažnija stvar u njihovim životima”.

To su velike statutarne razlike u odnosu na ono što je moglo da se očita sa izraza lica Novaka Đokovića i pročita iz transkripta konferencija za štampu posle poraza u mečevima koje bi tek pre nekoliko meseci sigurno rešavao u svoju korist. Te izjave ne zvuče dobro za one koji razmišljaju o tome da li bi voleli da sednu na tada ionako usijano mesto u igračkom boksu trećeg najtrofejnijeg tenisera u istoriji. Jer – očekivanja su velika, ali “infrastruktura” i “psihološka osnova” za njihovo ostvarenje  imaju zabrinjavajuće nedostatke.

VIDEO: Đoković je prvi teniser koji je zaradio 100 miliona dolara od turnira

Odluka da se otpočne saradnja sa Agasijem, pod veoma nejasnim i skoro eksperimentalnim uslovima – bila je isuviše površinska i imala je samo “dnevno-promotivnu” agendu, što je sada više nego jasno. Opet, Telegraf je ukazivao na sve moguće nedostatke takve odluke u smislu njene dugoročne važnosti i korisnosti iako se činilo da je Agasi u jednom periodu čak i želeo da uloži dodatne napore da bi podržao svog izabranika u najtežim momentima za sportistu  tokom oporavka od povrede.

Od nečeg što je krajem maja 2017 ličilo više na “Pi – Ar aktivaciju” za obojicu na Rolan Garosu nego na suštinsku sportsko-stručnu saradnju (Agasijevu za sponzore njegove akademije u Las Vegasu, a Novaku  za novopotpisani liderski brend teniske opreme)  čemu su se dodali Novakov prijatelj iz ranijih teniskih dana Mario Ančić (Vimbldon) i čest “sparing-partner” Radek Štepanek (i dalje formalno uz njega u tekućoj sezoni) pa sve dok je “nezvanično zvanično” objavljen prekid saradnje pre nekoliko dana sadržaj, pravac i ambijent “stručnog sadejstva” ovog “tima” nije bio dovoljno ciljan – ni jasan.

Čak i ako bi se mogle opovrgnuti kritike na račun Agasijeve “nestručnosti i neiskustva” u ulozi trenera – i to trenera takvog “kompleksnog” igrača u složenom periodu u karijeri poput Đokovića – sam metod rada (na daljinu, bez stalnog fizičkog prisustva i prave razrade očekivanog “koncepta” za igrački i psihološki povratak) sigurno nije mogao da stekne brojne poklonike u stručnoj teniskoj javnosti i odnosnim medijima.

Andre Agasi i Radek Štepanek gledaju meč Đokovića Foto: AP/Tanjug

Iz iskustva stečenog posmatrajući njihove treninge na Rolan Garosu, Vimbldonu i Australijen Openu Agasijev pristup je bio studiozan, saveti i komentari uputni, kvalitetni i promišljeni – ali je, iz ove perspektive, sasvim jasno da on nije nameravao da se posveti Novaku sa toliko pažnje, tolerancije i upornosti kakvu su “založili” Marjan Vajda i Boris Beker (obojica  na svoj način, iz sebi svojstvenih razloga i motiva).

Sam Agasijev komentar da su se “previše često slagali da se složiti ne mogu”, uprkos “želji da mu se pomogne” dovoljno govori i o toj tezi ali i o stanju u kome je Novak bio u minulom periodu, pre svega – kognitivnom i psihološkom. Fizičko stanje je dovoljno jasno objašnjeno Novakovim izgledom na terenu tokom trećeg seta meča protiv japanca Danijela u Indijan Velsu.

KOLIKO JE REALNO DA SE BEKER VRATI NA MESTO TRENERA?

U pogledu mentalne pripreme nesumnjivo Novakovom najjačem “oružju”, izvoru šampionske energije i aure nepobedivosti i nepokolebljivosti, smislu teniskog postojanja i sportske i takmičarske “životne misije” čiji koreni sežu iz imanentne biografije, “srpskog sportskog inata” i posebnih nadmetalačkih motiva koji su oblikovali Novaka i sve njegove impozantne uspehe i rekorde koje će teniska istorija, njegovi obožavaoci i ne-simpatizeri podjednako pamtiti teško je reći bilo šta drugo nego da je  na najnižem nivou još od predaje meča na turniru ATP Serije 250 u Umagu, ranih dvehiljaditih. Ukratko stvari ne izgledaju dobro, a i teško bi bilo moguće da su posle svega gorenavedenog  i u boljem stanju od trenutnog.

Nekad je to bila uspešna saradnja, Boris Beker i Novak Đoković Foto: Guliver/Graham Denholm/Getty Images

Ako tenis nije jedina niti najvažnija stvar u životu Novaka Đokovića – stav koji je sasvim opravdan i lako prihvatljiv sa osnovnog ljudskog stanovišta onda bi jednako prihvatljivo trebalo da zvuči da Novak Đoković nije jedini igrač niti najvažnija ličnost u životu i karijerama trenera koji su sa njim radili – ili koje bismo voleli da vidimo u ulozi predvodnika njegovog stručnog tima.

U tom smislu – teško je verovati da bi se Marjan Vajda vratio na mesto Novakovog trenera (niti da bi mu Novak uputio ovaj predlog), a da se pitanje lične sujete uopšte ni ne dovodi u pitanje. Jednostavno ta priča je imala svoj tok i finale, a brojni novonastali razlozi bi teško mogli da se prenebregnu zarad pokušaja povratka “na staro”. Beker?

Foto: Profimedia/AFP

Prvo pitanje je da li bi se Boris uopšte snašao u okolnostima totalnog diskontinuiteta Novakovog rada sa njegovim matičnim timom, možda baš zato što veoma dobro poznaje “slovenski sportski mentalitet” i “srpski momenat” kroz bogato karijerno iskustvo u tom smislu. Brojni Borisovi komentari da bi Novak “morao da se potpuno posveti napornom, asketskom radu” sugerišu da bi možda i mogao da smogne snage i generiše motive da barem oformi dobar (nemački?) tim oko sebe, postavi osnove koncepta “smernog delovanja” i time “resetuje” srbina u ambijentu koji bi podsećao na formativni period u njegovoj karijeri.

Ali, ovo su samo lepe želje i površinske indikacije, jer Novak nije ni na koji način reagovao na ovakve predloge svog bivšeg mentora, a ni Boris nije otišao dalje od “tvita”, iako bi mnogi mislili (i time se grdno prevarili u proceni) da bi Boris bio spreman i na još “otvoreniji stav” usled često spominjanih finansijskih problema. No, nemac nije sigurno jedino veliko tenisko ime koje bi u ovoj situaciji “šest puta merio pre nego što bi sekao” – pogotovo posle ovakvog rastanka sa legendom Agasijevog formata …

ŠTA SU MOGUĆA REŠENJA ZA NOVAKA?

U ovakvim okolnostima, još važnije pitanje od toga šta bi Novak mogao da uradi u momentu koji mnogi opisuju kao presudan u njegovoj karijeri zapravo jeste – šta je to što se Novaku nudi kao moguće rešenje, i šta bi ono uopšte moglo da podrazumeva  dugoročno ili kratkoročno? Ako je povreda lakta sada sanirana, novi odnos prema ishrani dovede do povećanja resursa energije i motivacije i prione se na kondicione pripreme – ko će i kako pristupiti radu na najzahtevnijim zadacima: psihološkoj i mentalnoj stabilnosti i stručnom teniskom aspektu?

Ko bi mogao da ima i mandat i autoritet, i neograničeno strpljenje i upornost, i empatiju i razumevanje, i odlučnost i preduzimljivost, i viziju i iskustvo da racionalno sagleda sve okolnosti koje utiču na Novakovo trenutno stanje, a zatim i da sve to efikasno primeni tako da mu rezultati pruže podstrek da se "prene” iz skoro teniski apatičnog stanja i više opravda očekivanja sportske javnosti i stručnjaka u pogledu njegovog povratka u teniski vrh?

Kako rešiti možda najvažniju dilemu od brojnih da li je potrebno prvo srediti psihološke i mentalne aspekte, koliko bi to trajalo, i kako bi sve to zajedno uticalo na perspektivu povratka Novakove igre i stave na terenu u okolnostima u kojima mladi asovi već počinju da menjaju tenisku scenu? Nesporno je da Čung, Tim, Kirijos i Zverev imaju najviši nivo poštovanja za Đokovića – ali inferiornost ili strahopoštovanje – sigurno više ne.

Foto: AP/Tanjug

Trenutno uz Novaka je skoro podjednako “novopečeni” tata kao što je i trener, Radek Štepanek – bez bilo kakve važnije ostvarene uloge tokom dosadašnjeg angažmana (osim ponovo - kao povremeni “sparing-partner”). Uz njega su u ulozi povremenih trenera u poslednje vreme češće bivali i Dušan Vemić i Nenad Zimonjić (na turneji i Dejvis Kup timu Srbije), i bilo bi veliko iznenađenje kada bi jedan od njih trojice bio imenovan za “v.d. Šefa stručnog štaba” njihovog prijatelja iz reprezentacije.

Kako je “trač” da bi Štepanekovo blisko poznanstvo sa Lendlom moglo da utiče na to da u dva navrata bivši trener Endija Mareja preuzme brigu o Novaku skoro raspršen pojavom “Ivana Groznog” u kampu Saše Zvereva na Mastersu u Majamiju, a Samprasov antagonizam prema povratku na “turnejski način života” dobro poznat svima spisak potencijalnih “super-trenera” se svodi na Džimija Konorsa (radio sa Juženi Bušar 2015, od tada bez trenerskog angažmana), Džona Mekenroa (skoro nezamislivo – posle izrećene kritike na račun Novaka na prethodnom Rolan Garosu) i Džima Kurijera (teško da bi uklopio obaveze trenera, selektora Dejvis Kup reprezentacije SAD i prezentera na velikim turnirima). Huan Karlos Ferero bi mogao da bude zanimljiv izbor pogotovo posle dosta uspešnog rada sa Aleksandrom Zverevom, ali je pitanje da li bi Novak bio “preveliki zalogaj” za španca u ovom trenutku.

Novak Đoković i Goran Ivanišević Printksin: Facebook/Index Sport, Tanjug/AP/ JAM MEDIA

Goran Ivanišević  želja od strane hrvatskog asa verovatno i dalje postoji, iako je nesporno da je sigurno malo razočaran što njegova jasna raspoloženost za uspostavljanjem saradnje nije do sada naišla na jednak entuzijazam sa Novakove strane. Takođe, pitanje je da li bi strastvenost koja odlikuje obojicu mogla da se stavi u produktivnu - a ne remetilačku funkciju.

POKAZATI ZRELOST DA SE SPROVEDE KATARZA

Dvojica sjajnih trenera iz potpuno različitih generacija – legendarni Bred Gilbert i bivši trener Stena Vavrinke kada je najviše zagorčao živog Novaku, Magnus Norman sigurno sa sobom nose izuzetan kvalitet, ali i sumnju da bi u ovom trenutku u njihovim trenerskim karijerama želeli da se bave “suptilnom” materijom u vidu destabilizovanog Novaka Đokovića. Ako bismo izuzeli Grend Slem osvajače Endija Mareja i Stena Vavrinku u trenutnom (povređenom) stanju, pitanje je da li postoji igrač u Top 20 ATP liste sa više neizvesnosti u perspektivi za saradnju od srpskog asa? Bekhend, servis, igra na mreži – sve je to moguće korigovati. Splet psiholoških i motivacionih problema – i njihov uticaj na tehničke sportske aspekte kao osnov za ponavljanje moguće serije nesuglasica koja je dovela do prekida saradnje Agasija i Đokovića – znatno teže, što može biti veoma nezahvalno – pogotovo ako trener nije siguran da ima razumevanje i iskrenu podršku od strane samog igrača da zajedno istraju u uvođenju nužnih promena.

U slučaju da mu se ne vrate zdravstveni problemi, očekivano je da će Novak Đoković nastupiti na svim preostalim Mastersima i Grend Slemovima ove sezone.

Foto: youtube.com

Da li će njegovo pojavljivanje na ovim takmičenjima predstavljati nastavak svega onoga što nas je bolelo gledajući njegove poraze protiv Danijela i Pera samo možemo da se nadamo suprotnom, prethodno dobro upozoreni o posledicama neutemeljenog optimizma. Kako bi Novak pokazao članovima svog budućeg stručnog štaba, navijačima, obožavaocima tenisa i predstavnicima “sedme sile” da je svestan i iskren u pogledu promena koje mora da sprovede da bi ostatak njegove teniske karijere predstavljao napredak - a ne odbrojavanje on i njegovi najbliži moraju biti iskreni, pre svega, prema sebi.

Pomešani motivi, frazeološke eskivaže, neutemeljene psihološke projekcije, nedostatak potpune posvećenosti napretku, postavljanje bilo čega što u svojoj osnovi nije igračko i takmičarsko među prioritetima Đokoviću neće doneti preko potreban misaoni ekvilibrijum i motivacioni “okidač” da uradi ono što se svi nadamo da još uvek želi, niti će biti način na koji bi se jedna izuzetna sportska karijera okončala – a da pritom obezbedi lični mir i spokoj koji bi pratio takvu odluku.

Ako Novak pokaže da je sazreo da sprovede “katarzu” u sebi, da postane bolji nego što je ikada bio, da je svestan koliko je to njemu lično važno – vrednost takvog stava će biti prepoznata i podržana od strane vrhunskih teniskih stručnjaka i dobronamernih ljudi. Kada je to bivalo jasno – bio je neprikosnoveni šampion. Pa i ako isprva ne bude osvajao turnire ni to nije važno. Na misiji prave vere, postojanih motiva i čvrstog uverenja i stavova – dobro će prepoznati dobro, a korelacija tih pojava će stvoriti pozitivan niz i novu stabilnost. Ako to Novak Đoković još uvek želi, put je poznat a hrabrost je prva odrednica za pravi smer.

Novaku loše ide, i nedavno je izgubio od anonimnog igrača. Pogledajte VIDEO:

(V. Brajović)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Goga

    3. april 2018 | 10:13

    Novak najbolje zna sta ce da uradi.On je nasa LEGENDA! I sta god odlucio,bicemo uz njega(naravno oni koji vole tog momka).SRECNA MU BILA SVAKA ODLUKA!

  • CG

    3. april 2018 | 14:22

    Krst, Pravoslavlje, trener Vajda...i guraj do vrha. Istocnomagijske gluposti, Spanac...rikverc. Ocemo da opet budes br. 1 !!!

  • MM

    3. april 2018 | 12:20

    Vajda

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA